Kako je mogu\u0107e da se ne\u0161to doga\u0111a 75. put u kontinuitetu, a uvijek uspijeva biti druga\u010dije, unikatno i zna\u010dajno?<\/p>\n\n\n\n
U tradicionalnom petom korizmenom vikendu, 5. i 6. travnja 2025. godine odr\u017ean je 75. Planinarski kri\u017eni put na dionici Hrvatski Blagaj \u2013 Slunj \u2013 La\u0111evac u Gospi\u0107ko \u2013 senjskoj biskupiji u organizaciji udruge Ekosspiritus iz Samobora.<\/p>\n\n\n\n
Okupljanje na prvoj postaji, kod crkve sv. Duha u Hrvatskom Blagaju, odmah je dalo naznaku kakvu \u0107e nam dobrodo\u0161licu pru\u017eiti ljudi i prostor Hrvatske koji smo odabrali posjetiti. Rasko\u0161an stol za doru\u010dak posramio bi i neke hotele s mnogo zvjezdica i svi smo se nadali kako se po jutru zaista dan poznaje. Do\u010dekao nas je \u017eupnik, vl\u010d. \u0160ime Bo\u017ei\u0107, a vrlo lijepim rije\u010dima odu\u0161evila je i gradona\u010delnica grada Slunja Mirjana Pu\u0161kari\u0107.<\/p>\n\n\n\n
Zajedni\u010dko obilje\u017eje ovoga pohoda, \u0161al s otisnutim geslom: \u201eKoji tako govore, jasno o\u010dituju da domovinu tra\u017ee.\u201c (Heb 11, 14) i prepoznatljivim motivom crveno \u2013 bijelih kvadrati\u0107a odmah je postao ‘vru\u0107a roba’. Prijavljeni su dobili svoj primjerak, ali svi koji su ga vidjeli uglavnom su poku\u0161avali na sve na\u010dine nabaviti i koji komad za sebe.<\/p>\n\n\n\n
Kroz jutarnju molitvu obja\u0161njeno je kako smo odabrali geslo iz Poslanice Hebrejima i stavili smo kao cilj pobo\u017enosti tra\u017eiti domovinu: onu na zemlji, o \u010demu \u0107e kroz dva dana govoriti u\u010diteljica povijesti Nikolina Golub, a i onu na nebesima, gdje \u0107e neke mogu\u0107nosti predstaviti vjerou\u010diteljica Katarina Pu\u010dar.<\/p>\n\n\n\n
Nikolina je i autorica teksta postaja koje su se molile putem, a zamislila ih je kao hod za kri\u017eem uz \u010detrnaest osoba iz hrvatske povijesti, kronolo\u0161ki slo\u017eenih od onih koji su \u017eivjeli prije, pa prema suvremenom dobu.<\/p>\n\n\n\n
Tekst postaja mo\u017eete preuzeti na poveznici: https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/2025\/04\/04\/ideeemo-na-75-planinarski-krizni-put\/<\/a><\/p>\n\n\n\n Kombinacija toplog vremena, boravka u prirodi, prolje\u0107a koje cvate i pupa, zanimljivih crtica iz pro\u0161losti, molitve, pokojeg vica, zajedni\u010dkog pjevanja u\u010dinila je da prijepodne proleti. Kao tre\u0107a u\u010diteljica, timu voditeljica pridru\u017eila se nastavnica matematike Mateja \u0160kledar. Nau\u010dila je sudionike prije postaje \u0161utnje kako je brojanje dobro za mozak i u\u010dinkovito za koncentraciju i molili smo kroz brojanje i brojili molitve. Staro li\u0161\u0107e je \u0161u\u0161kalo pod nogama kolone u ti\u0161ini, a novo raslo na granama i ba\u0161 sve oko nas je bila lekcija i mogu\u0107nost za u\u010denje.<\/p>\n\n\n\n Mislili smo za Ozanu Razum da je glavna jer je organizirala molitvu krunice, ali na \u0161estoj postaji, kod kapele sv. Valentina je zapravo u\u0161la u legendu. Tko nije bio, te\u0161ko mu je to prepri\u010dati, ali tko je bio sjetit \u0107e se uvijek toga trenutka sa smije\u0161kom. Tako je zapravo i s cijelim Planinarskim kri\u017enim putem.<\/p>\n\n\n\n Stanka za ru\u010dak do\u0161la je to\u010dno kada je trebala, voda je bila pitka to\u010dno koliko je morala biti, redovi za wc i nisu bili tako duga\u010dki jer uz tolike \u0161ume kroz koje prolazimo, tko bi stajao u tamo nekom redu?!<\/p>\n\n\n\n Popodne dolazimo do Rastoka i unosimo novu energiju me\u0111u turiste koji su naviknuti na gu\u017evu, ali kolona koja hoda za kri\u017eem i pod zastavom se ipak isti\u010de. Molimo kod kipa. sv. Ivana Nepomuka na mostu, dok rijeke \u017eive vode teku, isprepli\u0107u se, \u0161u\u0161te i pozdravljaju stare znalce koji najbolje od svih trasiraju uz vode i oko voda \u2013 obitelj Vuko\u0161i\u0107. Napravili su oni to ve\u0107 mnogo puta, ali s godinama su postali opasno dobri. Kada oni odaberu neku dionicu za hod, mo\u017eete biti sigurni da je to ba\u0161 ono najljep\u0161e \u0161to u nekom kraju postoji. Jedva se stignete diviti \u0161umskim putevima i Antoniju koji \u0107e na licu mjesta ma\u010detom rije\u0161iti neki trn koji je tu neposlu\u0161no narastao od posljednjeg puta kada je sve prekontrolirao. Mario nje\u017eno, ali odlu\u010dno ne dozvoljava kraju kolone da zaluta, a Anamarija kao da se istovremeno nalazi na svim mjestima gdje je potrebna. Pokazat \u0107e vam kanjone, rijeke, livade, sakralne objekte. Pokazat \u0107e vam i lokalnu zajednicu koju su motivirali i okupili do mjere da se zaista po onom spomenutom jutarnjem doru\u010dku dan poznavao. Ljudi su nas zaustavljali kod svojih ku\u0107a, nudili jelom i pi\u0107em, radovali se prolasku gostiju kroz svoj kraj.<\/p>\n\n\n\n U Osnovnoj \u0161koli \u201eSlunj\u201c do\u010dekala nas je ravnateljica Marina Capan koja je s puno povjerenja otvorila i vrata sportske dvorane za spavanje i blagovaone za toplu ve\u010deru koju je darovao gospodin Pero Lali\u0107, a pripremali su Dario Vuko\u0161i\u0107 i Damir Po\u017eega, na \u010demu smo im iskreno zahvalni. (Ista ekipa – isti sastav spremit \u0107e ve\u010deru i sljede\u0107i dan, ali to toga tek moramo do\u0107i). <\/p>\n\n\n\n Okrijepljeni i presvu\u010deni smjestili smo se u \u017eupnu crkvu Presvetog Trojstva u Slunju gdje je ve\u010dernji program zapo\u010deo katehezom kako bi bolje upoznali dva teologa pisca kroz igru poga\u0111anja \u201eTko je napisao?\u201c. Postoje teolozi i postoje pisci. Neki teolozi pi\u0161u, iako nisu pisci i onda su to muke \u010ditati. Neki pisci pi\u0161u, \u010dak i o teolo\u0161kim temama, a nisu teolozi i onda je to opet muka \u010ditati. A koji put se spoje \u2013 teolozi i pisci \u2013 u jednoj osobi. I to je onda ne\u0161to posebno. Takav je Nikola Kuzmi\u010di\u0107. Takav je Fulton Sheen. Istra\u017eivali smo i poga\u0111ali njihove tekstove, a svaki sudionik je na poklon dobio i knjigu Nikole Kuzmi\u010di\u0107a u izdanju udruge Ekosspiritus, jer teolozi \u2013 pisci vrijede smo onoliko koliko ih \u010ditamo.<\/p>\n\n\n\n Kroz popodne je hodao s nama dominikanac, vl\u010d. Ivan Dominik Il\u010di\u0107 koji je prekrasno, toplo, duhovito i duboko zaokru\u017eio dan predvode\u0107i misno slavlje u kojem smo istinski do\u017eivjeli za\u0161to to doga\u0111anje nazivamo ba\u0161 ‘slavlje’. Osjetili smo ga, utopili se u njega, otvorili se Gospodinu i o\u010dvrsnuli duh ba\u0161 kako to i treba u korizmi napraviti da bi velika fe\u0161ta Uskrsa bila to\u010dno onoliko veli\u010danstvena koliko to zaslu\u017euje.<\/p>\n\n\n\n Na misu je do\u0161la i skupina mladih iz Rijeke, koji su nam bili dragi gosti, iako mo\u017eda malo previ\u0161e \u010disti i premalo opaljeni suncem da bi ba\u0161 do kraja uklopili me\u0111u one koji su hodali cijeli dan. Nikome nije zapravo smetalo.<\/p>\n\n\n\n Spavanje u velikoj skupini i na podu uvijek nosi svoje izazove, ali umorno tijelo \u0107e se prilagoditi i odmoriti, ma kakve bile okolnosti. Nakon niza u\u010diteljica, jutarnju molitvu u nedjelju vodila je budu\u0107a teta u vrti\u0107u, Dora Valjak. Obratila nam se jednostavno kao djeci i slu\u0161aju\u0107i je svi smo shvatili za\u0161to je Isus upozoravao kako treba pustiti malene k njemu, jer tek kad smo takvi, jednostavni i otvoreni, postajemo pravi njegovi u\u010denici.<\/p>\n\n\n\n U velikom kotlu tople u\u0161tipke za doru\u010dak pekli su veterani udruge branitelja Slunj i podigli nam energiju za polazak u novu dionicu hoda, dok smo kroz prozore dvorane poku\u0161avali odgonetnuti \u0161to to vani lepr\u0161a: snijeg ili latice cvije\u0107a s drve\u0107a. Govorio je gospodin Tomislav Magdi\u0107 o iskustvima Domovinskog rata u kraju u kojem smo boravili, pa nakon toga, kada je zagonetka ipak razrije\u0161ena u smjeru da pada snijeg, nitko se nije imao srca po\u017ealiti.<\/p>\n\n\n\n Uz ru\u0161evine starog grada Slunja zasjekli smo ponovno u prirodu, pro\u0161li uz \u0161pilju, preskakali potok, gledali u Koranu koja je zelena rijeka, bez obzira o svemu \u0161to ste mislili da znate o rijekama\u2026 Posebnu sigurnost, kako u podru\u010dju tjelesnog, tako i duhovnog nam je davao i sve\u0107enik drugoga dana, vojni kapelan vl\u010d. Ivan Bla\u017eevac. Nekako je lak\u0161e hodati ako je on koloni, imate dojam: ako upadnete u rijeku, on \u0107e vas izvu\u0107i\u2026 Ako upadnete u grijeh, on \u0107e vas izvu\u0107i\u2026 Sre\u0107om, radio je samo ovo drugo, ispovijedaju\u0107i u pokretu, kako je oduvijek obi\u010daj na Planinarskim kri\u017enim putevima.<\/p>\n\n\n\n Zastali smo, uz jo\u0161 jednu okrepu na putu, dok ku\u0107e obitelji Morosavljevi\u0107 u La\u0111eva\u010dkom Seli\u0161tu, gdje je ro\u0111ena mama na\u0161ih doma\u0107ina, obitelji Vuko\u0161i\u0107. Tamo je je o ratnom iskustvu svoje obitelji i svojim sje\u0107anjima kako je to biti dijete u prognani\u0161tvu govorila Anamarija. Nije to bilo prvi put da je Planinarski kri\u017eni put bio na tom proplanku, niti je ona prvi put svjedo\u010dila, ali neka mjesta i neke pri\u010de treba evocirati stalno iznova jer ona to zaslu\u017euju.<\/p>\n\n\n\n Dvanaesta postaja uzdigla se kod raspela za koje doma\u0107i ka\u017eu da je na mjestu Prozor, misti\u010dni proplanak na brijegu u \u0161umi, gdje na bre\u017euljku ljubi\u010dasto cvije\u0107e sna\u017eno simboli\u010dno cvate samo u uskom krugu oko drva kri\u017ea. Kleknuli smo i molili, \u010deznuli i zahvaljivali. Gospodin je bio neobi\u010dno blizu, kao da nas doti\u010de i hrabri i gura naprijed, a tamo je, posve blizu, i posljednja postaja ovoga kri\u017enoga puta.<\/p>\n\n\n\n U crkvi sv. Jurja u La\u0111evcu do\u010dekala nas je \u017eupna zajednica sa \u017eupnikom Antom Luketi\u0107 koji je koncelebrirao u zavr\u0161noj misi vl\u010d. Ivanu koji je vrlo glasno i vrlo mudro i vrlo nadahnuto grmio propovijed. Svi smo na tren postali mali poslu\u0161ni Isusovi vojnici koji \u0107emo napraviti sve \u0161to nam je re\u010deno. \u017dena preljubnica iz Evan\u0111elja dobila je drugu priliku. Osje\u0107ali smo se kao da je dobivamo i mi.<\/p>\n\n\n\n Ve\u0107 prije spomenuta ekipa kuhara zavr\u0161ila je ve\u010deru koja se pomalo i hladila dok su nas uspjeli izvu\u0107i iz crkve, \u0161to nije uvijek lako, jer treba opjevati sve pjesme bez kojih se ne zavr\u0161ava Planinarski kri\u017eni put. Divni su nam bili glazbenici na ovom pohodu. Svirali su Josip Krajali\u0107 na klavijaturama, Irena Gregorin na tamburici, Stjepan Banek na gitari, a \u201esve pod budnom palicom skromnog Maria koji je mogao za dvije karte za Thompsona dobiti dvosoban stan u Zagrebu, ali ih se odrekao da Katarina ima bolji PKP bend da ju prati.\u201c (zavr\u0161en citat)<\/p>\n\n\n\n Kako je mogu\u0107e da se ne\u0161to doga\u0111a 75. put u kontinuitetu, a uvijek uspijeva biti druga\u010dije, unikatno i zna\u010dajno?<\/p>\n\n\n\n Planinarski kri\u017eni put je pobo\u017enost nastala od vjernika i zato su je vjernici prihvatili, pro\u0161irili, zadr\u017eali i stalno je iznova ponavljaju. I koji tako govore, zaista jasno o\u010dituju da domovinu tra\u017ee. Hvala svim tra\u017eiteljima koji ne odustaju. Na\u0161 put mo\u017eda djeluje raznoliko, ali uvijek je isti \u2013 od domovine na zemlji, prema domovini na nebesima. <\/p>\n\n\n\n Foto galeriju slika mo\u017eete pogledati na facebook stranici udruge.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Kako je mogu\u0107e da se ne\u0161to doga\u0111a 75. put u kontinuitetu, a uvijek uspijeva biti druga\u010dije, unikatno i zna\u010dajno? U tradicionalnom petom korizmenom vikendu, 5. i 6. travnja 2025. godine odr\u017ean jeRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1969","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ekosspiritus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1969","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1969"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1969\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1971,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1969\/revisions\/1971"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1969"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1969"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1969"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}