Do\u0161li smo na sprovod, a dobili smo toliko vi\u0161e od toga\u2026<\/p>\n\n\n\n
U petak, 9. rujna 2022. godine okupili smo se u Gornjem Mihaljevcu kako bi se oprostili s dragim prijateljem, vl\u010d. Milanom Ker\u0161om. Velik broj ljudi okru\u017eio je \u017eutu crkvu Svete Katarine u kojoj su izre\u010dene mnoge molitve i slavljena sveta misa s nadom kako u njoj, zajedno s nama, sudjeluje i na\u0161 Milan, smije\u0161e\u0107i nam se u dru\u0161tvu \u017eivota Boga kojemu je vjerovao, kome se nadao i za kojeg je \u017eivio.<\/p>\n\n\n\n
Obrede je predvodio biskup Vjekoslav Huzjak, a sudjelovao je pedeset sve\u0107enika. U narodnim no\u0161njama po\u0161tovanje su odali \u010dlanovi udruge sv. Izidora Seljaka. Na kraju mise lijepim rije\u010dima od svog \u017eupnika su se oprostili predstavnici \u017eupa u kojima je djelovao: Zrinski Topolovac i Sveti Petar Orehovec. Duga\u010dka kolona je iz crkve pratila tijelo na\u0161ega brata prema mjesnom groblju gdje smo ga polo\u017eili u hrvatsku zemlju koju je toliko volio i na lijes stavili njegov \u0161tap za planinarenje, onaj sa zvoncem. \u010clanovi garde Zrinski, \u010diji je bio \u010dlan, \u010dekali su u svojim odorama na ulazu u groblje. Ne\u0107akinja Valentina otpjevala je pjesmu \u201eFala\u201c, a u ime svih prijatelja od Milana se oprostio vjerou\u010ditelj Radovan Libri\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Milan je bio sve\u0107enik druga\u010diji od drugih. Milan je imao opro\u0161taj druga\u010diji od drugih. Sviranje i pjevanje predvodila je stara generacija zbora \u201eNavje\u0161tenje\u201c iz Velike Gorice, a uklju\u010dilo se i mnogo glazbenika koji se neslu\u017ebeno vole nazivati \u201ePKP svira\u010di\u201c. Pjesmama za mlade ispratili smo sve\u0107enika za mlade.<\/p>\n\n\n\n
Naj\u010dudesnije trenutke priredilo nam je vrijeme to popodne dok smo se opra\u0161tali od Milana. Ki\u0161a je, u sitnim i mirnim kapima, padala tri puta. Prvi put desetak minuta prije po\u010detka mise, kada je zbor zapjevao prvu pjesmu: pjesmu Milost. I milost se nje\u017eno spustila s neba. Drugi put u trenutku pretvorbe, Isus je si\u0161ao na oltar u prilikama kruha i vina, a na vjernike koji su ispunili cijelo crkveno dvori\u0161te jer nismo stali u crkvu, ponovno lagani blagoslov mirne ki\u0161e. Tre\u0107i put kod groba, uz posljednje molitve izre\u010dene nad drvenim lijesom koji je prvo po\u0161kropila ki\u0161a, a zatim pokrila zemlja stotina ruku koji su bacile grumen sje\u0107aju\u0107i se kako smo prah i u prah \u0107emo se pretvoriti. Nakon tri ki\u0161e, dok je Radovan govorio, oblaci su se na jednom mjestu razi\u0161li i pokazao se prizor kao sa starih svetih sli\u010dica: sunce je probijalo i zrakasto osvjetljavalo zemlju i skupinu ljudi na malenom bre\u017euljku gdje se smjestilo mjesto groblje. I tada, na samom kraju, pojavila se duga iznad lijesa na\u0161ega brata Milana. Biblijski znak saveza. Znak da Bog nikada ne\u0107e napustiti one koji su njegovi, koje je stvorio, izabrao i volio.<\/p>\n\n\n\n
Dugo smo ostali na groblju, promatraju\u0107i znakove koje nam Gospodin slao; ki\u0161u, sunce i dugu i pjevaju\u0107i iznad lijesa i \u0161tapa sa zvoncem na\u0161em Milanu jo\u0161 jednom sve pjesme koje je tako volio i toliko puno puta podijelio s nama.<\/p>\n\n\n\n
Kad jednom pro\u0111e sve<\/p>\n\n\n\n
Kad pretvori se u sje\u0107anja<\/p>\n\n\n\n
Kad vi\u0161e nisu va\u017ena lica<\/p>\n\n\n\n
Imena ni godine<\/p>\n\n\n\n
Kad jednom stvorim se ja<\/p>\n\n\n\n
Pred tvojim vratima<\/p>\n\n\n\n
Da li \u0107e\u0161 shvatiti sve<\/p>\n\n\n\n
Ljubavlju ogrnut me<\/p>\n\n\n\n
Da li \u0107e\u0161 dignut me s koljena<\/p>\n\n\n\n
\u017deljnog tvog oprosta<\/p>\n\n\n\n
Kad jednom stvorim se ja<\/p>\n\n\n\n
Pred tvojim vratima<\/p>\n\n\n\n
Ispod ovog neba samo ti<\/p>\n\n\n\n
Du\u0161u zna\u0161 mi taknuti<\/p>\n\n\n\n
I kad kapnem na tvoj dlan<\/p>\n\n\n\n
Kad se stisnem kraj tebe<\/p>\n\n\n\n
Nek’ me \u010dvrsto dr\u017ee ruke<\/p>\n\n\n\n
Tvoje ruke sigurne<\/p>\n\n\n\n
*<\/p>\n\n\n\n
K’o da nemam snage da nastavim<\/p>\n\n\n\n
kao da je pjesmi kraj<\/p>\n\n\n\n
lagano se topim i nestajem<\/p>\n\n\n\n
i moje pjesme vise nisu ljubavne<\/p>\n\n\n\n
gubim vjeru a ona mi je sve<\/p>\n\n\n\n
A onda svane novi dan i ja se zaljubim<\/p>\n\n\n\n
u ovo nebo iznad nas<\/p>\n\n\n\n
i sunce, sto se smjesi<\/p>\n\n\n\n
k’o kad majka opra\u0161ta<\/p>\n\n\n\n
djeci sto su bila nesta\u0161na<\/p>\n\n\n\n
Al’ kazi kako dalje kad<\/p>\n\n\n\n
kad, se nebo zamra\u010di<\/p>\n\n\n\n
kad se spuste oblaci<\/p>\n\n\n\n
kad se sunce ne vidi<\/p>\n\n\n\n
Al’ ka\u017ei kako dalje<\/p>\n\n\n\n
kad, ljubav nestane<\/p>\n\n\n\n
kad se rijeci istro\u0161e<\/p>\n\n\n\n
kad se natrag, ne mo\u017ee<\/p>\n\n\n\n
Mama, zar si lagala<\/p>\n\n\n\n
kad si govorila<\/p>\n\n\n\n
da dobro, uvijek pobje\u0111uje<\/p>\n\n\n\n
a kada ne zna\u0161, kojim putem<\/p>\n\n\n\n
treba putem ljubavi<\/p>\n\n\n\n
i da smo ispred Boga isti svi<\/p>\n\n\n\n
*<\/p>\n\n\n\n
Za vsaku dobru re\u010d,<\/p>\n\n\n\n
Kaj re\u0107i si mi znao,<\/p>\n\n\n\n
Za vsaki pogled tvoj,<\/p>\n\n\n\n
Za vsaki smeh tvoj, fala!<\/p>\n\n\n\n
A jo\u0161 kasnije, okupljeni u mjesnom dru\u0161tvenom domu, sretali smo se i dru\u017eili, prepoznavali neka lica koja dugo nismo vidjeli, \u010dudili se i radovali susretu i slavili \u017eivot brata koji nas je okupio. I ba\u0161 \u0161to bi on volio, nikud nam se nije \u017eurilo.<\/p>\n\n\n\n
Najbolje \u0161to vrijedi zapamtiti kako bi sje\u0107anje na Milana bilo trajno i vrijedno, je jednostavna \u010dinjenica kako je on u ovom u\u017eurbanom svijetu u kojem \u017eivimo imao vremena. Mnogo nas to ne zna u\u010diniti, na\u0107i u svakodnevici trenutke za bli\u017enje koji su nam dragi. Svako dru\u017eenje s Milanom je trajalo. On je cijenio vrijeme koje mu je darovao, samo ga eto, nekad nije imao dovoljno. Nije mu se \u017eurilo zavr\u0161iti propovijedi. Nije po\u017eurivao ispovjednike. Nije odlazio ranije s dru\u017eenja.<\/p>\n\n\n\n
Svakoga bi prilikom susreta pogledao izravno u o\u010di i \u010dvrsto mu stisnuo ruku. Bio je kavalir staroga kova, skroman u zahtjevima, ali svjestan toga da je jedini put do slu\u017eenja Bogu zajedni\u0161tvo s bra\u0107om ljudima. Na\u0161ao je vremena za svakoga i jako je cijenio one koji su to znali uzvratiti.<\/p>\n\n\n\n
Na\u0111imo vremena jedni za druge. A za Milana, samo ono \u0161to je uvijek tra\u017eio, svaki put kada bi se pozdravljali: \u201eJedna molitvica za mene.\u201c<\/p>\n\n\n\n
To je druga stvar koju mo\u017eemo nau\u010diti od njega. Molite za druge i nemojte se stidjeti tra\u017eiti molitvu ako vam je te\u0161ko. Ljubav Gospodnja je beskrajna, a snaga ljudska ograni\u010dena. Prvo \u0107e pomo\u0107i u drugome. I tako \u0107emo rasti i kao ljudi i kao vjernici. Ni\u0161ta veliko i va\u017eno u \u017eivotu ne mo\u017eemo posti\u0107i sami.<\/p>\n\n\n\n
Tre\u0107e i posljednje: Milan u svom sve\u0107eni\u010dkom pozivu nije pristajao na puko odra\u0111ivanje. \u017divio je sa svojim \u017eupama, svojim \u017eupljanima i svim vjernicima koje je susretao \u2013 svi smo mi na neki na\u010din bili njegovi. Nije bio od onoga tipa, pritisnite jedan za kr\u0161tenje, dva za sprovod, tri za vjen\u010danje, a \u0161krabica je na izlasku iz crkve, ve\u0107 se zaista trudio i pripremao. \u017delio je biti aktualan propovjednik, dolaze\u0107i \u010desto s cijelim buntom papira na ambon. \u017delio je biti zanimljiv vjerou\u010ditelj u \u0161koli i me\u0111u prvopri\u010desnicima i krizmanicima. Okupljao je ministrante i radio u pastoralu zvanja. \u017delio je biti uz mlade, hodo\u010dastiti uz njih, slu\u0161ati ih, pribli\u017eiti ih Bogu. To je njegova najve\u0107a kvaliteta kao sve\u0107enika. Ljude nikada nije vezivao na sebe, samo na Isusa. Ako nije mogao biti dobar, samo se jo\u0161 vi\u0161e trudio.<\/p>\n\n\n\n
\u0160to mo\u017eemo nau\u010diti od Milana Ker\u0161a?<\/p>\n\n\n\n
Na\u0111ite vremena za bli\u017enje, molite i uvijek se trudite oko posla koji vam je Gospodin povjerio. Svaka osoba na ovom svijetu je nezamjenjiva i ostavlja trag. A ako ste zaista Bo\u017eji miljenici, mo\u017eda ostavite trag sli\u010dan onome kao jednostavan sve\u0107enik i dragi prijatelj Milan Ker\u0161. I tada \u0107ete znati da je va\u0161 \u017eivot zaista imao smisao.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Do\u0161li smo na sprovod, a dobili smo toliko vi\u0161e od toga\u2026 U petak, 9. rujna 2022. godine okupili smo se u Gornjem Mihaljevcu kako bi se oprostili s dragim prijateljem, vl\u010d. MilanomRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1664","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ekosspiritus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1664","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1664"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1664\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1665,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1664\/revisions\/1665"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1664"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1664"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1664"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}