Isto mjesto \u2013 dolina Veliki Lom u nacionalnom parku sjeverni Velebit; isto vrijeme \u2013 mjesec srpanj, ove godine od 14. \u2013 19. srpnja; isti ljudi \u2013 \u010dlanovi, prijatelji i simpatizeri HPD Sv. Patrik i zaljubljenici u prirodu \u2013 a posve novi do\u017eivljaji, iskustva i osje\u0107aji koje smo pro\u017eivjeli.
\nVjerujemo kako je vi\u0161e prijavljenih dvaput dobro razmislilo prije samog polaska, u ponedjeljak ujutro dok nas je ispra\u0107ala ki\u0161a i najava nevremena, nose\u0107i zimsku odje\u0107u na ljetni kamp. Okupilo se tridesetak najhrabrijih, od kojih neki povremeno, ne dozvoljavaju\u0107i da nas strahovi ili obveze na bilo koji na\u010din ko\u010de. Vjerujem kako je vi\u0161e ljudi okretalo o\u010dima kada nas je Radovan u prolomu oblaka na jednom od odmori\u0161ta uvjeravao kako \u201egore sije suce\u201c. Naravno da sije. I svisci zamataju \u010dokolade\u2026 Nau\u010dili smo, ponovno, da se sa \u0161efom ne raspravlja. Sijalo je sunce kad smo tra\u017eili svoje mjesto bez kvrga i kamenja i dizali \u0161atore koji su nam postali dom daleko od doma na vrhu planine. Torbica od dvije kile postaje krov nad glavom i za\u0161tita od hladno\u0107e, ki\u0161e, rose, sunca\u2026 Tko ka\u017ee da nismo boraviti na za\u010daranom mjestu? Tko ka\u017ee da tamo nije sve, ba\u0161 sve mogu\u0107e? Sa mnogo novih lica koja sada ve\u0107 nazivamo dragim prijateljima odmah smo pro\u0161li obavezno upoznavanje ‘tko je tko’ u na\u0161em malom kampu, podijelili du\u017enosti i zapamtili geslo po kojem smo se trudili posti\u0107i su\u017eivot s prirodom: \u201e\u017divimo mirno, jednostavno i opu\u0161teno\u201c.
\nPrvi poku\u0161aj planinarenja odmah prvi dan nije zavr\u0161io ba\u0161 najbolje jer nismo prona\u0161li put na blisku nam uzvisinu Velikog Rainca koja nadvisuje kamp. Vo\u0111eni velikom mudro\u0161\u0107u i oprezom vratili smo se odlu\u010dni poku\u0161ati koji drugi put. Sljede\u0107i dan zapo\u010deo je mnogo bolje jednostavnim pohodom na Hajdu\u010dke kukove, prvi susret sa \u017eivom stijenom i usponom, uputama da di\u0161emo na nos i potajnim dahtanjem na usta paze\u0107i da nas ne opaze lokalni DIFovci prijekorna pogleda. Nakon povratka u kamp i prve od brojnih ukusnih ve\u010dera zaklju\u010deno je kako je preostalih tri sata danjeg svjetla vi\u0161e nego dovoljno za ponovni poku\u0161aj osvajanja Rainca. Krenulo se dobro. Veselo i ponosno smo se slikali na vrhu i upisivali u knjigu dojmova koja zamalo nije ostala posljednji zapis o nama\u2026 Deset veli\u010danstvenih ponesenih legendom o nekom navodnom lak\u0161em spustu koji postoji negdje tamo. Ne\u0161to kao ljubav \u2013 svi o njemu pri\u010daju, a malo ga je tko do\u017eivio, \u0161to nas ne spre\u010dava da barem ne poku\u0161amo. Nizbrdo i nizbrdo, kroz livadu i \u0161umu, sve dalje i dalje. Zatim tama. No\u0107. Nepoznat kraj. I deset veli\u010danstvenih planinara vrhunski izgubljenih na Velebitu bez signala za mobitel. Pustolovina za pam\u0107enje. Mjese\u010dina je stalno izgledala kao svjetlo auta ili uli\u010dna rasvjeta. Sjena je stalno podsje\u0107ala na neke opasne divlje \u017eivotinje koje nas slijede: medvjed, vuk, ris, zec, pti\u010dica, pauk, mrav. Shvatili smo da \u010dak i kad ne zna\u0161 kamo ide\u0161, lak\u0161e je ako nisi sam. Planinarski dom egzoti\u010dnog naziva Apati\u0161an koji nikad prije nismo mogli ni izgovoriti ni zapamtiti, a koji je bio prva to\u010dka po kojoj smo se orijentirali i napokon shvatili gdje smo postao nam je svjetlija to\u010dka \u010dak i od punog mjeseca koji nas je pratio i podr\u017eavao u na\u0161oj \u0161etnji. Nitko se nikad nije zadovoljnije spustio na spavanje u ledeni \u0161ator u neudobnu vre\u0107u za spavanje bez jastuka od nas tu ve\u010der.
\nNova jutra nose nove pobjede po Ro\u017eanskim kukovima, oko Rossijeve kolibe, prema Crikveni, nisko dolje u podzemlje gdje ima alkohola i visoko gore na kukove gdje ima slatki\u0161a. Teturali smo po magli i niskim oblacima po livadama oko Alana zamje\u0107uju\u0107i ljude tek kao obris, shva\u0107aju\u0107i koliko smo zapravo svi sli\u010dni. Prolazili smo zastra\u0161uju\u0107e pustu Premu\u017ei\u0107evu stazu, bez planinara, bez turista, bez znakova \u017eivota. Dijelili smo se na radnike koji su po nacionalnom parku \u010distili drva za ograde i postavljali stupove, te harem koji je slijedio preostalog nam mu\u0161karca po Zavi\u017eanu i okolici. Slavili smo neke znakovite ro\u0111endane vjernih (da ne ka\u017eem starih) \u010dlanova pono\u0107nim \u0107evapima i tortama od pudinga, pjevali dok nisu pukle \u017eice na gitari. Bilo je toliko hladno da smo zamalo sjedili u samom ognji\u0161tu poku\u0161avaju\u0107i se ugrijati. Hrana je bila toliko ukusna da su nam se glinene zdjelice prelijevale po koljenima na kojima smo ih balansirano odr\u017eavali. Uvijek i svugdje je bilo suhog vo\u0107a svih boja i oblika, a svako pivo se konzumiralo zatvorenih o\u010diju kako bi svi mogli ma\u0161tati da piju Velebitsko, ironi\u010dno, rijetkost ove sezone na Velebitu\u2026 Do kraja tjedna su se \u0161atori sve vi\u0161e praznili, a lugarska ku\u010dica punila.
\nVikend je donio nove prijatelje, novi, tre\u0107i i jubilarni uspon na Veliki Rainac, ovaj put besprijekoran jer smo utabali posve dobru stazicu do gore, jo\u0161 vi\u0161e pjesme, smijeha i dru\u017eenja. Ispe\u010dena su \u010dak dva kozleta, pohano meso i tikvice, spremani neki legendarni umaci. Odlu\u010deno je javnim i legalnim kanalima da \u0107e vode\u0107i tekst duhovnog sadr\u017eaja biti pri\u010da ispri\u010dana na \u0160krbinoj Dragi o kamenoklescu koji nije bio zadovoljan svojim \u017eivotom.Odlu\u010deno je tajnim podzemnim (da ne ka\u017eem \u017eenskim) kanalima da \u0107e vode\u0107i tekst manje duhovnog sadr\u017eaja biti re\u010denice Marise de los Santos: \u201eSvakoga dana \u017eivim u \u010dudu. \u010cudim se dok idem svojim poslom i lije\u017eem s tim \u010du\u0111enjem i budim se s njim svakog jutra, bez obzira na to gdje sam. Nikada nisam poznavao nikoga poput tebe, jer ne postoji nitko poput tebe. A kako nema nikoga poput tebe, nikada nikoga nisam \u017eelio tako kako \u017eelim tebe. U tami postoji izvjesna lako\u0107a, mekani zamu\u0107eni mir koji razmrlja crte izme\u0111u jedne i druge osobe.\u201c A na Velebitu se stalno imamo \u010demu \u010duditi. Potpuno i iskreno. I sanjati velike snove o osvajanju neosvojivog. Tako nas u\u010de. Hodaj svojim tempom i di\u0161i na nos. Ne pani\u010dari. Bit \u0107e\u0161 dobro. Za sre\u0107u se valja potruditi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Isto mjesto \u2013 dolina Veliki Lom u nacionalnom parku sjeverni Velebit; isto vrijeme \u2013 mjesec srpanj, ove godine od 14. \u2013 19. srpnja; isti ljudi \u2013 \u010dlanovi, prijatelji i simpatizeri HPD Sv.Read More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-224","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-lkamp-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=224"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":225,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/224\/revisions\/225"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=224"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=224"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=224"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}