Iako je projekt davno isplaniran i vrlo brzo popunjen, svi sudionici su osjetili da on nije bio doga\u0111aj sam za sebe, nego vrhunac svih ostalih stvari koje smo \u017eivjeli tih dana. Razgovorom u prepunom velikom autobusu sa \u010dak 70 mjesta zaklju\u010dili smo da nas je vi\u0161e sudjelovalo i na misi u katedrali u \u010detvrtak nave\u010der kada smo bdjeli i molili za pravdenu presudu, a zatim na do\u010deku i misi u petak, kada je ta pravedna presuda postala stvarnost. Jo\u0161 jednom se javilo pitanje: \u201eA gdje si ti bio kada si \u010duo presudu?\u201c Do sada su bila barem dva takva pitanja: \u201eGdje si ti bio kada je priznata Hrvatska?\u201c i \u201eGdje si ti bila kada je Oluja progla\u0161ena uspje\u0161nom?\u201c Jo\u0161 uvijek znamo odgovore na ta pitanja, a tako \u0107emo vjerojatno pamtiti i ovo tre\u0107e. Uz smijeh, uz suze, uz molitvu, uz zahvalnost, uz zagrljaje, uz uzdignute ruke i ponosna \u010dela \u2013 pamtimo gdje smo bili kada je pisana povijest kojom se smijemo i moramo ponositi.
\nSubotnje vedro jutro i polazak na put neminovno je vuklo usporedbe s pro\u0161logodi\u0161njim istim putovanjem, na dvadesetu obljetnicu pada Vukovara, kada je grad bio okovan u inje i hladno\u0107u, kada je ljude \u010dista volja izvukla iz zagrijanih ku\u0107a. Sve, sve, sve pa \u010dak i vrijeme, sun\u010dano i toplo, ove godine je bilo slavljeni\u010dko.
\nNakon dolaska u grad prvo mjesto koje smo posjetili bio je muzej u ratnoj bolnici i tu, po velikoj gu\u017evi koja je vladala, shvatili smo koliko je ljudi ve\u0107 u subotu, dan prije centralnog doga\u0111aja, pristiglo u Vukovar. Pomalo brzinski razgled, uz multimedijalnu najavu sa snimkama ratnih dana u podrumu bolnice, stvorio je \u017eelju da na to mjesto do\u0111emo jo\u0161 koji put, kada \u0107e biti vi\u0161e vremena, a manje ljudi.
\nOdlazimo u dvorac Eltz gdje nam vodi\u010d Vlatko pri\u010da o budu\u0107em stalnom postavu koji \u0107e uskoro biti otvoren za javnost i borbi za inventar koji je velikom po\u017ertvovno\u0161\u0107u spa\u0161avan i spreman u podrume prvih dana rata. Sama zgrada je obnovljena, a u planu je i izgradnja perivoja da bi sve polako do\u0161lo na svoje mjesto.
\nNalazimo se i uz kri\u017e na Dunavu gdje se uz molitvu i pjesmu sje\u0107amo svih branitelja ovoga grada. Grupe cijelo vrijeme prolaze uz nas, pale svije\u0107e, pola\u017eu cvije\u0107e\u2026 Nakon stanke za ru\u010dak i degustacije lokalnih sprecijaliteta: \u010dobanca i fi\u0161 \u2013 paprika\u0161a, popodne se nalazimo kod Vodotornja gdje se sure\u0107emo s dvojicom hrvatskih branitelja. Jednoga je rat sna\u0161ao s 19, drugoga s 23 godine, a obojica su ostali braniti svoje ku\u0107e i ulice u Vukovaru, mjesto gdje su preko no\u0107i od mladi\u0107a postali ratnici. Njihove ratne pri\u010de ostavljaju bez rije\u010di, izazivaju muk i nijemo sa\u017ealjenje, sve do trenutka kada oni nas tje\u0161e i nasmijvaju onim manje tragi\u010dnim trenucima: kako je to prona\u0107i \u0161unku ili gajbu pive u opkoljenom gradu\u2026 Dok pada sumrak zajedno odlazimo na Ov\u010daru gdje more upaljenih lampa\u0161a rasvjetljuje mrak i postoji neka nada, usprkos svemu. Posje\u0107ujemo Memorijalno dokumentacijski centar Domovinskog rata gdje se stvori duga\u010dka kolona pred Knjigom dojmova, jer svi smo prepuni istih, imamo veliku potrebu negdje ih izre\u0107i i zabilje\u017eiti.
\nZa no\u0107enje se smje\u0161tamo u Osnovnoj \u0161koli \u201eDragutina Tadijanovi\u0107a\u201c gdje nakon zajedni\u010dke agape ve\u010dere vjerou\u010ditelj Radovan vodi katehezu na temelju teksta Sini\u0161e Glava\u0161evi\u0107a. \u201eAko nam \u017eivot omogu\u0107i da na\u0161a ljubav ovlada nama, kao \u0161to je njihova ljubav nosila njih, jednom, na kraju puta, mo\u017eda mo\u017eemo o\u010dekivati da mi umremo sretni.\u201c I pri\u010damo o ljubavi, o sre\u0107i, o \u017ertvi, o smrti \u2013 kao da i\u0161ta o svemu tome uop\u0107e mo\u017eemo znati. Nekoliko nas odlazi u no\u0107nu \u0161etnju gradom. Izmjenjuju se kafi\u0107i prepuni ljudi i oni prazni, opustjeli. Podijeljeni grad na \u201ena\u0161e\u201c i \u201enjihovo\u201c. Nitko se ne osje\u0107a ugodno ako bi promijenio stranu.
\nJutro zapo\u010dinjemo ranom misom u crkvi sv. Filipa i Jakova gdje se nalazi tek manji broj \u017eupljana: obitelji s malom djecom i stariji \u2013 oni koji ne\u0107e mo\u0107i prisutvovati centralnom doga\u0111aju dana prema kojemu sve stremi: euharistiji na Memorijalnom groblju. Iz crkve se slijemo u prepune ulice grada i sve male kolone koje teku prema bolnici i onoj velikoj koloni koja se formira. Poveli su je pre\u017eivjeli branitelji grada Vukovara, a posebno obogatili pripadnici povijesnih postrojbi iz cijele zemlje, pod svojim zastavama i u tradicionalnoj odje\u0107i. Dr\u017eavni vrh kao da se maskirao \u2013 jedini koji su stigli u odijelima i balonerima, malo previ\u0161e razli\u010diti i odvojeni od svih ostalih hrvata koji su se tamo na\u0161li. Najve\u0107e odu\u0161evljenje svakako je izazvao prolazak oslobo\u0111enog generala Mladena Marka\u0107a koji je, pra\u0107en svojim suborcima, beskrajno dugo i strpljivo pru\u017eao ljudima osmjehe, obje ruke, s nekima se \u010dak i fotografirao. Ve\u0107ina onih iz na\u0161e grupe koji su generalu stisnuli ruku u osvrtu pri kraju puta su upravo taj trenutak izdvajali kao ne\u0161to posebno.
\nKolona sje\u0107anja je tekla i tekla. Me\u0111u bezbrojne zastave i skupine umije\u0161ao se i veliki natpis \u201eUdruga Ekosspiritus \u2013 Samobor\u201c koji je izazivao dosta pa\u017enje. Sa raznim brojevima se nabacuje kroz medije dok se poku\u0161ava opisati koliko se ljudi okupilo, ali mislim da treba re\u0107i da nas je bilo mnogo. Mo\u017eda \u010dak i dovoljno da se vidi da Hrvatska jo\u0161 uvijek ima svoje srce. Da jo\u0161 uvijek postoje mjesta i ljudi koji nas mogu ujedniti, bez obzira koliko neki \u0161utjeli o tome. Pa tako sredi\u0161nje informativne emisije dana nisu spominjali biskupe u koloni koji su u svojim reverendama hodali uz narod, nisu prenijeli euharistiju s groblja niti misli koje su tamo izre\u010dene, ali samu koli\u010dinu okupljenih domoljuba nisu i ne\u0107e mo\u0107i ignorirati.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Iako je projekt davno isplaniran i vrlo brzo popunjen, svi sudionici su osjetili da on nije bio doga\u0111aj sam za sebe, nego vrhunac svih ostalih stvari koje smo \u017eivjeli tih dana. RazgovoromRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[10],"tags":[],"class_list":["post-167","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-lsi-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/167","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=167"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/167\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":168,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/167\/revisions\/168"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=167"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=167"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=167"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}