Par dana prije izleta tražilo se mjesto više. Pun autobus planinara uputio se prema Otriću, selu 20 km udaljenom od Gračaca prema Kninu. Uspon smo započeli doslovno sa željezničke stanice Zrmanja prešavši prugu te nastavili uz konstantno lagano uspinjanje.
Sve nas je oduševila kamena galerija podno samog vrha – izgleda poput postavljenih skulptura na zelenom tepihu. Potpuno drukčije od planinarenja na koje smo inače naviknuli. Iako nas putem nije pratio hlad, konstantni vjetar pomagao nam je u obrani od prilično jakog sunca.
Iako Poštak nije na niti jednoj planinarskoj karti, sam uspon na taj vrh oduševljava svakog tko se uspne na njega naročito jer je staza izuzetno dobro markirana. Putem do vrha susreli smo nekoliko šibenskih markacista koji su obnavljali postojeće markacije. Iako je na vrhu bilo vjetrovito i djelomično oblačno, pogledi su nam sezali sve do Dinare, velebitskog Crnopca i Svetog brda te ostalih vrhova Ličke Plješivice.
Spuštajući se s vrha, susreli smo planinare iz HPD Zagreb-Matica.
Predviđeni „gablec“ nakon izleta, pretvorio se u pravu gozbu u izvrsnom Hostelu Sveti Rok u Svetom Roku. Dogovoreni grah s kobasicama je ustvari bio špek/kobasice s grahom J, a posebna poslastica za sve ljubitelje planine bilo je Velebitsko pivo. Nakon obilnog jela uslijedilo je opuštanje na terasi hostela gdje smo imali prilike gledati i nogometnu utakmicu pojedinih sudionika izleta.
Svim planinarima preporučujemo Hostel Sveti Rok kao izuzetno ugodno mjesto za odmor i odličnu polazišnu točku za planinarenje na okolne vrhove Velebita.