Povijest jednog hodo\u010da\u0161\u0107a u tekstu i slici
U ve\u010dernjim satima prvog kolovo\u0161kog dana, a uo\u010di 300. obljetnice samoborskog hodo\u010da\u0161\u0107a u Mariju Bistricu, ispred \u017eupne crkve sv. Anastazije u Samoboru predstavljena je knjiga Radovana Libri\u0107a \u201eNas je otpravila, Tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majko Bo\u017eja Bistri\u010dka\u201c. Promociji ove vrijedne knjige prethodila je sv. misa u \u017eupnoj crkvi koju je predslavio doma\u0107i \u017eupnik pre\u010d. Ivica Cik, uz vl\u010d. Kre\u0161imira Cervelina, \u017eupnog vikara pri Sv. Anastaziji, vl\u010d. Josipa \u010culiga, \u017eupnika \u017dupe sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom i Duha Svetog u Nor\u0161i\u0107 Selu i mons. Nedjeljka Pintari\u0107a. Misa je okupila i mnogobrojne vjernike u samoborskoj narodnoj no\u0161nji, ve\u0107inom iz Dru\u0161tva sv. Izidora Seljaka koje djeluje pri Udruzi Ekosspiritus iz Samobora, ali i iz drugih samoborskih dru\u0161tava koja njeguju samoborsku tradiciju.
Nakon sv. mise, vjernici su se okupili ispred \u017eupne crkve, gdje je autor knjige Radovan Libri\u0107 pozdravio sve prisutne, a posebno \u010dlanove Dru\u0161tva sv. Izidora Seljaka koje djeluje pri Udruzi Ekosspiritus iz Samobora, koji su pomogli u organizaciji ovog doga\u0111anja. Pozdravio je i govornike \u2013 dr. sc. Agnezu Szabo, na\u0161u poznatu povjesni\u010darku, gradona\u010delnicu Samobora Petru \u0160krobot, mons. Nedjeljka Pintari\u0107a i pre\u010d. Ivicu Cika, spominju\u0107i pritom jo\u0161 jednu va\u017enu obljetnicu \u2013 350 godina od izgradnje \u017eupne crkve sv. Anastazije.
Me\u0111u vjernicima okupljenim na predstavljanju knjige bili su i sve\u0107enici: mons. Antun Sente, rektor Nacionalnog sveti\u0161ta sv. Josipa u Karlovcu, vl\u010d. Darko Banfi\u0107, \u017eupnik iz \u017dupe sv. Barbare u Rudama, vl\u010d. Anto Bojani\u0107, \u017eupnik iz \u017dupe Krista Kralja u Domaslovcu, i Tomica \u0160estak, \u017eupnik i rektor Hrvatskog nacionalnog sveti\u0161ta Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke u Mariji Bistrici.
Predstavljanje knjige bilo je uvod u proslavu 300. obljetnice hodo\u010da\u0161\u0107a Samoboraca u Mariju Bistricu, ali i jedan od koraka ka njegovu priznavanju kulturnim dobrom Republike Hrvatske. A sve je po\u010delo daleke 1725. g. kad su \u010dlanovi samoborske obitelji Novak do\u0161li u Mariju Bistricu moliti za zdravlje te\u0161ko bolesnog sina Matije. Njihova je molitva, po zagovoru Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke, bila usli\u0161ana, a zapis o tom doga\u0111aju prvi je pisani trag o dolasku Samoboraca u na\u0161e marijansko sveti\u0161te.
Pre\u010d. Ivica Cik pozdravio je, kao doma\u0107in, sve prisutne sa \u017eeljom da bogatstvo rije\u010di i slike, koje knjiga donosi, budu poticaj da se povijest ne zaboravi nego da se u njoj tra\u017ei novo nadahnu\u0107e za ono \u0161to je pred nama: \u201ePredajom, lijepom rije\u010dju, fotografijom, sje\u0107anja se bilje\u017ee kako bi oni koji dolaze iza nas, od nas mogli ne\u0161to nau\u010diti. U\u017eivajmo ve\u010deras u bogatstvu i ljepoti onoga \u0161to \u0107e nam se re\u0107i i ponuditi i da to bude dobar poticaj za sutra, za pje\u0161ake, ali i za nedjelju, kada \u0107e biti veliko slavlje u Mariji Bistrici, i onda za utorak, 5. kolovoza, kad \u0107e biti zavr\u0161na sve\u010dana procesija i sv. misa i kada \u0107emo zajedno proslaviti 300 godina hodo\u010da\u0161\u0107enja i 350 godina izgradnje crkve\u201c, rekao je vl\u010d. Ivica Cik.
\u010clan Udruge Ekosspiritus, \u017eupljanin Jo\u017ea Bla\u017eevi\u0107, u\u017eivio se potom u recitiranje pjesme Miroslava Krle\u017ee \u201eNi med cvetjem ni pravice\u201c.
Domjani\u0107evu pjesmu \u201eK suncu prosi vsaka ro\u017ea\u201c otpjevali su svi prisutni, a na orguljama ih je pratila \u010d. s. Karmen Hajdinjak, koja je u vrijeme \u017eupnika mons. Ivana Horvata bila na slu\u017ebi u Samoboru.
Povjesni\u010darka dr. sc. Agneza Szabo osvrnula se potom na nekoliko tema koje svjedo\u010de o \u017eivotu, povijesti i kulturi Samobora.
Samoborci su 1242. g. od hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. Arpadovi\u0107a dobili povelju \u201eslobodnog kraljevskog trgovi\u0161ta\u201d koja je ostala na snazi do 1851. g. kada je slavni hrvatski ban Josip Jela\u010di\u0107 ukinuo zna\u010denje bule Bele IV. za sve gradove koji su u\u017eivali njene povlastice i zakonima koje je donio Hrvatski sabor uredio je gradove i slobodna trgovi\u0161ta, pa tako i grad Samobor.
Sla\u017eu se Samoborci s dr. sc. Szabo kad ka\u017ee da je dana\u0161nja \u017eupna crkva znameniti simbol grada Samobora. Osim toga, ubraja se i me\u0111u najstarije \u017eupe Zagreba\u010dke nadbiskupije. Prvi pisani spomen potje\u010de iz 1334. g., kada je arhi\u0111akon zagreba\u010dkog kaptola Ivan sastavio prvi popis \u017eupa tada\u0161nje Zagreba\u010dke biskupije. No, neki doga\u0111aji svjedo\u010de da je \u017eupa postojala ve\u0107 mnogo prije.
Podsjetila je dr. sc. Szabo Samoborce i na zadarskog biskupa Donata koji je po\u010detkom 9. st. od bizantskog cara Nicefora I., u znak izmirenja Bizanta i Zadra, dobio relikvije sv. Anastazije, mu\u010denice iz rimskih vremena, koje su se \u010duvale u Carigradu. Prilikom prijenosa mo\u0107i, biskup Donat je iz Carigrada i\u0161ao preko Samobora, gdje ga je vjerni\u010dki puk do\u010dekao s velikom pobo\u017eno\u0161\u0107u, te je tako Anastazija \u2013 Rimljanka iz grada Sirmiuma, mu\u010dena 304. g., za cara Dioklecijana \u2013 postala za\u0161titnicom samoborske \u017eupe.
I dok smo tako sjedili ispred crkve, dr. sc. Szabo je, zanosno prebiru\u0107i po povijesnim \u010dinjenicama, datumima i doga\u0111ajima iz hrvatske, ali i povijesti Samobora, spomenula staru \u017eupnu crkvu, koja je bila tro\u0161na i malena, no nakon sklapanja ugovora izme\u0111u grofice Ane Jelisave Ausperg i samoborskih gra\u0111ana 1671. g. pristupilo se izgradnji nove crkve. Sagra\u0111ena je do kraja 1675., a posve\u0107ena 8. kolovoza 1688. po zagreba\u010dkom biskupu Aleksandru Ignaciju Mikuli\u0107u. Crkva je od tada i \u017eari\u0161te \u0161tovanja Gospe Bistri\u010dke, a na spomen slavne 300. obljetnice samoborskih hodo\u010da\u0161\u0107a ovdje je promovirana i spomenuta knjiga Radovana Libri\u0107a.
Osim toga, crkva je sredi\u0161nji vizualni element grada, i simbol njegove religioznosti, ali i kulture. Stoga je i upisana kao nepokretno i za\u0161ti\u0107eno kulturno dobro klasificirano kao \u201esakralna graditeljska ba\u0161tina\u201d Republike Hrvatske.
U \u0161etnji kroz povijest na\u0161ega grada, dr. sc. Agneza Szabo spomenula je i znamenite Samoborce Vjekoslava Nor\u0161i\u0107a i Hilarija Ga\u0161parottija, autore mnogih rukopisa o Samoboru, zatim Sestre Slu\u017eavke Malog Isusa, koje je u Samobor 1937. g. doveo nadbiskup dr. Antun Bauer, a jednu od njih, s. Karmen Hajdinjak, koja je za \u017eupnika mons. Ivana Horvata bila na slu\u017ebi u Samoboru, spominje Radovan Libri\u0107 u svojoj knjizi. Nezaobilazni u toj povijesnoj pri\u010di dr. sc. Agneze Szabo su i franjevci, koji su u Samobor stigli po\u010detkom 17. st., a zaslu\u017eni su za pismenost i kulturu grada Samobora. Svoje izlaganje o bogatoj povijesti na\u0161ega grada, dr. sc. Agneza Szabo zavr\u0161ila je podsje\u0107anjem na 1100 godina od uspostave Hrvatskog kraljevsta 925. g., ali i na jedini sa\u010duvani dokumement koji nam svjedo\u010di o kralju Tomislavu i njegovom vladanju i sudjelovanju u radu splitskih sabora 925. i 928., a to je znamenito pismo pape Ivana X. iz 925. godine, kojim Tomislava priznaje i naziva kraljem Hrvata, a Hrvate najodanijim sinovima Crkve.
Nakon povijesnih crtica o na\u0161em gradu i \u017eupi dr. sc. Agneze Szabo, mons. Nedjeljko Pintari\u0107 predstavio je detaljno knjigu Radovana Libri\u0107a. \u010cestitao je na po\u010detku autoru na velebnom djelu tiskane samoborske pro\u0161losti, ali i sada\u0161njosti, koja obra\u0111uje va\u017enu identitetsku osnovu vjernika ovoga kraja, a to je hodo\u010da\u0161\u0107e Samoboraca na Mariju Bistricu tijekom 300 godina. Na \u010dinjenicu da od 205 \u017eupa u Zagreba\u010dkoj nadbiskupiji, njih vi\u0161e od pola nema nikakvu monografiju o svojoj pro\u0161losti, a tek rijetke su u nekom zasebnom monografijskom izdanju obradile jedan aspekt svoje pro\u0161losti, Samoborci moraju biti ponosni, budu\u0107i da je o Samoboru objavljeno nekoliko knjiga koje obra\u0111uju povijest grada, ali i njegove sakralne objekte i vjerski \u017eivot.
Podrobno je mons. Nedjeljko Pintari\u0107 opisao Libri\u0107evu knjigu. Na prvih 88 od ukupno 198 stranica knjige monografijskog formata tekstom je opisano hodo\u010da\u0161\u0107e Samoboraca u Mariju Bistricu, dok drugi dio \u010dini vi\u0161e od 300 fotografija s op\u0161irnim potpisima. Autor velikog broja fotografija iz 2022. i 2023. g. je Vladimir Ivani\u0161evi\u0107, koji je u svibnju 2024., tijekom pripreme ove knjige, preminuo.
Knjiga zapo\u010dinje uvodnim rije\u010dima samoborskog \u017eupnika pre\u010d. Ivice Cika, \u017eupnika i rektora Hrvatskog nacionalnog sveti\u0161ta Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke u Mariji Bistrici pre\u010d. Tomice \u0160estaka, gradona\u010delnice Samobora Petre \u0160krobot, nekada\u0161njeg samoborskog, a danas krapinskog \u017eupnika vl\u010d. Davora \u0160tuljana, nakon kojih slijede predgovor autora i kratka crtica o Mariji Bistrici.
Od ukupno 13 poglavlja, prvo govori o Zavjetima Samoboraca Majci Bo\u017ejoj Bistri\u010dkoj, a drugo o Doga\u0111ajima iz davnina sa Spomenicom samoborske \u017eupe i Nor\u0161i\u0107evom knjigom \u201eSamobor\u201c, Langovom knjigom \u201eSamobor: narodni \u017eivot i obi\u010daji\u201c te Nor\u0161i\u0107evom \u201ePovijest \u017eupe\u201c.
Hodo\u010da\u0161\u0107a prije Drugog svjetskog rata, sa svjedo\u010danstvom Jo\u017ee Kumeri\u010dkog i zapisima iz lokalnih novina obra\u0111ena su u tre\u0107em poglavlju.
Sljede\u0107e poglavlje ukazuje na \u0161utnju medija u vrijeme komunizma, dok su u isto vrijeme tekstovi o hodo\u010da\u0161\u0107u redovito objavljivani u Emanuelu, Glasu \u017eupe Sv. Anastazije u Samoboru.
U petom poglavlju obra\u0111eno je vrijeme nakon Drugog svjetskog rata, udba\u0161 Dako i srda\u010dno svjedo\u010danstvo Anice Kunovi\u0107 iz Domaslovca.
Dugogodi\u0161njem samoborskom \u017eupniku mons. Ivanu Horvatu i \u010d. s. Karmen Hajdinjak, koja je djeci dr\u017eala kateheze, a svojim je zalaganjem doprinijela ljepoti hodo\u010da\u0161\u0107a, posve\u0107eno je \u0161esto poglavlje, a tu je i svjedo\u010danstvo Dragice Kova\u010di\u0107 i Dragice Kos iz Kloko\u010devca.
Zna\u010denje pro\u0161tenja Bo\u017ejega lica, Preobra\u017eenja, kako ga je zamislio p. Bonaventura Duda, tuma\u010di sedmo poglavlje.
Slijedi poglavlje o pro\u0161tenjima nakon 1990. godine i o ulozi \u017eupnika Davora \u0160tuljana i vl\u010d. Josipa \u010culiga, spominju se i napori autora za o\u010duvanjem bistri\u010dkog hodo\u010da\u0161\u0107a, s tekstovima iz njegovog privatnog dnevnika od 1986. do 1998. g., a jedan je dio posve\u0107en i kasnijim hodo\u010da\u0161\u0107ima i dolasku vl\u010d. Davora \u0160tuljana 2013. godine. Poglavlje zavr\u0161ava Libri\u0107evim tekstovima objavljenim u Glasniku Samobora i Svete Nedelje.
Samoborsko hodo\u010da\u0161\u0107e u Mariju Bistricu obra\u0111eno je u devetom poglavlju kroz 13 tema: Pripreme, Povijest tronu\u0161a Majke Bo\u017eje, Pripreme hodo\u010dasnika pje\u0161aka, Blagoslov hodo\u010dasnika u Samoboru i Zajedno na putu. Donesen je i popis crkvi, kapela, poklonaca i kri\u017eeva krasputa\u0161a uz koje hodo\u010dasnici na putu prolaze, zaustavljaju se i mole. Tu su i svjedo\u010danstva dviju hodo\u010dasnica \u2013 Branke Toth iz Samobora i Ljiljane Zavrtnik iz Svete Nedelje. Kad hodo\u010dasnici ve\u0107 pro\u0111u ve\u0107i dio puta, sabiru se kod kapele sv. Marije Magdalene, s koje uskoro vide toranj sveti\u0161ta u Mariji Bistrici. Procesijom i pjesmom pje\u0161aci najavljuju samoborsko hodo\u010da\u0161\u0107e, opisan je i odmor u Mariji Bistrici, na\u010dini hodo\u010da\u0161\u0107a vlakom, biciklom, autobusom i automobilom, kao i tra\u017eenje \u201estana\u201c u Mariji Bistrici.
\u201eSamoborci na svom pro\u0161tenju 3. kolovoza\u201c naslov je 10. poglavlja u kojem \u010ditamo kako Samoborci znaju kako se organizira ulazna procesija, gdje je u procesiji mjesto \u010dlanova Gradskog poglavarstva, \u0161to je to samoborski venec, gdje su u ulaznoj procesiji ostale narodne no\u0161nje\u2026 Tu su jo\u0161 obra\u0111ene Euharistija u sveti\u0161tu, kri\u017eni put i put svjetla na bistri\u010dkoj Kalvariji, jedinstvena opro\u0161tajna procesija prema bazilici te povratak ku\u0107i.
U 11. poglavlju obra\u0111ena je zahvalna bistri\u010dka procesija u Samoboru, koju treba, ka\u017ee autor, posebno za\u0161titi kao nematerijalno kulturno dobro RH. Opisana je njezina povijest od nastanka do 1947. godine, kada je zabranjena od komunisti\u010dkog re\u017eima, kako je zabranjena, kako su hodo\u010dasnici \u017eeljeli ispunjavati svoj zavjet unato\u010d zabrani komunisti\u010dke vlasti, zatim procesija 1990. godine i propovijed mons. Ivana Horvata 5. kolovoza 1990. daju poseban biljeg odva\u017enosti i hrabrosti, ali i vjernosti Evan\u0111elju, te je jako dobro da se autor potrudio skinuti rije\u010di propovijedi s video snimka iz te 1990. godine. Na kraju je opisana bistri\u010dka procesija u novije vrijeme.
Kako se ne bi zaboravile, ali i da bi se potaknulo pjevanje romarskih pjesama, autor u 12. poglavlju donosi naslove i tekstove nekih od njih, osobito \u201ebistri\u010dke himne\u201c Majko Bo\u017eja Bistri\u010dka, Svi u glas jezici te Gre\u0161nike poziva.
U 13. poglavlju, u kojem autor Libri\u0107 pi\u0161e o budu\u0107nosti godi\u0161njeg bistri\u010dkog pro\u0161tenja, navodi: \u201eDosad je procesija prepu\u0161tena nekolicini entuzijasta i sve\u0107enicima starodrevne \u017dupe sv. Anastazije, no do\u0161lo je vrijeme za formiranje odbora koji bi i\u0161ao prema za\u0161titi procesije kao kulturnog dobra Republike Hrvatske. Obavezuje nas na to njeno neprekidno trajanje od gotovo tri stolje\u0107a. Jedinstvene samoborske narodne no\u0161nje dio su identiteta ne samo procesije nego i samoga grada Samobora.\u201c
Bilje\u0161ka o autoru nepotpuna je bez posljednje autorove nagrade \u2013 17. srpnja, u vrijeme tiskanja ove knjige, progla\u0161en je dobitnikom Povelje Zagreba\u010dke \u017eupanije za mnoge posebne doprinose kulturnom \u017eivotu grada Samobora i \u0161ireg podru\u010dja Zagreba\u010dke \u017eupanije.
Tekstualni dio knjige zavr\u0161ava pogovorom mons. Antuna Sentea, \u017eupnika i rektora Nacionalnog sveti\u0161ta sv. Josipa u Karlovcu, \u010diji je dio o pu\u010dkoj pobo\u017enosti i hodo\u010da\u0161\u0107u prenesen i na korice monografije.
Na kraju predstavljanja knjige Radovana Libri\u0107a, mons. Nedjeljko Pintari\u0107 postavio je retori\u010dko pitanje \u2013 za\u0161to smo mi ve\u010deras ovdje? Zato jer predstavljamo ono \u0161to je nastalo mimo autorove volje, ali kao briljantno osobno svjedo\u010denje s morem ljubavi prema svom kraju, ba\u0161tini i ljudima. Mons. je potom citirao Libri\u0107a iz Predgovora: Bio sam me\u0111u hodo\u010dasnicima pje\u0161acima u kolovozu 1986. godine. Iako sam bio u punoj snazi, hodo\u010da\u0161\u0107e sam jedva izdr\u017eao zbog neadekvatne obu\u0107e. \u2026 Nakon iskustva \u017euljeva, odlu\u010dio sam da sljede\u0107e godine vi\u0161e ne\u0107u i\u0107i pje\u0161ice u Mariju Bistricu. No, moji prijatelji iz zajednice mladih iz \u017dupe sv. Anastazije ohrabrili su me, pa smo zajedno krenuli\u2026\u201c Eto, zato smo tu! Jer to nije samo ljudsko djelo, jer ljudski gledano \u017euljevi su preopasni protivnici, ali Bo\u017eja je volja, biljeg Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke, pa i svete Anastazije \u2013 da je Radovan radosno svih ovih godina hodo\u010dastio i nosio pozdrave: Nas je otpravila, Tebe je pozdravila, sveta Anastazija, Majka Bo\u017eja Bistir\u010dka! Ova knjiga je, da se poslu\u017eim velikim pjesnikom A. G. Mato\u0161em, trajni pozdrav, spomen, a ne znamen. Za te \u017eivim, samo za te. Amen! Dok je srca, bit \u0107e i Kroacije!
Uz pratnju sestre Karmen na orguljama, svi prisutni iz svega glasa zapjevali su potom romarsku pjesmu Majko Bo\u017eja Bistri\u010dka.
Prisutnima se obratila i gradona\u010delnica Samobora, koja je kao djevoj\u010dica odlazila u Mariju Bistricu u narodnoj no\u0161nji, a i vi\u0161e je puta pje\u0161a\u010dila: \u201eOd srca hvala \u0161to \u010duvate na\u0161u tradiciju, na\u0161u ba\u0161tinu, svi mi mo\u017eemo biti ponosni na sve ono \u0161to imamo, na sve ono \u0161to Samobor jest, na svu na\u0161u povijest, ba\u0161tinu i tradiciju, a na nama je da to sa\u010duvamo i da je prenosimo od generacije na generaciju. Zato hvala na ovoj predivnoj knjizi, hvala svima vama u narodnim no\u0161njama, jer vi ste ti koji \u010duvate na\u0161u tradiciju, prenosite je iz generaciju u generaciju. Sretna sam i ponosna i \u010dast mi je da sam sada, u ovoj velikoj obljetnici ovog na\u0161eg hodo\u010da\u0161\u0107a, na mjestu gradona\u010delnice. Naime, i samo hodo\u010da\u0161\u0107e u Mariju Bistricu i procesija po na\u0161em gradu imaju posebno mjesto u mom srcu, jer sam od najranijih dana sa svojom bakom hodo\u010dastila Majci Bo\u017ejoj Bistri\u010dkoj. Puno je tu emocija, puno je tu predivnih trenutaka, sje\u0107am se kad me je baka, kao malu djevoj\u010dicu, obla\u010dila u narodnu no\u0161nju, to su predivne uspomene i sretna sam da sam imala tu priliku, tada, ali i danas. Kasnije sam hodo\u010dastila i pje\u0161ice s prijateljima. Na svima nama je da ovaj obi\u010daj prenosimo na one koji nisu imali to iskustvo hodo\u010da\u0161\u0107a i da motiviramo \u0161to vi\u0161e na\u0161ih sugra\u0111ana da nam se pridru\u017ee, a na taj na\u010din i da o\u010duvamo na\u0161u tradiciju. Drago mi je i da je gradska uprava ponovno u ulaznoj procesiji u Mariji Bistrici, da smo obnovili tu tradiciju. Veselim se na\u0161em hodo\u010da\u0161\u0107u, ali i tome da za\u0161titimo na\u0161u procesiju i da tako o\u010duvamo ono vrijedno \u0161to imamo.\u201c
\u017dupnik i rektor Hrvatskog nacionalnog sveti\u0161ta Majke Bo\u017eje Bistri\u010dke u Mariji Bistrici pre\u010d. Tomica \u0160estak okupljenima je rekao da ih u nedjelju radosno o\u010dekuje u velikom broju u Mariji Bistrici i ve\u0107 sad im je po\u017eelio dobrodo\u0161licu.
Radovan Libri\u0107 je na samome kraju pobrojao koji su koraci na putu do za\u0161tite procesije u\u010dinjeni, od obla\u010denja bistri\u010dkog kipa Majke Bo\u017eje u samoborsku narodnu no\u0161nju 2022. godine, preko prikupljenih vi\u0161e od 1000 fotografija o hodo\u010da\u0161\u0107u i procesiji do ove knjige\u2026 No, do za\u0161tite procesije dug je jo\u0161 put. Zahvalio je na kraju s. Karmen Hajdinjak na dolasku, \u017eenama koje su pripremile kola\u010de, Ivanu Gaj\u0161aku za razglas\u2026 Nakon zavr\u0161ne pjesme O divna djevice svi su se rado odazvali pozivu da probaju slatke i slane kola\u010de vrijednih \u010dlanica Dru\u0161tva sv. Izidora Seljaka. Uz \u010da\u0161icu vina ili soka, u razgovoru ugodnom, sretni \u0161to su ih sivi oblaci ovaj put po\u0161tedjeli, zadr\u017eali su se vjernici jo\u0161 neko vrijeme ispred crkve. Mnogi su kupili knjigu, a neki i majice tiskane u povodu 300. obljetnice samoborskog hodo\u010da\u0161\u0107a na Mariju Bistricu. Oni koji 2. kolovoza idu pje\u0161ice na Mariju Bistricu oti\u0161li su ranije svojim ku\u0107ama, a nedjeljni su se hodo\u010dasnici jo\u0161 malo zadr\u017eali ispred \u017eupne crkve. Jer i njen ro\u0111endan treba proslaviti.
Podsje\u0107amo na kraju da se knjiga mo\u017ee kupiti u \u017eupnom uredu \u017dupe sv. Anastazije u Samoboru i Sv. Ivana Krstitelja u Lugu Samoborskom, a Facebook stranicu posve\u0107enu samoborskom pro\u0161tenju u Mariji Bistrici zapratite na linku https:\/\/www.facebook.com\/SamoborskoprostenjeuMarijiBistrici\/.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Povijest jednog hodo\u010da\u0161\u0107a u tekstu i sliciU ve\u010dernjim satima prvog kolovo\u0161kog dana, a uo\u010di 300. obljetnice samoborskog hodo\u010da\u0161\u0107a u Mariju Bistricu, ispred \u017eupne crkve sv. Anastazije u Samoboru predstavljena je knjiga RadovanaRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-1979","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-ekosspiritus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1979","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1979"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1979\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1980,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1979\/revisions\/1980"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1979"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1979"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1979"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}