Julijske Alpe
\n\u010clanovi Hrvatskog planinarskog dru\u0161tva sv. Patrika iz Samobora ove su godine izabrali za visokogorski izlet Julijske Alpe u Sloveniji.<\/p>\n
Okupljanje i polazak su bili planirani, i uz zanemarivo ka\u0161njenje, realizirani u subotu, 23. lipnja u 6:30h. Lokacija, stra\u017enji parking NSK-a. Nas dvadeset i dvoje rasporedilo se u dva kombija i jedan automobil.
\nPrvo du\u017ee stajanje napravili smo uz kristalno jezerce Jasna, nad kojim se nadvijaju alpski grebeni, a koje se nalazi prije prvih zavoja ceste koja vodi prema Vr\u0161i\u0107u, najvi\u0161em cestovnom prijevoju u Sloveniji (1611m). Posebno lijep ambijent za zajedni\u010dki doru\u010dak, na kojem su nam Radovan i organizator puta Zvone, detaljnije predstavili plan trodnevnog pohoda na Julijske Alpe.
\nPrvi je dan bio planiran uspon na Malu Mojstrovku (2332 m), koji kre\u0107e od parkinga na Vr\u0161i\u0107u. Cestu do Vr\u0161i\u0107a gradili su ruski zarobljenici u Prvom svjetskom ratu. Lijepo je ure\u0111ena i odr\u017eavana, ali je uska i zavojita, a dosta prometna, pa je Silvestar, simpati\u010dan voza\u010d na\u0161eg kombija, u vi\u0161e navrata te\u0161ko uzdisao, mimoilaze\u0107i se s vozilima iz suprotnog smjera i voze\u0107i uz sam rub ceste podno koje su se otvarali duboki ponori.
\nSretno smo stigli do Vr\u0161i\u0107a, te se uskoro po\u010deli uspinjati. Uspon do vrha je uz nekoliko stajanja trajao ne\u0161to du\u017ee od dva sata. Sa svih su se strana otvarali vidici na proplanke i nepregledne, suncem obasjane vrhove JulijskihAlpi, koje ne\u0107u dalje opisivati, jer bi time vjerojatno samo uspio umanjiti do\u017eivljenu ljepotu. Razgovori, \u0161ale, bolje me\u0111usobno upoznavanje sudionika pohoda, pru\u017eena ruka na nekim nezgodnijim mjestima uspona tjerali su nas prema vrhu i u trenucima u kojima su se po\u010deli pojavljivati prvi znaci ozbiljnijeg umora.
\nNa vrhu odmor, dijeljenje oskudnih zaliha vode, obavezno naslikavanje, glupiranje ili jednostavno prepu\u0161tanje planinskoj duhovnosti i molitvi. Manje je razo\u010daranje nastalo u trenutku kada smo shvatili da je ina\u010de nezaobilazan slijepi putnik \u201efratar\u201c, slikovita boca s rakijom ovoga puta ostao zaboravljen u kombiju, u podno\u017eju.
\nSpu\u0161tanje s vrha je, uz nekoliko bezazlenih proklizavanja po sitnom kamenju, pro\u0161lo bez problema.
\nPredve\u010der smo stigli i smjestili se u planinarski dom, Po\u0161tarski dom u neposrednoj blizini Vr\u0161i\u0107a. Ve\u010derali smo tipi\u010dna planinarska jela \u201ena \u017elicu\u201c koja su su nas okrijepila i dala nam energije za dru\u017eenje, pivicu i pjesmu pra\u0107enu Patricijinom gitarom.
\nPrili\u010dno komforni uvjeti no\u0107enja za jedan planinarski dom. U skupnom le\u017ei\u0161\u0107u sanjali smo velike snove.
\nNedjelja ujutro. Uputili smo se u Bovec na svetu misu, kra\u0107u \u0161etnju po mjestu, posjet imanju \u201eKek\u010deva doma\u010dija\u201c u kojem je snimljen film o Kekecu, pa kombijem prema Mangartu.
\nPonovo uska, strma, zavojita cesta, ovoga puta i mokra od ki\u0161e, ponovo Silvestrovi uzdasi. Za razliku od Mojstrovke, koja je dan ranije, onako obasjana suncem izgledala veli\u010danstveno, ali nekako pitomo, Mangart, koji nam se ukazivao u kadru i parao nebo, djelomi\u010dno zakriven maglom, uz, kako bi Radovan rekao, dramaturgiju oblaka na ostatku neba, izazivao je strahopo\u0161tovanje. Uspeli smo se nekoliko stotina metara, gotovo do podno\u017eja masivne stijene, koja \u010dini sam vrh Mangart. Uspinjanje na sam vrh bilo je planirano za ponedjeljak ujutro. Sedmero nas se planiralo do vrha uspeti slovenskom stranom \u2013 koja je strmija, gdje se penje pridr\u017eavanjem za sajlu, a ostali talijanskom stranom.
\nPosjedali smo na travu, Radovan nam je davao zadnje upute za sutra\u0161nji uspon, a dru\u0161tvo nam je pravilo stado ovaca, koje se nisu ustru\u010davale \u0161etati me\u0111u nama i blejanjem nadglasavati Radovana.
\nSmjestili smo se u skroman, ali topao planinarski dom \u201eMangartska ko\u010da\u201c (1906m). Ljubazan doma\u0107in Erik i supruga okrijepili su nas ve\u010derom i razgovorom. Ve\u010dernje dru\u017eenje, pjesma, pa odlazak na spavanje.
\nNa spavanje nas je ispratila lagana ki\u0161ica, a ni prognoza za jutro nije bila obe\u0107avaju\u0107a, pa je upitnost sutra\u0161njeg uspona sve vi\u0161e rasla.
\nPonedjeljak ujutro, zajedni\u010dki doru\u010dak i pomalo razo\u010darani pogledi kroz prozor. Vani i dalje lagana ki\u0161a, magla, vlaga. Odustaje se od uspona na vrh i dogovara alternativni plan.
\nOpra\u0161tamo se od dragih doma\u0107ina i spu\u0161tamo u Kranjsku goru. Kratka \u0161etnja i kava. Dogovoreno je da sljede\u0107e odredi\u0161te bude Bled. Ondje smo ru\u010dali i pro\u0161etali uz jezero, \u010dija je vizura prili\u010dno dojmljiva, ali dojam donekle naru\u0161ava duh komercijalnog, elitnog turizma, koji nakon ti\u0161ine i spokoja planine, ve\u0107ini nas nije odgovarao.
\nNakon Bleda razgledali smo jo\u0161 Kartuzijanski samostan Pleterje, smje\u0161ten prije same granice s Hrvatskom. Kartuzijanci su najstro\u017ei rimokatoli\u010dki red, pa smo se trebali pomiriti s \u010dinjenicom da nam ne\u0107e biti dozvoljen razgovor s redovnicima. Trenutno ih unutar zidina samostana \u017eivi jedanaest. Razgledali smo staru goti\u010dku crkvu i pogledali film o kartuzijancima. Samostan funkcionira kao samoodr\u017eiva cjelina i ni na koji na\u010din ne ovisi o \u201evanjskom svijetu\u201c. Kratko smo razgledali i etno imanje u neposrednoj blizini samostana, ure\u0111eno u a utohtonom stilu toga kraja Slovenije.
\nPosjedali smo u vozila i uputili se prema Samoboru, odnosno Zagrebu.
\nLijepo iskustvo, koje razbija monotoniju svakodnevice i \u010dini je podno\u0161ljivijom jo\u0161 dugo nakon povratka.
\nOvakve izlete iskreno preporu\u010dam svim \u010dlanovima i simpatizerima na\u0161eg planinarskog dru\u0161tva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Julijske Alpe \u010clanovi Hrvatskog planinarskog dru\u0161tva sv. Patrika iz Samobora ove su godine izabrali za visokogorski izlet Julijske Alpe u Sloveniji. Okupljanje i polazak su bili planirani, i uz zanemarivo ka\u0161njenje, realiziraniRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":1165,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-1164","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izleti-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1164","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1164"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1164\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1166,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1164\/revisions\/1166"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/1165"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1164"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1164"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1164"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}