Svakog planinara svako ljeto zovu visoke planine. Nas su, po tre\u0107i put od kada je osnovano Hrvatsko planinarsko dru\u0161tvo \u201eSv. Patrik\u201c, dozvali Dolomiti. Puno je vremena pro\u0161lo od kada smo posljednji put posjetili tu planinsku skupinu koja je progla\u0161ena prirodnom svjetskom ba\u0161tinom UNESCO-a i bilo je vrijeme da se izlet ponovi. Osamnaest \u010dlanova okupilo se 8. \u2013 12. kolovoza 2024. kako bi se s njom upoznali, neki po prvi put, a neki ponovno, kao veterani povratnici.
Krenuli smo s dva kombija u \u010detvrtak ujutro odmah imaju\u0107i u planu obi\u0107i osnovnu stazu ispod popularnog grebena Tre Cime. Kako je broj automobila koji mogu do\u0107i do planinarskog objekta Rifugio Auronzo koji se nalazi na 2.320 m n.v. i odakle kre\u0107emo ograni\u010den, ispalo je dobro \u0161to smo stigli u popodnevnim satima, kada su jutarnji hoda\u010di ve\u0107 bili na odlasku. Prvi pogledi na kamene strukture koje djeluju hladno i mrtvo s jedne strane i livade i doline koje pr\u0161te \u017eivotom s druge, odu\u0161evljava osjetila i najavljuje velike pustolovine koje nas \u010dekaju.
Ispostavilo se da je jedno od na\u0161a dva vozila izlet odlu\u010dilo shvatiti kao i svoj godi\u0161nji odmor i radilo je dok je bilo odmorno i raspolo\u017eeno, a onda mu je trebala stanka. Prihvatili smo i tog \u0107udljivog \u010dlana ekspedicije takvog kakav je bio, kombi s karakterom, a voza\u010d, \u0161apta\u010d mjenja\u010du, krotio ga je to\u010dno onoliko koliko je ovaj bio u stanju podnijeti.
Do ve\u010deri sti\u017eemo do hotela Tyrolia gdje se smje\u0161tamo u sobe, otkrivamo poglede s balkona i terase na kojoj \u0107emo provoditi ve\u010deri, di\u0161emo mirise crnogorice koja raste uokolo, slu\u0161amo potok i povremeno njakanje magaraca koji se muvaju u obli\u017enjem oboru.
Nakon odli\u010dnog doru\u010dka, vozimo se na Passo Pordoi (2239 m n.v.) odakle se s uspinja\u010dom di\u017eemo 700 metara visinske razlike, do mjesta gdje kre\u0107e jedna od brojnih planinarskih staza. Najve\u0107i problem u Dolomitima je odabrati kojim putem krenuti, jer je izbor beskrajan. S obzirom da tek otkrivamo penja\u010dke preferencije grupe, na vrh Piz Boe (3152 m n.v.) uputimo se stazom koju nazivaju \u201eVia Normale\u201c. I normalnim tempom, uz pokoju stanku za okrepu, ve\u0107ina sti\u017ee preko tri tisu\u0107e metara, neki i po prvi put.
Sljede\u0107i dan volja ljudskog vodi\u010da pada u drugi plan pred planom kombija s karakterom i zavr\u0161imo to\u010dno na prijevoju Passo Giau (2236 m n.v.), \u0161to se ispostavi kao najbolja mogu\u0107a solucija koja nam je mogla pasti pod noge. Zasije\u010demo po kamenjaru, popnemo se markiranim koritom potoka, obnovimo snage na prvom planinarskom domu, kako bi uspjeli sti\u0107i do drugoga. Logistika je nevjerojatna, na svim mjestima ugostiteljska ponuda je ve\u0107a nego \u0161to mo\u017eemo i zamisliti. Sve \u010dega si po\u017eelite \u2013 oni imaju; slatko, slano i teku\u0107e.
Grupa se razdvoji prema preferencijama i dok jedni krenu istim putem nazad, udarna skupina se zagleda u primamljive sajle na ferati za koje naga\u0111amo da nas kru\u017eim putem planiraju vratiti na po\u010detno mjesto. U jednom trenutku posumnjamo u vlastiti plan, u\u010dini nam se da odlazimo previ\u0161e u krivom smjeru i zabrinemo se da bi mogli zavr\u0161iti u nekoj od dolina paralelnih s onom u kojem nas \u010dekaju kombi classic i kombi s karakterom. Nismo se vra\u0107ali niti pet minuta, kada se dogodi veliko \u010dudo u vidu Marije i Marka, vodi\u010da na godi\u0161njem, koji nas onako zagubljene uzmu u svoje optimisti\u010dno i samopouzdano okrilje i povedu dalje stazom u koju smo posumnjali. Bila je to velika pustolovina i nikada nijedna \u017eena, mu\u0161karac i pas nisu bili sli\u010dniji an\u0111elima \u010duvarima nego njih troje dok su nas pratili na toj sajli.
Ostatak skupine vratio se kroz livade, neki pje\u0161ice, neki sede\u017enicom i ponovno spajanje proteklo je u uspore\u0111ivanju svega \u0161to smo vidjeli i do\u017eivjeli. Zanimljivo je kako smo svi, bez obzira koji je bio na\u0161 smjer, bili uvjereni kako smo ba\u0161 mi izabrali pametnije i pro\u0161li bolje.
Nedjelju iskoristimo za odmaranje, sudjelujemo na misi na talijanskom jeziku u gradi\u0107u Rocca Pietore gdje nam \u017eupnik dozvoli da pro\u010ditamo evan\u0111elje na hrvatskom jeziku, a zatim odlazimo na zajedni\u010dki ru\u010dak u slikoviti restoran okru\u017een borovima, s \u010dije terase punimo o\u010di pogledima, jednako kako punimo trbuhe hranom. Dio se ponovno novom uspinja\u010dom di\u017ee u visine, a drugi uspiju i zaplivati u planinskom jezeru koje uop\u0107e nije bilo hladno. Kupa\u010di su iza\u0161li van i prije nego \u0161to su u\u0161li (s jednom \u010dasnom iznimkom) jer im se eto tako ba\u0161 dalo. Stvarno. Spu\u0161tamo se i u turisti\u010dki gradi\u0107 Canazei gdje se \u010dudimo \u0161irini \u2013 izboru i kvaliteti planinarske opreme. \u010covjek mo\u017ee samo zavidjeti. I potro\u0161iti ne\u0161to novaca.
Vo\u017enja ku\u0107i vra\u0107a nas u vru\u0107ine domovine, u\u017earen asfalt, gu\u017eve na cestama \u2013 sve oko nas budi nostalgiju prema onome \u0161to smo do\u017eivjeli u dolomitskim danima i ve\u010derima i s obzirom da ne mo\u017eemo ostati, odlu\u010dimo kako se svakako moramo vratiti.
Izlet je inicirao Radovan, isplanirao Nino, vodio kombi s karakterom, a svaki sudionik dodao je neki mali dio sebe kako bi mozaik ljeta u visokim planinama bio sklopljen u lijepu sliku koja \u0107e nam svima ostati u sje\u0107anjima. U Dolomitima se nalazi 21 vrh vi\u0161i od 3 000 m nadmorske visine. Sigurni smo kako nas barem neki od njih jo\u0161 \u010dekaju\u2026<\/p>\n\n\n\n
<\/p>\n\n\n\n
Galeriju fotografija pogledajte na facebook stranici udruge Ekosspiritus. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Svakog planinara svako ljeto zovu visoke planine. Nas su, po tre\u0107i put od kada je osnovano Hrvatsko planinarsko dru\u0161tvo \u201eSv. Patrik\u201c, dozvali Dolomiti. Puno je vremena pro\u0161lo od kada smo posljednji putRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1894","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ekosspiritus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1894","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1894"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1894\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1896,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1894\/revisions\/1896"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1894"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1894"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1894"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}