Jutro poslije Lijepa li si Rab….
Oči su na „pol dvanaest“, glava „ko balon“, kolegica u uredu nešto mi govori, vidim da otvara usta ali ne čujem glas… Tijelo je u Zagrebu, došlo na posao, ali misli su ostale na Rabu…
21. i 22. 5. 2011. udruga Ekosspiritus i njen ogranak HPD Sv. Patrik organizirali su deseti po redu izlet projekta Lijepa li si. Ove godine izabrali smo Rab, kvarnerski otok prepun raznih priča i prirodnih ljepota.
Iz Zagreba nas je ispratila zora, rano smo krenuli kako bismo stigli u Jabalanac na trajekt koji će nas prevesti do uvale Mišnjak na Rabu. Iako je Rab po zelenilu drugi po redu otok na Jadranu, kad trajektom plovite prema Mišnjaku, čini vam se kao da ulazite u kamenu pustinju i morate se pitati „ima li ovdje života?“. Ima, i sami smo se u to ovoga vikenda uvjerili…
Prva jutarnja stanica bila je u Supetarskoj Dragi, u župnoj crkvi sv. Petra iz 10. st. gdje nam je župnik Petar pričao o župi, povijesti i crkvi, gdje su nas domaćini dočekali kolačima i napicima i gdje smo imali katehezu vezanu uz geslo izleta „Bog ti uvijek daje onoliko koliko možeš ponijeti“ razmatrajući između ostalog o talentima i kako ih možemo umnožiti. Iz te smo se starine gotovo svi uputili pješice preko Premužićeve staze prema Loparu. Putem su ispred nas trčale ovce, odmorili smo se u sjeni velikog starog stabla crnike, vidjeli smo kako kiše ispiru crljenicu i stvaraju kanjone erozije, a kad smo izašli iz šume pred nama se otvorio pogled na Lopar i njegovu dugačku pješčanu plažu.
Iz Lopara smo se brodom uputili na Goli otok, da vidimo i sami to mjesto o kojem smo čuli najstrašnije životne priče. Voditelj nam je uz par povijesnih činjenica prepričao svjedočanstva sakupljena od još uvijek živih svjedoka golootočkog pakla.
Nakon povratka s Golog otoka, u Loparu smo se odmorili, kupali, igrali picigin, družili… Naša posljednja stanica za taj dan bilo je mjesto Kampor u zaljevu sv. Eufemije, gdje nas je u župnoj crkvi sv. Bernardina dočekao fra Nediljko koji je za nas održao sv. Misu, proveo nas kroz mali klaustar pričajući o crkvi i samostanu i uveo nas u muzej u kojem se čuva dokument na kojem je najstariji nađeni zapis s imenom Raba,  mnoštvo sačuvanih starina i citirati ćemo fra Nediljka: „Knjige starije od otkrića Amerike, a oni nama govore kako da živimo!?.“ Posjet fra Nediljku bio je osvježenje nakon cijelog dana aktivnosti i dobar završetak prvog dana našeg izleta.
U Rabu smo se smjestili u osnovnoj školi i svatko prema svojoj želji krenuo u večernju šetnju rapskim poluotokom ispod četiri rapska zvonika…
Nedjeljno jutro jedna je grupa izletnika odlučila provesti planinareći prema najvišem vrhu otoka Raba, Kamenjaku (408m) s kojeg su uživali u pogledu na Velebit , otoke i pučinu. Neki su otišli u jutarnju šetnju gradom i na doručak, a neki su pak poželjeli odspavati malo dulje. U 10h slavili smo sv. misu s pukom u župnoj crkvi sv. Marije, nekad katedrali. Župnik Anton Depikolozvane nas je pozdravio i dao nam priliku da se kratko predstavimo župljanima.  Nakon mise, kapelan Anton Turčić nas je upoznao s crkvom, njenom poviješću. Zatim smo otišli u samostan Benediktinki, gdje smo zajedno s njima molili molitvu Šestog časa.
Časna majka ispričala nam je ponešto o redu, o životu u samostanu, kako izgleda njihov dan od pet u jutro kad mole prvu molitvu do 22:30 kad se gase svjetla… Pričala nam je i o čudotvornoj Gospi rapskoj i o neprekinutoj tisućljetnoj povijesti njihovog samostana. U njihovoj smo suvenirnici kupili ono što same izrađuju (marmelade, masti od kamilice i nevena, kantarionovo ulje, čestitke koje vezu ili rade od osušenog cvijeća….).
Posjet Rabu završili smo kupanjem, odmaranjem u hladovini, sunčanjem, druženjem i smijehom i popodne se uputili na trajekt za Jablanac. Stigavši na kopno, prošetali smo i u uvalu Zavratnica koja spada u park prirode Velebit i koja nas je očarala raznim bojama mora od gotovo kristalno prozirne, preko mnoštva nijansi zelenih i plavih do tamno modre boje dubine.
Izlet smo završili kratkim osvrtom u Jablancu i pjesmom „Lijepa li si“, a onda sjeli u poznate žute autobuse koji su nas odvezli preko zavoja jadranske magistrale, serpentina na prijevoju Vratnik, ličkog autoputa, kroz najdulji tunel u Hrvatskoj, iznad Karlovca do Zagreba u kojem smo se rastali pomalo umorni, ali radosni zbog novih iskustava, poznanstava i ljepota koje smo doživjeli…