Frana\u010dki put ili Via Francigena je hodo\u010dasni\u010dka staza koja prolazi kroz Englesku, Francusku, \u0160vicarsku i Italiju ukupne duljine 2045 km. Prvi put je opisana u knjizi Putovanje sv. Vilibalda iz 725. godine u kojoj se opisuje putovanje Vilibalda, biskupa iz Bavarske, u Rim. Pod imenom \u201eFrana\u010dki put\u201c spominje se na pergamentu iz 876. godine koji potje\u010de iz samostana San Salvatore u Monte Amiata (Toskana). Krajem 10. stolje\u0107a nadbiskup Canterburyja Sigeric, koji je i sam bio hodo\u010dasnik, potakne papu da se put blagoslovi. Savjet Europe je 1994. godine proglasio Frana\u010dki put Europskim putem kulture, tako da smo hodali to\u010dno u vremenu kada se obilje\u017eava trideset godina te obljetnice.<\/p>\n\n\n\n
Udruga Ekosspiritus okupila je pedeset hodo\u010dasnika koji su u srpnju 2024. godine pje\u0161ice pro\u0161li 120 kilometara ove staze od Viterba do Rima. Koliko znamo, nije bilo druge ovako velike organizirane skupine koja bi se uputila ovom stazom u modernom vremenu, ali svakako se nadamo da ne\u0107emo biti posljednji.<\/p>\n\n\n\n
Krenuli smo u ve\u010dernjim satima srijede, 17. srpnja 2024. godine i stali u Nacionalnom sveti\u0161tu sv. Josipa u Karlovcu. Primio nas je rektor, mons. Antun Sente, i udijelio nam hodo\u010dasni\u010dki blagoslov. Do jutra \u010detvrtka sti\u017eemo u Asiz, gdje sa sve\u0107enikom koji hodo\u010dasti s nama, vl\u010d. Florijanom Kvetekom, imamo prvu zajedni\u010dku euharistiju u Porcijunkuli. Dan iskoristimo za boravak u Asizu, obilazak sakralnih objekata i osobne pobo\u017enosti. Pomalo po\u010dinjemo shva\u0107ati veli\u010dinu poduhvata u koji smo se upustili, osje\u0107aju\u0107i talijansko sunce koje nemilice napada.<\/p>\n\n\n\n
Popodne se smje\u0161tamo u Nazareth Residence, hotel u Viterbu koji \u0107e nam biti baza sljede\u0107e tri no\u0107i. Za grupu ove veli\u010dine jednostavno jo\u0161 nema smje\u0161tajnih kapaciteta u gradi\u0107ima koje \u0107emo prolaziti putem. Ako \u0107ete i\u0107i u manjoj skupini, mogu\u0107nosti su ve\u0107e.<\/p>\n\n\n\n
Hodo\u010da\u0161\u0107e smo podijelili u pet dnevnih dionica, hodali smo: Viterbo \u2013 Vetralla (22 km), Vetralla \u2013 Sutri (24 km), Sutri \u2013 Campagnano di Roma (24 km), Campagnano di Roma \u2013 La Strorta (23 km), La Strorta \u2013 Vatikan (20 km). To je dovoljno kilometara da smo dolaskom u Vatikan dobili \u201eTestimonivm peregrinatonis peractae ad limina Petri\u201c – Svjedo\u010danstvo o hodo\u010da\u0161\u0107u izvr\u0161enom na grob sv. Petra.<\/p>\n\n\n\n
Zbog velikih vru\u0107ina kretali smo rano ujutro, prije izlaska sunca i iznenadili se svaki dan ljepotom staze koja velikim dijelom prolazi kroz prirodu, ima mnogo zelenila, prirodnog hlada, na nekim mjestima se hoda uz potoke. Slu\u017ebena aplikacija je funkcionalna i precizna, a put dobro ozna\u010den crveno \u2013 bijelim markacijama i putokazima. Veterani \u0161panjolskog Camina govore kako nedostaje popratne infrastrukture \u2013 nekada treba dugo hodati bez mogu\u0107nosti da se dopuni voda ili kupi osvje\u017eenje, ali ipak povremeno nailazimo na \u010desme s pitkom vodom ili trgovine i kafi\u0107e gdje se mo\u017ee napraviti stanka i u hodo\u010dasni\u010dku putovnicu dobiti \u017eig kako bi dokazali prolazak staze. Uvjereni smo: kada u ve\u0107em broju do\u0111u hodo\u010dasnici, poja\u010dat \u0107e se i sadr\u017eaj koji oni tra\u017ee.<\/p>\n\n\n\n
Osim nas, na putu su tih vru\u0107ih dana bile uglavnom skupine mladih talijanskih izvi\u0111a\u010da i pokoji pojedinac. Sigurno je tako zbog doba godine, ali iako vrlo toplo, zbog boravka u zelenilu, nije bilo neizdr\u017eivo. Jedini dan kada smo se na\u0161li na terenu s manje \u0161uma i drve\u0107a, Gospodin je bio milostiv i poslao nam oblake, vjetar, \u010dak i nekoliko kapljica ki\u0161e.<\/p>\n\n\n\n
Kako smo se pribli\u017eili Rimu, prebacili smo se i u novi smje\u0161taj, Dom hrvatskih hodo\u010dasnika “Dr. Ivan Merz”, popularni Domus Croata. S nama je cijelo vrijeme bio autobus Samobor\u010deka, a voza\u010di Lovro i Milan strpljivo su nas vozili na mjesta gdje smo prekinuli hod dan prije i popodne \u010dekali da nas vrate na\u0161ih tu\u0161evima i krevetima. Blagoslovljeni sve\u0107enikom u grupi, svaki dan smo slavili euharistiju, molili jutarnju molitvu iz \u010casoslova, a bilo je i malih katehetskih duhovnih poticaja. \u010cudnovata grupa, u kojoj su najmla\u0111i hodo\u010dasnici jo\u0161 u osnovnoj \u0161koli, a najstariji u mirovini, na\u0161la je svoj zajedni\u010dki tempo i u\u010dili smo se biti zajedno i po\u0161tivati jedni druge.<\/p>\n\n\n\n
Nakon pet dana napornog hoda, slijedio je gotovo jednako iscrpljuju\u0107i program razgleda Vatikana i Rima. Obi\u0161li smo sve \u010detiri papinske bazilike grada: Sv. Petra, Svete Marije Velike, Svetog Ivana Lateranskog, Svetog Pavla izvan zidina. Spustili smo se 12 metara pod zemlju u Kalistove katakombe, popeli na 130 metara na kupolu sv. Petra. Molili smo na grobovima svetaca i mu\u010denika, divili se umjetnosti, istra\u017eivali hrvatske korijene u Vje\u010dnom gradu, kle\u010dali na Svetim stubama. U Papinskom Hrvatskom Zavodu Svetog Jeronima primio nas je rektor, vl\u010d. Marko \u0110urin i progovorio o povijesti mjesta gdje su Hrvati oduvijek dobrodo\u0161li. Na povratku smo na\u0161li vremena i za posjet Svetom Antunu Padovanskom, \u0161to je krasno zaokru\u017eilo na\u0161u avanturu.<\/p>\n\n\n\n
Deset dana je trajalo i dugo i kratko, ali smo ponosni jer ne vjerujemo da je itko prije ostvario ovako zahtjevan, ali i prekrasan program koji je povezao izvorno iskustvo dolaska pje\u0161ice u centar kr\u0161\u0107anstva, a zatim boravak tamo gdje je Crkva nastajala i ja\u010dala. Kora\u010daju\u0107i po stepenicama koje su na mjestima, iako kamene i mramorne, uleknute od bezbrojnih koraka hodo\u010dasnika koji su kroz stolje\u0107a njima kro\u010dili, osje\u0107ali smo se dio velike zajednice okupljene oko na\u0161e vjere i bili i ponosni i maleni. Sve u Rimu je dojmljivo do granice opisivoga.<\/p>\n\n\n\n
Jednu od najljep\u0161ih euharistija slavili smo u kripti bazilike sv. Petra, nekoliko metara od groba prvoga pape i osje\u0107ali se ba\u0161 posebno, misti\u010dno, povezano s onim \u0161to je Crkva zna\u010dila prije, predstavlja danas i ostaje upu\u0107ivati zauvijek.<\/p>\n\n\n\n
Italija je trenuta\u010dno veliko gradili\u0161te, sve se priprema za slavlje Jubileja koji dolazi, a \u010dije geslo smo uzeli kao nit vodilju i na\u0161ega hodo\u010da\u0161\u0107a: \u201eGospodine, nau\u010di nas moliti\u201c (Lk 11, 1). Mnogo \u0107e se ljudi sliti u Vatikan kada papa otvori vrata milosr\u0111a na bazilikama, a na\u0161a mala \u017ertva je bila najljep\u0161a priprema za veli\u010danstvene trenutke koji su pred nama. Kr\u0161\u0107anstvo se danas \u010desto obezvre\u0111uje, krivo tuma\u010di, ne shva\u0107a, kako od onih u Crkvi, tako i od onih van nje. Dobru perspektivu daje nam povratak korijenima, vra\u0107anje na brzinu hoda, \u0161to je najprirodnija vrsta kretanja za \u010dovjeka, a to nam daje Frana\u010dki put. Kroz tempo kora\u010danja imamo vremena nau\u010diti mnogo toga o sebi i svojim sposobnostima, bolje upoznati bli\u017enje koje sre\u0107emo i \u010duti \u0161to nam Gospodin govori i kamo nas \u0161alje.<\/p>\n\n\n\n
Vjerujemo da \u0107e plodovi ovog hodo\u010da\u0161\u0107a dugo odjekivati u srcima i mislima ljudi koji su na njega pozvani, ba\u0161 svatko s nekim razlogom.<\/p>\n\n\n\n
Posebno smo zahvalni vl\u010d. Florijanu koji je hodao cijelim putem, kukao s nama kada je bilo te\u0161ko, hrabrio nas i nasmijavao kada je bilo najgore, poticao na ozbiljnost, promi\u0161ljanje i promjenu kada je bilo najva\u017enije. Hvala \u017deljku koji je svaki dan brinuo oko pripreme mise i ministrirao i svim \u010dita\u010dima.<\/p>\n\n\n\n
Zahvaljujemo Ivi koja je svojim znanjem talijanskog jezika podr\u017eala nas neznalice, otvorila nam mnoga vrata i nau\u010dila nas kako naru\u010diti pravi talijanski cappuccino, \u0161to smo obilato koristili. Spasila nas je Branka koja je lije\u010dila \u017euljeve, iz svoje medicinske torbice izvla\u010dila flastere, zavoje, kreme, savjetovala nas i hrabrila. Veliki doprinos su dali oni koji su brinuli za ve\u010dernja dru\u017eenja i nabavljali potrebne materijale da budemo opu\u0161teni i da nam bude lijepo. Zahvaljujem alfa mu\u0161karcima. Nije ih bilo puno i neki su samo \u0161ap\u0107u\u0107i priznavali svoje godi\u0161te, ali svi tereti su bili preneseni, sve krize prevladane.<\/p>\n\n\n\n
Hodo\u010da\u0161\u0107e su pripremili i usmjeravali: Tomislav, koji i u Asiz i u Rim dolazi samopouzdano kao da je rije\u010d o njegovom stra\u017enjem dvori\u0161tu, zna sve podatke, sve anegdote, odgovore na sva pitanja. Julije koji je otkrio sve relikvije i sve zanimljivosti, brinuo da i posljednji hoda\u010di sigurno stignu, postavljao prava pitanja i strpljivo \u010dekao da otkrijemo svoje odgovore. Katarina koja pi\u0161e ovaj tekst i kao i uvijek ne uspijeva skratiti, jer uvijek se jo\u0161 ne\u0161to ima za dodati. To je Via Francigena, put koji se nikada ne prestaje putovati.<\/p>\n\n\n\n
Na velikom hrvatskom pje\u0161a\u010dkom hodo\u010da\u0161\u0107u u Rim, 17. \u2013 27. srpnja 2024. godine sudjelovali su:<\/p>\n\n\n\n
Fotografije mo\u017eete pogledati na Facebook stranici udruge Ekosspiritus.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Frana\u010dki put ili Via Francigena je hodo\u010dasni\u010dka staza koja prolazi kroz Englesku, Francusku, \u0160vicarsku i Italiju ukupne duljine 2045 km. Prvi put je opisana u knjizi Putovanje sv. Vilibalda iz 725. godineRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1891","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ekosspiritus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1891","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1891"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1891\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1892,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1891\/revisions\/1892"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1891"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1891"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1891"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}