PO\u010cETAK
\nIdeja planinarenja uz obilazak sakralnih objekata i razmatranje pobo\u017enosti kri\u017enog puta nastala je u zajednici mladih \u017eupe sv. Anastzije u Samoboru. 30. lipnja 1987. godine \u010dlanovi zajednice mladih Marijan Mu\u017eak i Radovan Libri\u0107 svoju zamisao iznose kapelanu Nikoli Havli\u010deku koji ih podr\u017eava i prvom prilikom odlu\u010duju krenuti na put. Po\u010detkom jeseni mladi su potaknuti da se prijave za novi projekt. U subotu, 12. rujna, okupilo ih se osam, \u0161to je do kraja vikenda naraslo na 11. Krenuli su iz \u017eupne crkve u Samoboru, spavali na Japeti\u0107u i ponovno se vratili u Samobor. Bio je to prvi pohod \u2013 temelj pobo\u017enosti planinraskog kri\u017enog puta.<\/p>\n
Ve\u0107 na drugi pohod, u korizmi 1988., na poziv za sudjelovanje koji je upu\u0107en iz zajednice mladih \u017eupe sv. Anastzije odazivaju se mladi koji se okupljaju u samoborskom franjeva\u010dkom samostanu, te zajednica \u201ePalma\u201c iz Zagreba, tako da je broj sudionika bio 32. Sve je bilo gotovo isto kao i prvi put, ali su mladi sami napisali tekstove postaja kri\u017enog puta i tako jedni druge obogatili, a lo\u0161e vrijeme koje ih je pratilo putem potaknulo je stvaranje prvoga, do danas nazobilaznog pravila: \u201eKri\u017eni put se ne odga\u0111a zbog lo\u0161eg vremena!\u201c.
\nNa tre\u0107em pohodu su mlade u selu Mali Vratnik mje\u0161tani do\u010dekali s okrepom, \u0161to je tako\u0111er postao obi\u010daj. Na \u010detvrtom pohodu svi sudionici po prvi puta dobivaju zajedni\u010dko obilje\u017eje: kri\u017e izra\u0111en od \u010davala za potkivanje. Peti pohod 1989. godine je bio kriti\u010dan \u2013 kapelan Havli\u010dek je promijenio \u017eupu, a glavni organizatori iz zajednice oti\u0161li su na slu\u017eenje vojnog roka. Hodalo je tek petero ljudi. Zato je ve\u0107 na \u0161esti kri\u017eni put do\u0161la zajednica iz Bjelovara, izra\u0111en je bed\u017e kao zajedni\u010dko obilje\u017eje i po prvi puta odbrano i geslo pohoda. Projekt je krenuo novom snagom naprijed. Sve vi\u0161e se kombinira i mijenja put hoda s ciljem da se na raznim pohodima posjeti \u0161to vi\u0161e razli\u010ditih sakralnih objekata samoborskog kraja. Postepeno se pridru\u017euju zajednice iz drugih \u017eupa i organizacija: Sv. Nedjelja, Strmec, Dugave, \u0160androvec, te studenti s Katoli\u010dkog Bogoslovnog fakulteta. Posebno je popularan katehetski program u subotu nave\u010der koji uglavnom osmi\u0161ljava Dubravka Glasnovi\u0107. Zauzimanjem obitelji, posebno majki, mladih koji odlaze na pohode uvodi se i zajedni\u010dki obrok.
\nZamah koji je ova pobo\u017enost uzimala prekida po\u010detak Domovinskog rata, tako da 1991. godine nije odr\u017ean niti jedan od dva planirana pohoda. U prolje\u0107e 1992. godine stotinjak sudionika ponovno hoda po samoborskom gorju s molitvenom nakanom: mir u Domovini. Redovito odr\u017eavanje kri\u017enog puta dva puta godi\u0161nje, s obzirom da broj sudionika raste, zahtijeva sve vi\u0161e pripreme, pa samoborci odlu\u010duju obnoviti tradiciju bratov\u0161tina koja je nasilno prekinuta poslije Drugog svjetskog rata. Demokratske promjene to dozvoljavaju, te je u sije\u010dnju 1994. godine osnovana Planinarska bratov\u0161tina sv. Bernarda s za\u0161titnikom sv. Bernardom iz Aoste koja preuzima organizaciju kri\u017enih puteva. Na svaki pohod dolaze nove zajednice, mladi se me\u0111usobno upoznaju i dijele iskustva rada i \u017eivota u \u017eupama. U samu pobo\u017enost se uvode novine, poput postaje \u0161utnje, najavnog letka za pojedine susrete, ali i potrebe no\u0107enja na vi\u0161e mjesta zbog broja zainteresiranih koji sve vi\u0161e prelazi 200 sudionika. \u010cetrnaesti pohod zatvara cjelinu po\u010detka planinarenja uz duhovne sadr\u017eaje \u0161to se obilje\u017eava podizanjem raspela na Kovin\u0161\u0107ici.<\/p>\n
\u0160IRENJE
\nKako je prva cjelina ove pobo\u017enosti tim trenutkom nekako zaokru\u017eena, javljaju se nove ideje. 1995. godine, na poziv mladih koji su na ovu, do tada samoborsku pobo\u017enost, dolazili iz drugih krajeva, organizira se prvi pohod izvan Samoborskog gorja \u2013 u Podravini, okolici Koprivnice. Sve je bilo druga\u010dije i zahtjevnije \u2013 priprema, putovanje, ali broj sudionika \u2013 sada se ve\u0107 bilo na 236. Hod za kri\u017eem se po\u010dinje slu\u017ebeno nazivati imenom koja i danas nosi \u201ePlaninarski kri\u017eni put\u201c. Jesenski pohodi tradicionalno ostaju u okolici Samobora, ali na prolje\u0107e se putuje. U Bjelovar je stiglo oko 400, a godinu dana kasnije u \u0110ur\u0111evac preko 800 ljudi. Za jubilarni 20. pohod akademska slikarica Zorica Turkalj nacrtala je lik trpe\u0107eg Isusa koji je ostao jedan od najraspoznatljivijih simbola planinarskog kri\u017enog puta, a grad Samobor je po prvi puta do\u017eivio, sada ve\u0107 tradicionalnu, procesiju sudionika do \u017eupne crkve. Izdana je i prva knjiga u kojoj je dio sadr\u017eaja posve\u0107en upravo planinarskom kri\u017enom putu \u2013 Kapele samoborske.
\nZa pohod u Kri\u017eevcima 1998. godine prijavilo se 1163 sudionika iz 50 zajednica i \u017eupa. Da bi sve moglo funkcionirati javlja se ideja animatora \u2013 predstavnika mladih iz svake zajednice koji poma\u017eu organizatoru sa sve ve\u0107im poslom koji iziskuje takva organizacija. Od 1999. godine planinarski kri\u017eni put dobiva pokroviteljstvo novoosnovanog Povjerenstva za pastoral mladih. Sve vi\u0161e na pohode dolaze i biskupi, mladi se susre\u0107u s redovni\u010dkim zajednicama, ali i drugim organizacijama u Crkvi, poput zajednice Cenacolo.
\nNovi preokret u povijesnom putu ove pobo\u017enosti dogodio se odlaskom u okolicu Pleternice i Po\u017eege \u2013 na 23. planinarskom kri\u017enom putu se, vlakom iz Zagreba i od doma\u0107ih sudionika, okupilo preko 2000 ljudi. Slo\u017eenost takve organizacije logi\u010dno je dovela do trenutka kada je kri\u017eni put po prvi puta razdvojen \u2013 Po\u017ee\u0161ka biskupija odlu\u010dila je ovu pobo\u017enost od tada odr\u017eavati samostalno. Iako se ideja \u010dinila revolucionarnom, pokazalo se da je to jedini dobar put. 2001. godine pobo\u017enost planinarskog kri\u017enog puta odvojila se u Vara\u017edinskoj, a osnivanjem udruge Ekosspiritus i njenim uklju\u010divanjem u organizaciju planinarskih kri\u017enih puteva 2004. godine i u Zagreba\u010dkoj nadbiskupiji razgranala se u dvije odvojene trase.<\/p>\n
DANAS
\nUdruga Ekosspiritus je u orginalnu pobo\u017enost uvela i neke novosti, poput pripremnog programa koji se za zainteresirane izvodi uo\u010di samog pohoda, u petak nave\u010der, knji\u017eice s opisom svih obi\u0111enih sakralnih objekata i sl. Zajednice su, preko svojih animatora, sve vi\u0161e poticane da se aktivno uklju\u010de u razne dijelove kri\u017enog puta. Tako je nastalo nekoliko originalnih, autorskih himni, razni autori su napisali tekstove za meditaciju na postajama, mladi su postaje \u010desto oblikovali scenski. Nastavili smo putovati, pohodi su izvo\u0111eni u okolici Krapine, Sesveta, Vukovara, Velikog Trgovi\u0161\u0107a, Siska, Pokupskog, Karlovca…
\nS velikom rado\u0161\u0107u do\u010dekana je 2007. godina i jubilej \u2013 20 godina uspje\u0161nog odr\u017eavanja pobo\u017enosti planinarskog kri\u017enog puta. Proslava je uklju\u010divala izdavanje knjige \u201eIdemo, Gospodine!\u201c, izlo\u017ebu fotografija i izdavanje razglednica s motivima planinarskog kri\u017enog puta, objavljivanje 14 katehezi za rad s mladima, premijeru filma i zajedni\u010dki zavr\u0161etak obje trase koje su toga vikenda hodale za kri\u017eem u crkvi sv. Anastazije u Samoboru, gdje je euharistiju predvodio kardinal Josip Bozani\u0107.
\nDa \u017eelja mladih da sudjeluju na ovakvim pobo\u017enostima ne jenjava dokazala je i 2012. godina kada je odr\u017ean 50. planinarski kri\u017eni put. Da bi se obilje\u017eila ta obljetnica u molitvenom prostoru, uz budu\u0107i duhovni centar na Cerini, odr\u017eano je 25 satno klanjanje, kao zahvala za uspje\u0161nih 25 godina postojanja kri\u017enog puta, te Simpozij na temu \u201ePlaninarski kri\u017eni put: pokaznica hodaju\u0107eg Krista\u201c.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
PO\u010cETAK Ideja planinarenja uz obilazak sakralnih objekata i razmatranje pobo\u017enosti kri\u017enog puta nastala je u zajednici mladih \u017eupe sv. Anastzije u Samoboru. 30. lipnja 1987. godine \u010dlanovi zajednice mladih Marijan Mu\u017eak iRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"parent":72,"menu_order":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","template":"","meta":{"footnotes":""},"class_list":["post-74","page","type-page","status-publish","hentry"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/74","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/page"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=74"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/74\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":75,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/74\/revisions\/75"}],"up":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/pages\/72"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=74"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}