Kao što smo i najavljivali, sunčani vikend 26. i 27. svibnja 2007. proveli smo na svom tradicionalnom putovanju Lijepa li si… kojem je cilj upoznati različite dijelove naše domovine, osjećajući se u njoj kao gosti, a ne kao turisti. Još jednom smo za svoj cilj odabrali otok i to onaj poznat po čipki, soli, siru, janjetini – otok Pag. Na njega nam je sveo pažnju i obavio najveći dio posla oko ogranizacije član udruge Tomislav. Program je privukao oko 150 sudionika svih dobnih skupina: obitelji s djecom, mlade srednjoškolce i studente, radnike i dio starijih iskusnih planinara.
Kašnjenje zbog gužve na autocesti nije omelo dobru atmosferu u naša tri žuta autobusa kojima smo krenuli na put. Subotu prijepodne smo proveli u gradu Pagu, razgledavajući muzej paške čipke gdje smo upoznali udrugu žena koja se danas trudi nastaviti tradiciju izrade te čipke, jedinstvene u svijetu. U crkvi smo se susreli sa župnikom koji nam je predstavio povijest mjesta i život vrlo aktivne župne zajednice u Pagu. Primile su nas i sestre benediktinke u svom samostanu koje su govorile o duhovnosti poziva koji potiče ljude da se na takav poseban način posvete Bogu. Molili smo za nova duhovna zvanja i iz naše zajednice, prisjetivši se onih između nas koji su već krenuli tim putem.
Popodne smo otišli do podnožja brda Sv. Vid gdje se dio sudionika odlučio opuštati kupanjem i sunčanjem po obližnjim plažama, a oni više pustolovni su odabrali uspon na sam vrh do kojeg vodi četrdesetak minuta hoda, a isplati se zbog veličanstvenog pogleda koji odozgora puca na cijelu Pašku uvalu. Navečer smo se smjestili na noćenje u Osnovnu školu u Novalji te pridružili bdijenju uoči svetkovine Duhova koje se slavilo u župnoj crkvi, nakon čega smo se uz gitaru okupili na rivi te tako veselo završili taj ispunjen dan.
Nedjelju smo započeli posjetom gradskom muzeju u Novalji gdje je posebno dojmljiv prikaz rimskog vodovoda izdubenog u živoj stijeni. Euharistiju smo slavili s narodom te župe i posebno zapamtili dio propovijedi kako cjelinu čine blagdani: Uskrs – koji se događa u zoru, Božić– koji se događa noću i Duhovi koje smo slavili, a događaju se danju, na uočljiv i otvoren način – kakvo bi trebalo biti i naše svjedočenje vjere. Popodne smo posjetili najstarije maslinike na mediteranu u mjestu Lun gdje smo u hladu tih veličanstvenih stabala učili koliko su one važne za preživljavanje ljudi, kako u prošlosti tako i danas. Vjeroučitelj Radovan vodio je katehezu temeljenu na geslu pohoda „Svaku stopu ove zemlje ljubim“ u kojoj su mladi izrazili zabrinutost za budućnost naše domovine, ali i odlučnost da u promjenama na bolje krenu od sebe, a onda nastave i dalje.
Na pola puta do kuće nas je dostigla i kiša, ali smo sretno stigli na mjesto polaska, te se uputili kućama. Zadržat ćemo lijepe uspomene na ljude, putovanje, otok, klapu „Furešti“ koja se dva dana brinula za pjesmu i atmosferu i zapamtiti riječi iz himne pohoda: ‘Svake noći Boga za te molim… Sve ću pisme pokloniti tebi.. .Svaku stopu ove zemlje jubi, kad odrasteš voljeni moj sine…