U Vukovar su se 18. studenog 2011. godine slile velike kolone putnika i hodočasnika iz svih krajeva Hrvatske. Toga dana Vukovar je postao, kao i ranijih godina, srce Domovine. Stigli smo i mi, nešto malo više od pedesetak članova i prijatelja udruge. Stavili smo se u stav slušanja. U srca smo pohranjivali riječi prigodnog programa izvođenog ispred bolnice u Vukovaru. Gledali smo početak kolone sjećanja i tisuće barjaka, sudionike povijesnih postrojbi naše Domovine, ljude svih naraštaja. Oni stariji doveli su najmlađe kako bi učili o svojoj povijesti. Doveli su ih da se poklone ŽRTVI grada koji je zaštitio Domovinu u samim počecima rata. Gledali smo maglu koja se nadvila nad grad, slušali smo kardinala Vinka Puljića. Govorio je o ŽRTVI. Gledali smo bijele križeve na memorijalnom groblju. Križeve koji su svjedočili ŽRTVU. Posjetili smo župnu crkvu sv. Filipa i Jakova, novouređenu. Na jednom zidu visi križ koji nema više jedne ruke. Podsjetio nas je na ŽRTVU Krista Gospodina u svakom vremenu. Obišli smo podrum bolnice koji svojim postavom svjedoči na veliku ŽRTVU svih onih koji su spašavali ranjene u vrlo teškim uvjetima. Noćili smo u Tordincima, a domaćin nam je bio Antun Maletić, ravnatelj, vjeroučitelj i prijatelj udruge. Nismo mogli ne sjetiti se onih dana kada smo u ožujku 2005. godine stigli u Tordince s 35. planinarskim križnim putem i uz Muku Gospodina Isusa učili o ŽRTVI sela koje je protjerano iz svojih ognjišta. Okupili smo se na kraju dana u katehezi zanimljivog naslova – Mi smo pjesma Lijepe Naše. Razgovarali smo o aktualnoj situaciji u Domovini i obogaćivali svojim razmišljanjem jedi druge.
Subotu, 19. studenog, započeli smo na Trpinskoj cesti i slušali gospodina Ivan Lukića, zvanog – Zolja, branitelja, umirovljenog ratnog vojnog invalida s počasnim činom pukovnika koji danas živi u Borovu naselju. Prošao je Ivan logore, druga ratišta, ranjavanja, ali s ponosom ističe ŽRTVU svih mladića koji su s njim i generalom bojnikom Blagom Zadrom branili Trpinsku cestu i učinili je grobljem tenkova. Posjetili smo Spomen dom hrvatskih branitelja na Trpinjskoj cesti otvoren 14. rujna ove godine na dan sjećanja kako je u rujnu 1991. godine zaustavljen veliki proboj neprijateljskih tenkova. Nastavili smo razgledom kukuruznog puta – Puta spasa. Vukovarska vojarna 204. brigade Hrvatske vojske polako, ali sigurno, postaje mjesto gdje se susreću prošlost i budućnost, mjesto na kojemu mladi naraštaji, ali i mnogi drugi posjetitelji, saznaju određene podatke iz naše najnovije povijesti, o Domovinskom ratu, napose o Bitki za Vukovar. S tom je svrhom i utemeljen Memorijalni centar Domovinskog rata, čiji smo postav razgledali s velikom pažnjom. Prošli smo i uz bivši logor smješten u Veleprometovim skladišnim prostorima. Na kraju smo odali počast našim braniteljima i civilima koji su mučki ubijeni na Ovčari. Posjetili smo mjesto masovne grobnice i Spomen dom Ovčara. To mjesto svjedoči o hrvatskom holokaustu.
Učinili smo što smo mogli – molili Boga da u našim životima opravdamo ŽRTVU koju su za nas i slobodu Domovine podnijeli mladići vukovarci.
U popodnevnim satima razgledali smo Šarengrad i Ilok. Posjetili smo i podrume u Iloku te muzej u obnovljenom dvorcu.
Dolazili smo u Vukovar već nekoliko puta. Godine 2003. program Lijepa li si…Vlak za Vukovar bio je prvi program naše Udruge. Tada smo stigli vlakom koji je pri povratku bio kamenovan u Bršadinu. Stoga je i ovaj program, Lijepa li si…vezan uz dvadesetu obljetnicu stradanja grada, želio završiti kao kruna brojnih događanja i proslave oko desete obljetnice rada udruge Ekosspiritus.