Priroda se uvijek prima na\u0161eg srca\u2026<\/p>\n
Moje asocijacije na rije\u010d ‘Paklenica’ uvijek su se svodile na: kamenje, stijene, vru\u0107e, pusto, prazno, zmije, \u0161korpioni, sve ostale puzave stvari od kojih \u0107e svaku po\u0161tenu \u017eenu pro\u0107i jeza \u2013 pakao. Pa ne zove se Paklenica bez veze, ne?
\nUdruga Ekosspiritus odlu\u010dila je posjetiti to opako mjesto u duga\u010dkom vikendu 23. i 24. lipnja i bila sam posve sigurna da znam za\u0161to imamo tek tridesetak sudionika\u2026 kamenje, stijene, vru\u0107e, pusto\u2026 znate ve\u0107. Na po\u010detku putovanja prvi zlokoban znak bila je 13 km duga kolona ispred tunela Mala Kapela u kojoj smo zapeli uz klasi\u010dne probleme s mjehurima koji odlu\u010de ba\u0161 usred najve\u0107e gu\u017eve da se \u017eele prazniti i tako to. Ve\u0107 sam tad bila sigurna kako sam trebala ostati doma, a vjerovala sam kako i ostali prijatelji u pustolovini posve dobro kamufliraju svoj o\u010daj koji se morao skrivati negdje ispod nasmije\u0161enih lica. Sigurno. Zadnja kap \u2013 ili da ka\u017eem litra \u2013 koja je prelila \u010da\u0161u bilo je kad je na posljednjem stajanju uz trgovinu, koju su vrijedni i trezveni planinari posve ispraznili od pive, u bus u\u0161ao netko i pitao: ‘\u010cija je ona naran\u010dasta naprtnja\u010da otraga? Jer iz nje ne\u0161to opako curi\u2026’ I tako smo se na\u0161li na ulazu u NP Paklenica, spremaju\u0107i se odvojiti od klimatiziranog autobusa i krenuti na pakleni hod po tom paklenom mjestu, a moja naprtnja\u010da i sve stvari u njoj posve mokri, a neophodna voda razlivena, a potok za koju su nam obe\u0107avali da cijelo vrijeme te\u010de uz stazu presu\u0161io, ajoooj\u2026
\nPriroda se uvijek prima na\u0161eg srca. Te proro\u010dke rije\u010di koje smo za geslo putovanja posudili od Petra Preradovi\u0107a ipak su se na koncu obistinile \u2013 na na\u010din na koji svakako nismo o\u010dekivali. Paklenica je nevjerojatna. Ne nevjerojatno stra\u0161na, nego nevjerojatno dojmljiva i nezaboravna. Hod se ne mo\u017ee nazvati usponom nego \u0161etnjom, ve\u0107ina staze je u hladu koji nas je \u0161titio od najve\u0107eg sunca, potok je u vi\u0161im dijelovima ipak tekao i tvorio zelena i modra jezerca koja su o\u010daravala, a svako malo smo nailazili na izvore pitke, a ledeno hladne vode\u2026 Mogli smo se posve lako zaljubiti u to mjesto i nikada ga ne napustiti. Neki vjerojatno i jesu.
\nRu\u010dali smo kod ‘Lugareve ku\u0107e ‘ s pogledom na potok i zelenilo, odmaraju\u0107i i o\u010di i u\u0161i i noge i du\u0161u\u2026 Popodne smo stigli do planinarskog doma gdje je bilo no\u0107enje, smjestili se, a neki i napokon posu\u0161ili mokre svari i vre\u0107u za spavanje . Tomislav nas je u maniri pravog vo\u0111e poveo u \u0161etnju kolebaju\u0107i se izme\u0111u desnog puta, pa krenemo njime\u2026ne, ne ipak lijevog puta pa se vratimo njime\u2026 pa ipak ne, desni je bolji pa idemo nazad tamo\u2026 Na koncu smo uspjeli prona\u0107i i razgledati stare ku\u0107e iz 18. st. sagra\u0111ene pod \u017eivom stijenom, a i susresti se s bakom i dedom Rami\u0107 koji su svakako zaslu\u017eili da budu dio nacionalnog parka. Baka u ruba\u010di i tenisicama s markom i deda koji koji je razvio interes za neke sudionice na\u0161eg izleta bili su tema jo\u0161 dugo u no\u0107\u2026 Nave\u010der, kada na na\u0161e \u010de\u017enje zajedno padaju svjetlosti sunca i mjeseca, izmije\u0161ane, i kada je mo\u017eda sve mogu\u0107e, \u010dak i okupiti se oko velikog lonca graha bez posljedica, bili smo zajedno. Pri\u010dali, mnogo se smijali, kartali, obla\u010dili se kako je postajalo prohladno, vadili ohla\u0111ene limenke iz potoka, pjevali, neki si dizali cijenu u Holywoodu demonstriraju\u0107i obilje talenata i sviraju\u0107i , parovi su odlazili u \u0161etnju pokazuju\u0107i ve\u0107u ljubav prema prirodi od nas solera i na koncu svi pozaspali \u010dvrsto kako se samo na planini mo\u017ee.
\nU nedjelju ujutro smo napustili planinarski dom i spustili se do mjesta gdje se put odvaja za Manita pe\u0107. Re\u010deno nam je da u nazivu ‘pe\u0107’ zna\u010di pe\u0107ina, a ‘manita’ \u2013 jer su u nju neko\u0107 i\u0161li samo mahniti ljudi. Gotovo pa da smo se slo\u017eili kad nas je slomio konstantan uspon koji je trajao 40 minuta i sunce koje nije imalo milosti, da bi takvu atmosferu zamijenili s temperaturom od 8 stupnjeva u \u0161pilji, vlagom i hladno\u0107om.
\nBilo je prijedloga da se grijemo razmjenom tjelesne topline, ali samo su se rijetki realizirali\u2026
\nOko podneva smo se spustili do podno\u017eja i \u0161krinje sa sladoledom, a zatim nastavili i do Starigrada i gradskih pla\u017ea, restorana i ponovno: \u0161krinji sa sladoledom. Neki su se kupali, a neki igrali sa morskim je\u017eevima.
\nUsprkos prijedlogu da misu slavimo iz mora jer je crkva bila na samoj obali okupili smo se oko stola Gospodnjeg pod vodstvom don Ive Bori\u0107a na \u010diju smo \u017eelju pred crkvom i zapjevali dok su turisti zbunjeno promatrali i vjerojatno po\u017eeljeli biti s nama. I tada sam shvatila: ako na izlet odemo, ako se odva\u017eimo, bez obzira koliko ‘pakleni\u010dki’ zvu\u010dao, zapamtiti \u0107emo ga uvijek i zauvijek, prirodu, (neke) ljude i atmosferu. \u017delim vam da budete hrabri. I do\u0111ite na na\u0161 sljede\u0107i projekt. Ne\u0107e vam biti \u017eao. Priroda se uvijek prima na\u0161eg srca.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Priroda se uvijek prima na\u0161eg srca\u2026 Moje asocijacije na rije\u010d ‘Paklenica’ uvijek su se svodile na: kamenje, stijene, vru\u0107e, pusto, prazno, zmije, \u0161korpioni, sve ostale puzave stvari od kojih \u0107e svaku po\u0161tenuRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-207","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-npark-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=207"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":208,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/207\/revisions\/208"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=207"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=207"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=207"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}