Ovih dana pratimo vijesti oko širenja bakterije Escherichije coli i tvrdnja kako je uzrok širenja bakterije stajsko gnojivo.  Pomalo naivno kupci su prestali kupovati povrće na našim tržnicama a pogotovo krastavce za koje se mislilo da su uzrok širenja spomenute bakterije a kasnije je to opovrgnuto.  Španjolska vlada tužiti će Njemačku za širenje neistina. I tako bismo mogli ići unedogled s optužbama, pustim teorijama i mogućnostima koje su dovele do bolesti izazvane bakterijom koja stalno mutira, prema europskim stru?njacima.
Novine su pune uputa kako spremati hranu, kako prati povrće, koje povrće je potencijalni prijenosnik zaraze…a nasjedaju naivni ljudi koji više nemaju dodira s stvarnošću prirode, njenih procesa ali i zakonitosti.
Oduvijek smo jeli povrće gnojeno stajskim gnojem. Dopeljavši gnoj prošle jeseni seljak Ivica iz Šipačkog Brega, želeći naglasiti vrijednost gnoja iz njegove štale, istovarivši voz gnoja uz moje gredice, uzeo je gnoj u ruke, stisnuo u šaci i rekao: „Pogledaj kak je mastan. Vrijedi ova prikolica 400 kuna!“. Gestu koju ne bi razumjelo većina ljudi da su stajali na mjestu događaja. Seljak, ponosno ističe ono što ima. Gnoj svojih krava, hranjenih domaćom hranom. Gorskom travom naših pašnjaka.
Jedemo ovih dana povrće iz našeg vrta. Obilje salate svih vrsta. Lijepo se pokazuje i grašak. Uz paradajz smo stavili već kolce. Grah je niknuo. Osladili smo se jagodama…
Sve je gnojeno našim gnojem! Ne pada nam na pamet prestati jesti to povrće.
Slažu neistinu o povrću, o gnojivu, o bakterijama.
Kad će netko početi iskreno pisati čime je stoka u Europi hranjena. Kada će se iskreno priznati da velikim djelom povrće iz uvoza nikada nije vidjelo zemlje već raste iz raznih kemikalija u plastenicima.
Ne kupujemo paradajz prije nego urodi naš. Jedemo sezonsko povrće. Na povrću koje se nudi van sezone ima više nezdravih sastojaka nego zdravih.
Kada ćemo početi cijeniti ovu našu grudu zemlje. Našeg seljaka. Naše povrće.
Koliki su vrtovi zapušteni! Dozvoljavamo da nas hrane poput nemoćnih ptića u vlastitu gnijezdu. Mi nismo ni siročad ni beskućnici. Baštinici smo onoga što su nam stari namrli.
Baštinici smo zemlje koja donosi „Med i mlijeko“ ako surađujemo s njenim Stvoriteljem.
I ove jeseni dovesti će stajski gnoj. Rasipati ćemo ga na gredice želeći još jednu plodnu godinu koja dolazi a Bogu zahvaliti za sve primljeno u tekućoj godini.
Zahvaliti na povrću i voću, na cvijeću, kestenima,gljivama, začinskom bilju, ljekovitim travama i svemu onome što nam Cerina obilno daruje.

Radovan Librić