Udolina Veliki Lom u najmla\u0111em hrvatskom nacionalnom parku Sjeverni Velebit neraskidivo je vezana s planinarskim dru\u0161tvom Sv. Patrika. Iako je zbog birokratskih zavrzlama i strogih dr\u017eavnih pravila dozvolu za kampiranje sve te\u017ee dobiti, upornost organizatora je i ove godine urodila plodom. Aniti i Tomislavu mo\u017eemo zahvaliti \u0161to je tridesetak \u010dlanova i ove godine, od 15. \u2013 21. srpnja, uzi\u0161lo u neke vi\u0161e sfere. I tu ne mislimo samo na nadmorsku visinu. Planina je mjesto za sebe. Uvijek je bila.
\nVeliki broj sudionika kampa su bili povratnici. Nekada se zapitamo za\u0161to je sve manje onih koji se odva\u017ee po prvi put do\u0107i slu\u0161ati kako jecaju planine… Ostatak vremena smo jednostavno sebi\u010dno zahvalni \u0161to smo me\u0111u onima koji su jednom bili hrabri spakirati zimsku odje\u0107u u srpnju i oti\u0107i tamo kamo na kraju sti\u017eu samo odabrani. \u017divjeti iznad 1200m, pod suncem, vjetrom i ki\u0161om, uz vatru otvorenog ognji\u0161ta i dobre ljude… puno bolje od toga ne mo\u017ee.
\nBogatstvo na\u0161em boravku u najljep\u0161im katedralama koje \u010dine velebitske \u0161ume, livade i stijenje ove godine su podarila dvojica sve\u0107enika: vl\u010d. Florijan i p. Marko. Nekih godina boravimo u kampu bez sve\u0107enika \u2013 tada vjerou\u010ditelji brinu o duhovnim sadr\u017eajima i svi svjedo\u010de da su to lijepi trenuci vjerskog rasta. Lijepi, ali ne mogu se usporediti sa svakodnevnim euharistijama koje smo imali ove godine. I svaki kamen postaje oltar, svaki cvijet koji raste oltarni ukras, a Gospodin koji dolazi da spasi nas vi\u0161e je nego dobrodo\u0161ao. Prepreke u obliku televizora, interneta, automobila, buke i \u017eurbe jednostavno nestaju. Doslovno nestaju. I on dolazi da spasi nas. Vidjeli smo ga.
\nLijepo vrijeme omogu\u0107ilo je i kvalitetne planinarske sadr\u017eaje. I nije to samo popeti se na vrh da bi se s njega spustili. To je i odlu\u010dnost, hrabrost i tvrdoglavost. Znati\u017eelja. Prisje\u0107anje. Isku\u0161avanje vlastitih ograni\u010denja. Stvaranje uspomena za neku daleku budu\u0107nost kada \u0107e noge postati prete\u0161ke da se fizi\u010dki penju prema vrhuncima… jer neke prizore, kada ih vidi\u0161, ne\u0107e\u0161 zaboraviti do kraja \u017eivota. Oko planinarskog doma na Zavi\u017eanu bili smo na Balinovcu i Velikom Zavi\u017eanu, obi\u0161li Botani\u010dki vrt i Vu\u010djak. I lajao je na nas pas imenom Medo i navodno nas iz gusti\u0161a gledala lisica koja slu\u017ei kao ku\u0107ni ljubimac Ani koja kuha kavu kada nakon nekoliko dana svi zaboravimo kako se to\u010dno pali plinska pe\u0107… Kapelica na Zavi\u017eanu ove godine bila je mjesto jedne euharistije, jedne (uspje\u0161ne) prosidbe i bezbrojnih molitava upu\u0107enih tamo gdje vjerujemo da nas netko slu\u0161a. Nikada nisam vidjela toliko krunica u rukama kao ove godine. Netko je prokomentirao: \u201eOvo su ljudi koji bez rije\u010di svjedo\u010de svoju vjeru.\u201c I zaista jesu.
\nIznad izvora na \u0160tirova\u010di od\u0161etali smo na prekrasan vrh \u0160atorina koji je svojim travnatim zar\u0161etkom ne\u0161to posve druga\u010dije od onoga na \u0161to smo navikli na Velebitu. Stijene su nas \u010dekale na i oko Premu\u017ei\u0107eve staze. Kukovi za prave hajduke i nikoga vi\u0161e i Gromova\u010da s koje su nas potjerali \u2013 gromovi. Ne bi i\u0161li na Gromova\u010du da smo znali za gromove. Ali jutro u kampu je bilo sun\u010dano. Uspon iz \u0160krbine Drage, drag malo kome, bio je i te kako pra\u0107em vru\u0107inom. Kao da se odnikuda pojavio crni oblak iz kojega je zagrmilo. \u201eTo je na moru\u201c, mudrovali smo. I mudruju\u0107i, ubrzanim korakom krenuli se spu\u0161tati niz stijene. Jer more i nije toliko daleko kada si na Velebitu, a nitko ne \u017eeli biti na Gromova\u010di dok se \u010duju gromovi. A tamo, vrlo blizu, nalazi se planinarsko skloni\u0161te Rossijeva koliba. O kako je bio mudar taj Rossi dok ju je gradio! A kako smo tek mi bili mudri kada smo, nekoliko godina za redom, sudjelovali u njenoj obnovi! Taj dan, dok smo, pra\u0107eni prvim kapima krupne ki\u0161e, ulijetali pod siguran krov, zaboravili smo koliko je bilo te\u0161ko nositi gra\u0111u i materijal, spu\u0161tati \u0161utu i otpad. Zaboravili smo bol u koljenima i le\u0111ima. Sje\u0107at \u0107emo se samo sre\u0107e sjediti pod limenim krovom u kamenoj ku\u0107ici dok vani ki\u0161a prelazi u tu\u010du i vjetar koji \u0161iba sve koji se na\u0111u van skloni\u0161ta. A mi smo bili unutra. Sre\u0107a beskrajna. I kada je oluja pro\u0161la i kada smo se po\u010deli spu\u0161tati prema kampu, dugo se topio led oko nas, po \u0161umama i dragama. Led se topio, a zahvalnost je rasla. Hvala.
\nNakon nekoliko godina stanke, zbog doga\u0111aja o kojem je pisano u nekoj od pri\u010da o prija\u0161njim kampovima, opet smo bili i na Velikom Raincu. Jo\u0161 je puno ve\u0107i u na\u0161im o\u010dima. Jo\u0161 ne mo\u017eemo na\u0107i najkra\u0107i put do gore. Jo\u0161 se na taj uspon odlu\u010duju samo odabrani i jo\u0161 su puni pri\u010da na povratku. Ne\u0107u vam govoriti o tom Raincu, brdu koje je gorjelo. Do\u0111ite i vidite.
\nKao i cijeli Velebit. Do\u0111ite i vidite. Mi planinari ga gledamo izvana. Dijeliti smo kamp sa \u0161piljarima koji su spremali ekspediciju Lukina jama 2013. koji ga gledaju iznutra. A netko od gore jo\u0161 sve to vidi sve. Trudimo se \u017eivjeti tako da mu se svidi \u0161to \u0107e vidjeti. Mi smo ljudi kr\u0161\u0107ani. Jeste li to znali?<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Udolina Veliki Lom u najmla\u0111em hrvatskom nacionalnom parku Sjeverni Velebit neraskidivo je vezana s planinarskim dru\u0161tvom Sv. Patrika. Iako je zbog birokratskih zavrzlama i strogih dr\u017eavnih pravila dozvolu za kampiranje sve te\u017eeRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-214","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-lkamp-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=214"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":215,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/214\/revisions\/215"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=214"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=214"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=214"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}