Neki taj tjedan \u010dekaju cijelu godinu. Prema njemu tra\u017ee godi\u0161nje odmore, stvaraju planove, ma\u0161taju i nadaju se. Gotovo uvijek se isplati i preko svih o\u010dekivanja. Velebit nas je ugostio od 12. \u2013 18. srpnja u godini 2010-oj. Velebit nas je po\u010dastio sa krasnim, sun\u010danim danima i neobi\u010dno toplim no\u0107ima. Velebit nas je o\u010darao i zamaglio nam pogled za svakodnevicu kako bi se mogli umorni odmoriti, prazni napuniti, bezvoljni o\u017eivjeti.
\nNa na\u0161em starom mjestu u Velikom Lomu, na podru\u010dju NP Sjeverni Velebit, uz posebnu dozvolu, digli smo \u0161atore koje su nam zaista bili smje\u0161taj s tisu\u0107u zvjezdica. Takva se rasko\u0161na ljepota ne mo\u017ee stvoriti ljudskim snagama. Pri\u010dalo se da smo dijelili dolinu s tri obitelji medvjeda koji su se ipak uvi\u0111ano maknuli od na\u0161e logorske vatre i buke, za razliku od tisu\u0107a obada koji su letjeli za nama kao pla\u0161t. Nakon mnogo uboda, \u017ealopojke je prekinuo mudar komentar: Mi smo do\u0161li k njima, a ne oni k nama.\u201c Morali smo se nau\u010diti su\u017eivotu, bez obzira koliko on te\u017eak bio.
\nU kampu je \u017eivjelo dvadesetak sudionika, \u010dlanova i prijatelja HPD Sv. Patrik. Bez obzira jesu li se prizorima koji su nam darovani prepustili prvi put ili tek jedan od mnogih u nizu, na jednaki su se uporni na\u010din penjali, spu\u0161tali i hodali da bi ih upoznali jo\u0161 vi\u0161e i jo\u0161 bolje. Oti\u0161li smo na ogromnu livadu Lubenovac koju vi\u0161e nitko ne kosi i nitko ne pase i koju zbog toga neke budu\u0107e generacije vi\u0161e i ne\u0107e mo\u0107i gledati. Popeli smo se na Kozjak koji je poseban zbog livada kao iz slikovnica koje se prolaze prema vrhu, a dok smo hvatali dah mogli smo dugo promatrati kako divokoze bez tih problema tr\u010de i ska\u010du s kamena na kamen, s livade u \u0161umu. Pohod po vrhovima Ro\u017eanskih kukova je najdra\u017ea tradicija gdje svi ostaju bez daha \u2013 na sve mogu\u0107e na\u010dine. Tamo se oslanjamo na klekovinu koja se mora \u010dvrsto prihvatiti da bi gore rasla, dr\u017eimo se sajli i ljestvi, a ponekad i jedni drugih. Iskustvo od kojeg se raste. Dr\u017eali smo se Premu\u017ei\u0107eve staze poma\u017eu\u0107i u obnovi Rossijeve kolibe, odnose\u0107i suvi\u0161ni i donose\u0107i potrebni materijal. Vratili smo se u planinarski dom Zavi\u017ean i u njegovu okolicu, koliko zbog pogleda, toliko i zbog dru\u0161tva koje nas gore uvijek \u010deka.
\nSvaki dan bio je oboga\u0107en nekim duhovnim sadr\u017eajem kroz razgovor ili zajedni\u010dku molitvu, ali i tjelesnim sadr\u017eajem preko sprecijaliteta spremljenih na logorskoj vatri. Nakon vi\u0161egodi\u0161nje stanke obnovio se obi\u010daj odlaska na izlazak sunca, koji je ispao prili\u010dno vjetrovit i obla\u010dan, tako da nastavljamo \u010dekati neku slikovitiju i mo\u017eda plodonosniju priliku negdje u budu\u0107nosti. Bilo je i pone\u0161to zbli\u017eavanja s velebitskom travaricom, kako u \u010disto \u017eenskom, tako i u mije\u0161anom dru\u0161tvu. Neki su izgorjeli od sunca, neki se pripalili pri ognji\u0161tu, razmjenjivale su se deke i marame, tradicionalno vadila kanta iz bunara, a o po\u010decima nekih filmskih karijeri slu\u0161ajte na nadolaze\u0107em planinarskom kri\u017enom putu…
\nNeprocjenjiva je to prilika da bolje upoznamo sami sebe i svoje sposobnosti i ograni\u010denja, kao i jedni druge, tu\u0111e potrebe i \u017eelje, smjehove i tuge. I opet \u0107e do\u0107i vrijeme sljede\u0107e ljeto kada \u0107e se taj tjedan pribli\u017eiti i neki \u0107e se ljudi odva\u017eiti, stvarati planove, ma\u0161atati i nadati se… Nadamo se da \u0107ete i vi, koji ovo \u010ditate, biti me\u0111u njima.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Neki taj tjedan \u010dekaju cijelu godinu. Prema njemu tra\u017ee godi\u0161nje odmore, stvaraju planove, ma\u0161taju i nadaju se. Gotovo uvijek se isplati i preko svih o\u010dekivanja. Velebit nas je ugostio od 12. \u2013Read More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-220","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-lkamp-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=220"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":221,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/220\/revisions\/221"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=220"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=220"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=220"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}