Zapis sa ste\u0107ka* iz 1094. godine:
\n\u201eTi, koji procitas moj kam, mozda si hodio do zvijezda i vratio se, jer tami neima nista do ponovno ti sam. Covjek mojze vidjeti ono tsto nije vidio, tcuti ono sto nije tcuo, okusiti ono sto nije otkusio, biti tami gdje nije bio, al\u2019 uvijek i svagdi samo sebe moze najti, ili ne najti. I mnogo ot moje ruke na zemlji bi, a ni ot mene nitko ne bi mrtav i ubit. I da ostavih kosti u tujini, i tad bih samo Bosnu sanjo.\u201c
\n*ste\u0107ak – kam, biljeg, mramor \u2013 su srednjovjekovni spomenici u obliku velikih kamenih plo\u010da, sanduka ili sarkofaga. Ste\u0107ci kao narodni spomenici pe\u010dat su srednjovjekovne kulture na prostoru Bosne i Hercegovine.
\nIZLET U HERCEGOVINU, 25. 7. \u2013 2. 8. 2015. PRENJ \u2013 \u010cVRSNICA
\nZa godi\u0161nji izlet van granica lijepe i na\u0161e odabrali smo zemlju koja, koliko nam je blizu i bliska, toliko nas i iznena\u0111uje i tjera da \u0161irimo vidike. Rije\u010dima Dostojevskoga: \u201eLjepota nije samo zastra\u0161uju\u0107a, ve\u0107 i puna tajni.\u201c Upravo u takvoj smo zemlji \u017eivjeli devet dana, a ono \u0161to smo do\u017eivjeli te\u0161ko da \u0107emo ikada zaboraviti.
\nVe\u0107 vi\u0161e puta dokazan kao pravi broj za planinarenje, lijepa grupa od 15 sudionika u 4 auta okupila se sa raznih strana u Konjicu. Smje\u0161taj smo imali u mjestu Bijela, apartmanu Lupoglav, kod obitelji \u0160imi\u0107. Doma\u0107in nam je bio Petar, na\u0161e pile, na\u0161a mrva zlata i svile; ba\u0161 kao da je iza\u0161ao iz neke od starih pjesama Crvene jabuke. Ne samo da smo dobili mjesta za spavanje, obilje hrane i pi\u0107a, nego se i\u0161lo do tih detalja da su nas TAMi\u0107em odvezli do po\u010detka planinarske staze i poslali vodi\u010da Mi\u0161u da hoda s nama.
\nPrenj je planina koju bi mogli opisati kao visoka i vitka. S katedralastim lukovima i izbo\u010denim stijenama, s brojnim iznena\u0111enjima i neo\u010dekivanim pogledima. Planina koja ne pu\u0161ta rado \u010dovjeka u svoje tajne. \u0160umski makadamski putevi su sporadi\u010dno prekinuti dubokim iskopanim rupama. Vodi\u010d od malo rije\u010di se \u010dudi na\u0161em \u010du\u0111enju: \u201eTo \u0161umari rade, da ljudi ne kradu drva.\u201c U usponu su nas pratili oblaci i magla koji su zastrli sve vidike. Vidjeli smo samo naprtnja\u010du i te\u017eak korak \u010dovjeka ispred sebe. Tim vi\u0161e je izlazak na livade obasjane suncem od umornih hoda\u010da koji su pre\u0161li silne metre visinske razlike napravio klupka op\u0107e radosti. Smjestili smo se u planinarsko skloni\u0161te Jezerce na 1655m\/m. Slijedili su nas i oblaci koje smo ono ostavili na pola puta, zajedno sa vjetrom i ki\u0161om, hladno\u0107om i vlagom. Ali bili smo zajedno, imali \u010dokolade i kikirikija, krov nad glavom i suhe \u010darape, neki talentirani su uspjeli i kavu skuhati\u2026 ni\u0161ta nam zapravo nije nedostajalo. A onda se vrijeme promijenilo onako pravo planinski, u pet minuta. Zapuhao je neki novi vjetar, potjerao oblake, dozvolio suncu da nas izvu\u010de van i potakne na uspon na najvi\u0161i vrh Zelena glava (2108m\/m). Samo jedan dan, a tako mnogo do\u017eivljaja. Nave\u010der je p. Marko slavio euharistiju pod naglavnom lampom, propovijedao na dva jezika, a onda smo zaspali kao da je tisu\u0107u zvijezdica nad nama oznaka hotela u koji smo legli.
\n\u201ePlaninar se kre\u0107e u prirodi. U promatranju okoline on nije samo pasivni promatra\u010d zbivanja kojima je neposredno okru\u017een. Treba znati kako \u0107e promatrati oko sebe, kako \u0107e protuma\u010diti pojave i njihove uzroke i kako \u0107e \u010duvati ljepotu prirode ove planine. Zato je potrebno znanje, ljubav, odgoj, kultura \u017eivljenja i poznavanje osnovnih elemenata koji PRIRODU \u010dine UMJETNI\u010cKIM DJELOM.\u201c
\nSpust s Prenja bio je veliki izazov za sudionike kojima je bogatstvo iskustva u planinarenju ve\u0107 pomalo istro\u0161ilo koljena, tetive i zglobove, pa smo popodne otkrili veliku kupku za ubla\u017eavanje svih vrsta bolova, du\u0161e i tijela, u vidu Bora\u010dkog jezera. Jeli smo, pili, plivali, ronili, sun\u010dali se\u2026 Jedini koji su se ozbiljno mu\u010dili na cijelom jezeru bili su neki de\u010dki koji su cijeli popodne iskapali greznuti kombi.
\nUtorak je bio dan za Neretvu. Svaka rijeka je milost i blagoslov, dar, izazov, \u017eivot. Neretva je sve to i jo\u0161 malo vi\u0161e. Rafting na Neretvi je fino izbalansirana kombinacija napora, adrenalina, ro\u0161tilja na obali, natjecateljskog duha i prizora u kanjonima od kojih se ostaje bez rije\u010di. Bez ba\u0161 svih rije\u010di. Nakon pola minute plivanja u Neretvi tisu\u0107u malih hladnih smrti ti obavije cijelo tijelo, \u0161to te ipak ne sprije\u010di da to napravi\u0161 opet i opet i opet\u2026 Bol nikada nije razlog da se ne prigrli \u017eivot, da se ne uroni u njega do vrata i preko glave.
\nSva ta iskustva smo donosili pred Gospodina u ve\u010dernjim euharistijama u lokalnoj kapeli \u0161to nam je bilo sidri\u0161te u danu, mirna luka kojoj smo se vra\u0107ali. I nije bilo lako napustiti to mjesto, dugo smo pjevali uz gitaru zadnju ve\u010der, dugo se opra\u0161tali. Mo\u017eda ne bi ni oti\u0161li, ali \u010cvrsnica je \u010dekala.
\nTamo smo do\u017eivjeli drugu vrstu gostoprimstva \u2013 apsolutno povjerenje kad stranicima planinarima predate klju\u010deve velikog, urednog i najvi\u0161eg planinarskog doma u Bosni i Hercegovini \u2013 Ku\u0107e na Vilincu (1961 m\/m). Dva puta ru\u0161ena u dva posljednja rata uvijek je ponovno obnavljana jer vidici koji se otvaraju s ovog mjesta moraju ostati dostupni planinarima. U njoj smo prona\u0161li knjigu \u201eBe\u0107ir Behrem: \u010cvrsnica kamena tvr\u0111ava Hercegovine, Jablanica, 2011.\u201c Iz koje su citati u ovom tekstu. Knjiga je to koju je pisao netko tko razumije planinu i malenost \u010dovjeka u njoj.
\n\u201eStrah je normalna pojava pri susretu s opasnostima u te\u0161kim situacijama. U stanju straha \u010dovjek se te\u017ee mo\u017ee kontrolirati. Hrabrost nije odsutnost straha, ve\u0107 uspje\u0161no nadvaladavanje straha.\u201c
\nKu\u0107a je u samom srcu planine, nad njom bdije ogromno kameno lice koje gleda u nebo \u2013 danju izgleda zami\u0161ljeno, a no\u0107u\u2026 no\u0107u kao da pla\u010de. Sve boli svijeta su vremenom protutnjale preko ove zemlje i njenih stanovnika, koji se ipak \u010desto smiju, a rijetko \u017eale. Mo\u017eda otuda tu\u017ena kamena lica u planinama\u2026 Uvijek iznova se na\u0111emo u situaciji da \u017eivimo s ljudima koje ne volimo, a volimo ljude koji ne mogu biti s nama.
\nUpoznali smo divne nove prijatelje iz Sarajeva, o\u010distili okolicu doma od sme\u0107a i opu\u0161aka, mnogo puta oti\u0161li na izvor po vodu i naravno \u2013 popleli se na Plo\u010dno, najvi\u0161i vrh. Bio je to dug i iznena\u0111uju\u0107 uspon sa vrlo sretnim zavr\u0161etkom. Mnogo ljudi nas se na mnogo na\u010dina dojmilo tijekom ovog putovanja \u2013 malo tko je ipak bio toliko spominjan kao dva vojnika s Plo\u010dnog. Treba znati me\u0111u obi\u010dnim prepoznati neobi\u010dno i me\u0111u svakodnevnim uo\u010diti lijepo.
\nS planine smo se spustili ubrzano, kroz ki\u0161u i lo\u0161e vrijeme, da bi do kraja na\u0161ega boravka sve vrijeme proveli uga\u0111aju\u0107i sebi i jo\u0161 malo u\u010de\u0107i i jo\u0161 se malo \u010dude\u0107i. Smje\u0161teni u Risovcu, obilazili smo okolicu. Izveli igrokaz kod Dive Grabov\u010deve, hodali po poljima ste\u0107aka, molili na groblju prepunom branitelja, slavili euharistiju u velebnoj crkvi sv. Ilije, kod franjevaca. \u010cak smo se poku\u0161ali okupati i u velikoj blatnoj mlaki koja postoji, ali koliko god hodali, nismo uspjeli na\u0107i vodu dublju od struka, a i smijeh lokalnog stanovi\u0161tva nas je uvjerio da je to mo\u017eda ipak vi\u0161e za ovce, a manje za ljude.
\nPosljednji dan je bio nedjelja. Ili je to mo\u017eda bio prvi dan? Sve je relativno. Do\u010dekali smo je uz gitaru i veliki trud koji je u sviranje ulagao Zvonko, a proslavili uz misu koje je predvodio na\u0161 p. Marko. \u010cesto je to tako, brzo i lako se navikne\u0161 na nekoga, ali kada smo vidjeli kako su svi vjernici okupljeni iz okolice bez rije\u010di i o\u010darano pratili ba\u0161 svaku rije\u010d propovijedi, tek neznatno kimaju\u0107i glavama u znak slaganja, ponovno smo se podsjetili koliko je velika milost putovati sa sve\u0107enikom. Radosni smo svaki put kada nas Gospodin time obdari.
\nKraj puta \u2013 to je rastanak samo za kratko. Da bi se mogli veseliti svakom susretu koji slijedi.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"