Članovi udruge Ekosspiritus i HPDa Sv. Patrika sudjelovali su na hodočašću sv. Bernardu povodom obilježavanja sto godina kako je taj svetac proglašen zaštitnikom planinara. Na putovanje nas je potaknuo dragi prijatelj udruge, mons. Mijo Gorski, koji zna da sv. Bernarda štujemo kao suzaštitnika našeg društva. On nas je podsjetio kako je papa Pio XI, i sam strastveni planinar, sv. Bernarda 1923. godine proglasio zaštitnikom planinara, skijaša i svih onih koji žive ili borave u planini. Blagdan ovog sveca slavi se 15. lipnja, a kao svojega zaštitnika ga smatra i Hrvatska gorska služba spašavanja.
Podijelili smo se u dva kombija s kojima smo putovali u večernjim satima petka, 11. kolovoza 2023. godine i kao molitveni uvod u naše hodočašće odabrali kapelu Kraljice Hrvata u Maloj Jazbini kod Samobora. Tamo se nalazi slika sv. Bernarda pred kojom smo molili i dobili blagoslov s moćima tog sveca.
Nakon noćne vožnje stigli smo u grad Novaru u sjevernoj Italiji, gdje se u katedrali na glavnom gradskom trgu nalazi grob sv. Bernarda. Sudjelovali smo na jutarnjoj misi, a zatim nas je primio don Mario Perotti, kanonik katedrale, koji nam je govorio o životu tog sveca, ali i s velikom naklonošću komentirao naša nastojanja da se u Hrvatskoj još više proširi znanje o zaštitniku planinara.
Do popodneva smo stigli u Aostu, gradić okružen planinama, gdje smo razgledali dobro očuvane građevine još iz rimskog doba (slavoluk, gradske zidine i vrata), te crkvu San Orso s dojmljivom kriptom koja također svjedoči o dugačkoj povijesti mjesta. Predvečer smo krenuli prema mjestu Étroubles koje je već na 1200 m nadmorske visine gdje smo imali dogovoreno noćenje.
Svježe nedjeljno jutro pretvorilo se u lijep sunčan dan, sa samo malo oblaka, kada smo vrlo rano krenuli prema prijevoju Grand St-Bernard koji nam je bio konačni cilj. Na pola puta, u kapeli usred pašnjaka, naišli smo na neobičnu oltarnu sliku i molitvu Gospi od lopate. Odmah nakon dolaska u gostinjac sv. Bernarda imali smo misu u kapeli koju je predvodio mons. Nedjeljko Pintarić, koji je sudjelovao u hodočašću. Nakon zajedničkog ručka koji smo od svih samoborskih specijaliteta poslužili visoko u Alpama, pogledali smo i zanimljivi film o povijesti mjesta i požrtvovnosti ljudi koji od davnina borave u njemu s jednim ciljem: da pomažu putnicima koji prelaze Alpe. Nakon toga dio naše grupe je nastavio svoj hod sve do vrhova koji se nalaze na 3000m nadmorske visine, dok je dio ostao na prijevoju obilazeći muzeje i suvenirnice. Posebna atrakcija su psi bernardinci koje tamo uzgajaju radi pomoći koju pružaju u slučaju nesretnog slučaja i gubljenja u planini.
Još jednu ugodnu večer smo proveli kod obitelji koja nam je iznajmila smještaj, gledajući kroz slikovite drvene prozore, ukrašene obiljem cvijeća, kako se na mjesto spušta kiša, dok se mi družimo i smijemo i maštamo kako ostajemo ovdje mnogo duže tražeći zdrav način života i mir koji ne možete naći nigdje osim visoko u planini.
Ponovno lijepo jutro nas je pozivalo na put koji je vodio prema Padovi. Od svih odmorišta uz auto-cestu providnošću smo odabrali baš ono koje ima kapelu u čijoj sjeni smo još jednom servirali ručak, a zatim obišli tri svetišta. U bazilici sv. Justine, mučenice iz vremena Dioklecijanovih progona, časti se grob sv. Luke Evanđelista. Produžili smo uz eliptični trg u čijem središtu je vrt sa 78 skulptura slavnih građana Padove do bazilike sv. Antuna Padovanskog gdje se nalaze njegove relikvije i grob. Obilazak smo završili u svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića gdje smo imali zajedničku misu s kojom smo zaokružili cjelinu ovog hodočašća.
Daleka putovanja zbližavaju ljude i na njima nastaju novi planovi i ideje. Hodočašća nas podsjećaju na činjenicu kako smo svi na putu prema vječnosti, a primjeri svetaca koje upoznajemo nam daju nadahnuće da svi svakim danom svoga života pokušavamo biti bolji ljudi i vjernici. Sv. Bernarde, moli za nas!