Koliko jedna obavijest o smrti svećenika može pobuditi zanimanje u vrijeme masovnih medija i kako smrt može postati vijest unatoč svakodnevnim umiranjima? Nešto neočekivano, i beskrajno pozitivne reakcije, svjedoče dvije objave na facebook stranici naše Udruge Ekosspiritus iz Samobora, koje je popratilo više od 160.000 pratitelja. Prvu objavu 6. rujna, odmah nakon saznanja da je vlč. Milan Kerš poginuo, s tekstom o zajedničkim aktivnostima i suradnji s dragim vlč. Milanom te nekoliko fotografija pogledale su do ovih dana 129.582 osobe. Drugu objavu koja je uslijedila 10. rujna, nakon sprovoda u Gornjem Mihaljevcu dan prije, s emotivnim tekstom i poticajem što se i nakon smrti može naučiti od vlč Milana Kerša te tridesetak fotografija sa sprovoda, vidjelo je 38.384 pratitelja. Ono što je objavljeno u te dvije objave odisalo je kršćanskom toplinom utjehe i predanjem Božjoj volji, iz perspektive dugogodišnje suradnje i poznavanja sve dubine i širine duše prijatelja i svećenika Milana Kerša.
Velečasni Milan, kako su ga svi najčešće zvali, rijetko je govorio o sebi, još manje nešto negativno o drugima, probleme nije isticao kao probleme nego kao mogućnosti za nove iskorake i izazove koje treba riješiti u svjetlu vjere u Isusa Krista i crkvenog nauka. Bio je uvijek spreman darovati vrijeme svakome tko je osjećao potrebu razgovarati sa svećenikom o bilo čemu. S obzirom na činjenicu da je toliko ljudi pročitalo objave o njemu, donosimo njegovu biografiju – u spomen njega i na sve one koji su sudjelovali i njegovom svećeničkom rastu i djelovanju.

Vlč. Milan Kerš
svećenik

Vlč. Milan Kerš, pedesetčetverogodišnji svećenik Bjelovarsko-križevačke biskupije, poginuo je u 6. rujna u prometnoj nesreći koja se dogodila nedaleko od njegove roditeljske kuće, na lokalnoj cesti Macinec-Badličan-Sveti Urban u Međimurskoj županiji, a uslijed slijetanja automobila s ceste.
Vlč. Milan Kerš rođen je 4. prosinca 1968. u Ptuju u Sloveniji od majke Marije r. Novak i Stjepana Kerša. Kršten je 29. prosinca iste godine u župnoj crkvi Svete Katarine dj. i mč. u Gornjem Mihaljevcu kao Milan Stjepan Kerš. Tu je primio i Prvu svetu pričest 12. lipnja 1977., a potvrđen je 3. srpnja 1982. godine. Nakon završene osnovne škole koju je pohađao ovdje u Gornjem Mihaljevcu odlazi u Dječačko sjemenište na zagrebačku Šalatu gdje je završio Interdijecezansku srednju školu za spremanje svećenika i maturirao 20. lipnja 1987. godine.
Po odsluženju vojnog roka, u jesen 1988. godine primljen je u Nadbiskupsko bogoslovno sjemenište u Zagrebu kao bogoslov – svećenički kandidat Zagrebačke nadbiskupije, te akademske godine 1988./1989. upisuje filozofsko-teološki studij na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu, na kojem je diplomirao 1994. godine.
Stekavši sve uvjete za primanje svetog reda, zaređen je za đakona 10. listopada 1993. godine u zagrebačkoj prvostolnici, a svoj đakonski praktikum vršio je u župi svetih Petra i Pavla u Velikoj Gorici. Za svećenika ga je 26. lipnja 1994. zaredio zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić u zagrebačkoj prvostolnici. Mladu misu slavio je 31. srpnja 1994. godine u zavičajnoj Župi sv. Katarine dj. i mč. u Gornjem Mihaljevcu.
Svoje svećeničko služenje započeo je 1. rujna 1994. godine kao župni vikar u Župi Navještenja BDM u Velikoj Gorici gdje ostaje tri godine, do 17. kolovoza 1997. Potom je premješten u Župu sv. Luke Evanđelista u Zagrebu – Travno gdje je službu župnog vikara obnašao sljedeće tri godine, od 24. kolovoza 1997. do 25. kolovoza 2000. godine.
Dekretom zagrebačkog nadbiskupa Josipa Bozanića od 12. srpnja 2000. imenovan je župnikom u župi Sv. Mihaela Arkanđela u Zrinskom Topolovcu. Osnutkom Bjelovarsko-križevačke biskupije 2009. godine, župa u Zrinskom Topolovcu pripala je toj novoosnovanoj biskupiji, a vlč. Kerš je inkardiniran u Bjelovarsko-križevačku biskupiju i odlukom biskupa mons. Vjekoslava Huzjaka i dalje ostao župnikom u toj župi do 2018. godine. Nakon 18 godina župničke službe u Zrinskom Topolovcu, vlč. Kerš koristi godine svojevrsnog „sabaticuma“, a po odluci biskupa Huzjaka u srpnju 2021. godine je imenovan župnikom u župi Sv. Petra apostola u Svetom Petru Orehovcu.
Uz svoje župničke obveze, bio je i povjerenikom za pastoral obitelji Bjelovarsko-križevačke biskupije te je sudjelovao u organizaciji Prvog dana obitelji Bjelovarsko-križevačke biskupije, na kojem je 27. rujna 2014 godine pozdravio sve nazočne. Cijeloga svojeg svećeničkog života posebnu je pažnju poklanjao starima i bolesnima, ali uz to, sigurno će ostati zapamćen po posebnoj aktivnosti s mladima. Mnoge generacije mladih ljudi, ministranata i svih koji su ga susretali na nebrojenim planinarenjima i križnim putevima te susretima ministranata i raznim aktivnostima koje je vlč. Kerš organizirao ili na njima sudjelovao, pamtiti po gorljivosti, dobroti i skromnosti.
Sve te kvalitete, usponi i padovi, jednog aktivnog, plodonosnog i zauzetoga svećeničkog života vlč. Kerša, istaknute su na sprovodnim obredima 9. rujna u župnoj crkvi Svete Katarine dj. i mč. u Gornjem Mihaljevcu. Bjelovarsko-križevački biskup Huzjak predvodio je misno slavlje i propovijedao, a prije početka misnoga slavlja gornjomihaljevečki župnik vlč. Mislav Mikac izrekao je životopis vlč. Kerša. Poslije popričesne molitve učitelj iz Zrinskog Topolovca Vlado Karagić, i Katarina Pofuk župljanka župe u Svetom Petru Orehovcu, iskrenim su se govorima prijateljski oprostili od pokojnika, pohvalivši njegov pastoralni rad i ljudsku blizinu sa svakim čovjekom.
Od župne crkve do mjesnog groblja razvila se vrlo slikovita rijeka ljudi koji su ispratili lijes s pokojnim vlč. Keršom do obiteljske grobnice u koju je sahranjen uz molitve okupljenih i pjesme popraćene ritmom žičanih instrumenata. Pjesme njegovih vjeroučenika, kao i riječi vjeroučitelja Radovana Librića, pokojnikova prijatelja i suputnika na mnogim planinarskim križnim putevima i katehezama, odzvanjale su nakon završnog blagoslova u brojnim srcima i „se do kraja maloga Međimurja“.