Kroz 5. korizmeni vikend, 25. i 26. o\u017eujka 2023. godine, udruga Ekosspiritus iz Samobora bila je me\u0111u prvim organizatorima ovakvih pohoda koja je vratila pobo\u017enost hoda za kri\u017eem na dva dana, kako je izvorno i bilo zami\u0161ljeno i provo\u0111eno. \u00a0Pod geslom iz evan\u0111elja te nedjelje: \u201eGle, kako ga je ljubio!\u201c (Iv 11, 36) i u okrilju subotnjeg blagdana Blagovijesti krenuli smo tra\u017eiti znakove prave kr\u0161\u0107anske ljubavi prema Bogu i \u010dovjeku i lijepih i blagih vijesti koje \u0107e nas ohrabriti i spasiti.<\/p>\n\n\n\n
Na prvoj postaji okupili smo se kod \u017eupne crkve sv. Nikole u Jastrebarskom, gdje je Zlatko organizirao tople napitke za razbu\u0111ivanje (i op\u0107enito pomogao organizatoru i organizaciji na \u010demu smo iskreno zahvalni) dok smo svi zabrinuto gledali prema oblacima koji su pomalo pristizali. Ali nije jo\u0161 padala ki\u0161a. Pozdravio nas je \u017eupnik Filip Mari\u0107, a u prvu postaju uvela vjerou\u010diteljica Katarina koja \u0107e kroz dva dana katehetski animirati cijelu pobo\u017enost. Upoznali smo i vojnog kapelana iz Karlovca, vl\u010d. Ivana Bla\u017eevca, koji \u0107e hodati s nama cijeli dan.<\/p>\n\n\n\n
Iz Jastrebarskom krenuli smo prema kapeli sv. Josipa u \u010crnilovcu gdje su nas mje\u0161tani do\u010dekali s okrepom i sudjelovali s nama u molitvi postaje. Jo\u0161 uvijek nije padala ki\u0161a. Preko blatnjavog puta kolona je otkrivala mirise, boje i zvukove \u0161ume u prolje\u0107e. Naivno smo mislili da je ta staza prema Volavju blato, koje nas je zapravo tek \u010dekalo da ga upoznamo. Ki\u0161a nije padala, mo\u017eda koja stidljiva kapljica. I divili smo se kako zapravo na drve\u0107u nema li\u0161\u0107a, ali ipak nas \u0161titi od vode. U sveti\u0161tu Majke Bo\u017eje Volavske \u010cudotvorne do\u010dekali su nas mladi \u017eupljani koji su s ponosom progovorili o svojoj crkvi u koju se hodo\u010dasti jo\u0161 od 14. stolje\u0107a, te \u010dudu snijega koji je padao u kolovozu, na mjestu gdje su vjernici trebali sagraditi mjesto \u0161tovanja Bla\u017eene Djevice Marije Snje\u017ene. Pojeli smo i kola\u010de koje su nam ovdje pripremili i primili blagoslov od \u017eupnika Matije Nova\u010dkog. Bilo je vrijeme za na\u0161u postaju \u0161utnje, dio planinarskog kri\u017enog puta kada ne komuniciramo me\u0111usobno, nego se povla\u010dimo u meditaciju i molitvu. Na po\u010detku te dionice svatko se mogao uklju\u010diti u molitveni \u0161tit \u201ean\u0111ela \u010duvara\u201c, jo\u0161 jedne tradicije pohoda u kojoj izvla\u010dimo ime jednog od sudionika hoda za kojeg onda molimo. Na listi\u0107u su bile i poticajne re\u010denice Sluge Bo\u017ejega Franje Kuhari\u0107a, \u010dijim smo krajem hodali.<\/p>\n\n\n\n
Put nas je vodio prema kapeli sv. Roka u Izimju. E tada je po\u010dela ki\u0161a. Dugotrajni pljusak. Obilje ljubavi s neba \u2013 pomilovao nas je Gospodin i namo\u010dio na dijelovima koje ni nismo znali da imamo. A onda nam je na put postavio dvije nadstre\u0161nice \u2013 to\u010dno toliko velike da se cijela kolona mo\u017ee smjestiti ispod njih. Poslao je i gospodina iz sela s dvije boce prozirne teku\u0107ine \u2013 obilazio je sve koji su se \u017ealili da im je hladno \u2013 i prestajalo im je biti hladno! Poslao je fra Marka \u0106osi\u0107a, \u017eupnog vikara \u017eupe Presvetog Trojstva u Karlovcu, koji je hrabro po\u010deo hodati ba\u0161 od najve\u0107eg pljuska i nastavio sve do kraja dana, ispovijedaju\u0107i i hrabre\u0107i.<\/p>\n\n\n\n
U crkvi Marije Pomo\u0107nice \u010ceglje koja nam je bila sljede\u0107a postaja dvije gospo\u0111e su upravo usisavale veliki, \u010disti i svijetli tepih koji imaju u crkvi, kada im je na vrata zakucalo 130 prljavih, blatnih i mokrih hodo\u010dasnika. Kr\u0161\u0107ansko milosr\u0111e nas je nagnalo da postaju ipak izmolimo vani pred crkvom. Ionako u nekom trenutku ne mo\u017ee\u0161 postati mokriji nego \u0161to ve\u0107 jesi. Kod sv. Margarete u Gornjoj Kup\u010dini molili smo za male stvari, male pomake i male znake milosr\u0111a, kao \u0161to je rubac sv. Veronike. I tako malo pomalo, ki\u0161a je postajala manje opasna. Sada se vi\u0161e igrala s nama: \u201eMislite da je gotovo? Ajde jo\u0161 samo mrvicu\u2026\u201c<\/p>\n\n\n\n
Dok smo se uspeli do kapele sv. Marije Magdalene u Gucima Dragani\u0107kim oblaci su se po\u010deli povla\u010diti i pogledi su se po\u010deli otvarati. Bio je to jedini uspon taj dan i donio je \u010dak i stidljive zrake sunca dok smo promatrali \u010duda koja se nalaze svuda oko nas. Nose\u0107i na sebi nekoliko litara ki\u0161e u odje\u0107i i nekoliko kila blata na obu\u0107i spustili smo se u dvori\u0161te obitelji Stani\u0107ak koji nisu niti trepnuli nego su nas otvorenog srca pustili u svoju ku\u0107u da se presvu\u010deno, osu\u0161imo, prespavamo. Velika je to ku\u0107a i mnogo je ljudi prije nas tamo no\u0107ilo, ali nikada toliko puno u isto vrijeme. Spavalo se posvuda i lutalo i tra\u017eilo po sobama \u2013 kamo li sam ono stavio svoju vre\u0107u za spavanje?!<\/p>\n\n\n\n
Svima je na raspolaganju cijelo vrijeme bila Marica, dobra du\u0161a ovog pohoda u Dragani\u0107u, koja je spasila stvari i na\u0161la rje\u0161enja kada nismo uspijevali dogovoriti mjesto za no\u0107enje, a onda brinula i oko kobasa za ve\u010deru i kave i \u010daja za doru\u010dak i bila i u kuhinji i u dvori\u0161tu i u crkvi \u2013 sve je ona dr\u017eala pod kontrolom.<\/p>\n\n\n\n
U 19:00 sati po\u010delo je euharistijsko slavlje u crkvi sv. Barbare koje je predvodio vl\u010d. Ivan koji je cijeli dan hodao i kisnuo s nama. Zato nas je tako i obogatio, povezao iskustvo toga dana s blagdanom koji smo slavili, sve vidio, sve shvatio, sve razumio, sve savjetovao. Nedostajao nam je vl\u010d. Milan, koji je ina\u010de to radio \u2013 bio s nama i onda propovijedao kao jedan od nas, ali Gospodin uvijek \u0161alje utjehu i nadu iz posve neo\u010dekivanih smjerova. Hvala mu na tome.<\/p>\n\n\n\n
Nakon mise i ovdje je bilo kola\u010da, a kasno nave\u010der do\u0161ao nas je pozdraviti i doma\u0107i \u017eupnik, vl\u010d. Miroslav Lesi\u010dar koji je tako\u0111er zaslu\u017ean \u0161to smo imali obilje hrane i mogli mirno zaspati i obnoviti snage za jo\u0161 jedan dan hoda \u2013 staro normalno se vra\u0107a.<\/p>\n\n\n\n
Iako se pomaknuo sat, svi su na vrijeme bili na nogama spremni krenuti u nedjeljnu pustolovinu koja je vodila prema monumentalnoj \u017eupnoj crkvi sv Jurja. Nalazi se na vrh brijega, okru\u017eena stablima i na prvi pogled podsje\u0107a na neki prizor kakav se mo\u017ee vidjeti u \u0160panjolskoj. Na\u0161i Caminosi, hodo\u010dasnici koji su hodali Put sv. Jakova u \u0160apnjolskoj, svi su se poredali i fotografirali crkvu u daljini i ba\u0161 je vladalo neko posebno uzbu\u0111enje. Posebna crkva, posebno mjesto.<\/p>\n\n\n\n
Nastavili smo nizati nove i nove slojeve blata na sebe do sljede\u0107e postaje, kapele Presvetog Trojstva u Goljaku, koja je za\u0161ti\u0107eni spomenik kulture prve kategorije i upravo u obnovi. Zato je nismo mogli razgledati iznutra, \u0161to nam je drago. Lijepo je da se brine o kulturnim dobrima i da se obnavljaju, a kapelu \u0107emo do\u0107i pogledati kada bude gotova. Ovaj kraj to zaslu\u017euje.<\/p>\n\n\n\n
Du\u017eu stanku za ru\u010dak, koja je danas mogla uklju\u010diti i sjedenje na travi i sun\u010danje na suncu, bila je pokraj crkve Pohoda Bla\u017eene Djevice Marije u Mahi\u010dnom. Pozdravio nas je \u017eupnik Ivan Braovac koji je predstavio mjesto gdje se nalazimo, a molili smo za ljubav. Jer se u kona\u010dnici, samo o ljubavi isplatiti govoriti.<\/p>\n\n\n\n
Bio je ovo zahvalan pohod planinarskog kri\u017enog puta za hodati jer je bilo jako malo uspona i jako puno ravnice. Rijetka prilika za malo se penjati bila je prema crkvi sv. Margarete, ali malo tko se \u017ealio na napor, jer smo prvo napunili baterije ljepotom i divljenjem. Naime, hod prije je i\u0161ao duga\u010dkom, prekrasnom stazom uz rijeku, a uz stanku na u\u0161\u0107u Dobre i Kupe, taj mali bre\u017euljak na \u010dijem vrhu je kapela bio je prava \u0161ala. Do\u010dekao nas je \u017eupnik \u017eupe Hrneti\u0107, vl\u010d. Dragutin \u0160engula koji je radosno popratio prolazak ove pobo\u017enosti teritorijem svoje \u017eupe gdje smo imali \u010dak tri postaje. Uz ovu bregovitu, spustili smo se i u staru crkvu sv. Martina i novu Hrvatskih mu\u010denika. Bila je to jo\u0161 jedna prilika za okrijepiti se i skupiti snage za posljednju dionicu puta.<\/p>\n\n\n\n
Hodali smo ponovno uz rijeku, gledaju\u0107i Nacionalno sveti\u0161te sv. Josipa na drugoj obali i nadali se mostu, koji uvijek do\u0111e, prije ili kasnije. Skupljali smo posljednje utiske i posljednje slojeve blata na sve ono koje smo ve\u0107 nosili na sebi. Oko 150 prljavih hodo\u010dasnika je zanimljiva i odli\u010dna vijest za sve koji nas vide, osim za ove koji iza nas moraju \u010distiti.<\/p>\n\n\n\n
Zavr\u0161no euharistijsko slavlje s puno topline i poticajnih rije\u010di vodio je mons. Antun Sente, dugogodi\u0161nji prijatelj i podupiratelj udruge Ekosspiritus i pobo\u017enosti Planinarskog kri\u017enog puta. Na\u0161i pjeva\u010di obogatili su zbor mladih u sveti\u0161tu, a Mario, koji je kao pravi veteran dva dana svirao na svim postajama, pridru\u017eio se svojom gitarom.<\/p>\n\n\n\n
Za ovu lijepu dionicu hoda koja je bila detaljno istra\u017eena i ozna\u010dena zahvaljujemo obitelji Vuko\u0161i\u0107: Antoniju, Mariu i Anamariji. Oni su okupili svoju vrijednu ekipu (Mario Mati\u0107, Zvonimir Mati\u0107, Nikola Krne\u017ei\u0107, Damir Grgi\u0107, Emil Kova\u010devi\u0107, Marijana Kova\u010devi\u0107) i dva dana dr\u017eali sve pod kontrolom \u2013 organizirali, vodili, hrabrili, gradili mostove, pru\u017eali ruke \u2013 nabijali visoke standarde sljede\u0107oj skupini neustra\u0161ivih koji \u0107e pozvati Planinarski kri\u017eni put u svoj kraj. Budite hrabri \u2013 puno je to posla, ali i puno milosti.<\/p>\n\n\n\n
Kroz hod smo zajedno molili tekst kri\u017enog puta posve\u0107enog sv. Josipu koji je napisala Katarina Pu\u010dar, a objavljen je u Glasniku sv. Josipa u o\u017eujku 2022. godine. Pjevali smo himnu \u201eSvetome Josipu, za\u0161titniku Hrvatske\u201c. I bio je to pohod blagih, dobrih, pozitivnih vijesti koje smo tra\u017eili u svemu \u0161to nam se doga\u0111alo. Lako je pisati o mjestima, o vremenu, zahvaljivati dobrim ljudima koje smo susreli. Neka iskustva vam ipak ne mo\u017eemo prenijeti. Filozofsko pitanje o freskama u crkvi i kome treba vjerovati ili \u0161to zajedni\u010dko ima vre\u0107ica sa cifom i u njoj \u010dokoladica, flaster, vre\u0107ica \u010daja, papirnate maramice, doma\u0107i \u010de\u0161njak i kemijska olovka \u2013 za to ste morali biti s nama. Jer neke stvari koje se dogode na Planinarskom kri\u017enom putu – ostaju na Planinarskom kri\u017enom putu. Zato nam se drugi put pridru\u017eite. Do\u0111ite u ovo malo \u010dudo zajedni\u0161tva da bi osjetili kako je to kad vas sve boli, a \u010da\u0161a vam se prelijeva\u2026 Sve najbolje je tek pred nama.<\/p>\n\n\n\n
Udruga Ekosspiritus, Samobor<\/p>\n\n\n\n
Galeriju fotografija mo\u017eete pogledati na facebook stranici udruge. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Kroz 5. korizmeni vikend, 25. i 26. o\u017eujka 2023. godine, udruga Ekosspiritus iz Samobora bila je me\u0111u prvim organizatorima ovakvih pohoda koja je vratila pobo\u017enost hoda za kri\u017eem na dva dana, kakoRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1753","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ekosspiritus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1753","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1753"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1753\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1758,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1753\/revisions\/1758"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1753"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1753"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1753"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}