\u201eMy girl, my girl, don\u2019t lie to me,tell me where did you sleep last night.
\nIn the pines, in the pines, where the sun don\u2019t ever shine. I would shiver the whole night through.
\nMy girl, my girl, where will you go? I\u2019m going where the cold wind blows.\u201c
\nBilo je izazovno spremiti se na ovaj izlet. Bilo je izazovno odbaciti sve one zamisli o tome \u0161to nam treba za vlastitu komociju i male navike svakodnevice i svesti potrebe tek na ono nu\u017eno, spakirano u torbu koju svatko mora sam donijeti do planinarskog doma Rifugio Semenza na 2020 m n\/v. Od 16 sudionika, osam \u017eenskih i osam mu\u0161kih, svatko je na svoj na\u010din pristupio tom problemu. Bez \u010dega se ne mo\u017ee? Limenki pive? Kreme za lice? Narezane slanine? \u010cokolade? Rakije? Deset pari \u010darapa? Pid\u017eame? Knjige? Karti za belu? Bez \u010dega se ne mo\u017ee u planinu?
\nNau\u010dili smo: bez svega se mo\u017ee samo ako smo zajedno i ako sve, ba\u0161 sve dijelimo\u2026
\nU ponedjeljak ujutro krenula su 4 auta, ovaj put svi jednako najbolji, prema Sjeveroj Italiji i pred alpskom prostoru planinskog lanca Monte Cavallo. Oprostili smo se od svojih vozila ne\u0161to prije podneva, ostavili ih iza ne\u010dega \u0161to je posve lako mogla biti Heidina ku\u0107a, iznad nje borova \u0161uma, ispod nje livade, ograde i krave i svje\u017eina kakvu samo planina nosi. Pravi planinari sve \u0161to im treba nose sa sobom na le\u0111ima. I pjevaju i smje\u0161kaju se dok uzbrdo skaku\u0107u s kamena na kamen. Navodno. Mi nismo sreli takve planinare. Oko sebe smo vidjeli najvi\u0161e onih koji pu\u0161u, namje\u0161taju naramenice od naprtnja\u010de, crvene se, ostaju bez daha, kukaju, ali ipak uspijevaju, \u010distom snagom volje, korak po korak, napredovati prema svom cilju. Sigurno je i taj dio planine, kroz \u0161umu i uz grmlje, bio poseban i dojmljiv, ali kad teret priti\u0161\u0107e prema zemlji, te\u0161ko se baviti vidicima\u2026
\nPrvi predah je bio kod oltara na otvorenom, gdje je oltarna slika odvaljena stijena i malen Gospin kip, a jedini hodo\u010dasnici, osim nas, se dr\u017ee u stadima i bleje\u2026 Slavili smo euharistiju \u2013 ne samo zato da se odmorimo od uspona. Slavili smo euharistiju jer smo bili svjesni da slijede dani posebnih milosti i velikih privilegija \u2013 biti tamo kamo smo mi krenuli. Malo \u0107e ljudi ikada ostvariti sli\u010dan poduhvat. Na svakom koraku je trebalo zahvaljivati \u0161to smo na ovom putu.
\nPosljednji dio hoda toga dana je mo\u017eda bio i najgori, po klimavom siparu gdje je te\u0161ko na\u0107i \u010dvrsto upori\u0161te, dok se vrijeme mijenja i oblaci navla\u010de, a planinarski dom koji nam je samo malo prije bio u vidokrugu biva zaklonjen u magli da smo se morali zapitati da li je jo\u0161 uop\u0107e tamo. Dvije \u017eene su prve stigle na cilj, jer su \u017eene takve, kad zagusti, kad je najte\u017ee \u2013 one stisnu zube i povuku. I dok smo stajale pod strehom, na suhom i sigurnom, mogle smo samo gledati kako je po na\u0161oj maloj koloni po\u010dela padati ki\u0161a i tu\u010da, dok su se oni stiskali uz stijenu i milili prema naprijed.
\nPlaninarski dom je bio uto\u010di\u0161te i sigurnost i mjesto sre\u0107e nakon patnji, a u njemu su bili drveni stolovi, \u0161ank iza kojega je dolazilo pivo, kamin s upaljenom vatricom\u2026 \u0160to vi\u0161e \u010dovjeku uop\u0107e treba? U spavaonici na katu bili su \u0161kriputavi kreveti na tri kata, skloni njihanju i propadanju, ali nekako smo se ipak povezali s njima i svatko je svoj kat zvao domom. \u201eIdemo doma.\u201c Tako \u0107emo govoriti sljede\u0107ih dana.<\/p>\n
UTORAK, 5. 8. 2014.
\n\u201eIznad polja makova blagi lahor piri, zauvijek \u0107e \u017eivjeti hrvatski ratnici.\u201c
\nDan Domovine i hrvatskih zastava i hrvatskih pjesama i dan prvoga planinarenja. Bilo je obla\u010dno i prohladno, padala je na trenutke sitna ki\u0161ica. Brzo smo shvatili da ima zaista puno snijega, koji negdje i prekriva staze kojima smo hodali, pa smo morali zaobilaziti ledene povr\u0161ine da ne bi skliznuli, da ne bi propali, da ne bi nestali\u2026 I\u0161li smo na vrh Monte Caulana na 2068 m n\/v \u0161to je bila ugodna \u0161etnja za prvi dan i prvo upoznavanje s livadama kojima \u0107emo se diviti do kraja boravka na ovom mjestu. Te\u0161ko je to opisati. Trava koju ima\u0161 \u017eelju doticati, milovati, provla\u010diti prste kroz nju jer druga\u010dije ne vjeruje\u0161 da je stvarna, da nije tek neka savr\u0161eno nacrtana zidna tapeta. Vrlo taktilna planina. I cvije\u0107e. \u017duto. Plavo. Ljubi\u010dasto. Naran\u010dasto. Opet \u017euto. I neke mahovine po kamenju koje podsje\u0107aju na zaljubljenost, na osje\u0107aj \u017eenske kose ili mu\u0161ke brade (po potrebi) pod prstima.
\nPrvi od mnogih zajedni\u010dkih ru\u010dkova na kamenu, koji su svi po\u010dinjali aperitivom, pa preko glavnog jela zavr\u0161avali desertima. Kako je p. Marko primjetio u nekoj od propovijedi: \u0161to smo vi\u0161e dijelili kao da smo vi\u0161e imali.
\nNave\u010der smo vi\u0161e nego ikada cijenili \u0161to Iva govori talijanski, jer je mogla objasniti gazdaricama u domu za\u0161to smo razvili hrvatsku trobojnicu na stolu, izvukli gitaru i naru\u010dili velike koli\u010dine crnoga vina\u2026 od kojega je dio onda i bio na ra\u010dun ku\u0107e. Pravilo je bilo: jedna domoljubna pjesma, pa jedna domoljubna crtica iz \u017eivota\u2026 A kako je ve\u0107ina sudionika ipak bila odrasla, bilo je i pri\u010da \u201egdje smo bili one godine na peti osmi\u2026\u201c Volimo sva slavlja. Samo nas neka taknu vi\u0161e od drugih. Zauvijek \u0107e \u017eivjeti hrvatski ratnici.
\nSRIJEDA, 6. 8. 2014.
\n\u201eBila je nje\u017ena k\u2019o san, ko cvijet kraj puta, bila je najljep\u0161i dan i ru\u017ea \u017euta\u2026\u201c
\nDan ozbiljnoga planinarenja. Jedini zapravo lijepi, topli i sun\u010dani dan u kojem nije pala niti kapljica ki\u0161e. Na takav na\u010din nas je Gospodin po\u010dastio. To nam je darovao. Izme\u0111u ostaloga. Krenuli smo preko vrha Monte Laste (2247 m n\/v) na najvi\u0161i vrh u okolici Cimon del Cavallo na 2251 m n\/v gdje smo molili krunicu\u2026 Pobo\u017enost je bila samo ve\u0107a zbog sajle koju smo morali pro\u0107i da bi se uspeli. Litica od one vrste koja nas svakako poti\u010de da zazivamo ime Bo\u017eje, nimalo uzalud\u2026 Tre\u0107i vrh Cimon di Palantina (2190 m n\/v) je bio onaj s ru\u010dkom, s duga\u010dkim odmorom, sa smijehom. Taj dan je bilo puno grljenja stijeni, puno smo grabili klinove i visjeli na sajli, puno sjedili u travi i divili se sami sebi i svemu oko sebe\u2026 Najljep\u0161i dan. Najbolji od svih. Dan kojega \u0107emo se sje\u0107ati kada do\u0111u jesenji vjetrovi i donesu obaveze i pritiske i svakodnevni stres. Kada pomislimo da ne mo\u017eemo vi\u0161e i da nema u nama te snage, posve sam sigurna, sjetit \u0107emo se toga dana. I pomisliti. \u201eAko smo ono mogli, nema toga \u0161to ne mo\u017eemo\u2026\u201c I \u017eivot \u0107e biti malo bolji, malo lak\u0161i, a mi ipak malo mudriji i odlu\u010dniji. To planina radi onome tko se usudi sprijateljiti s njom. U\u010dini ga ipak malo boljim \u010dovjekom.
\n\u010cETVRTAK, 7. 8. 2014.
\n\u201eJa \u0107u na\u0107i svoj mir kao cvijet u polju me\u0111u bijelim brezama\u2026\u201c
\nDan u kojem smo krenuli na posljednje istra\u017eivanje mjesta koje nas je tako brzo tako jako za\u010daralo, navuklo na sebe. Neki su bili umorni, neki su bili \u017eeljni glazbe ili smijeha ili igre ili dru\u017eenja ili tek gledanja u daljinu i ma\u0161tanja\u2026 I ba\u0161 svakome se u ovome danu mogla ispuniti \u017eelja. Hodali smo, neki na jedan vrh (M. Cornor 2170 m), neka na dva (M Castelat 2208 m)… Le\u017eali pod suncem, pa onda hodali pod ki\u0161om\u2026 \u010culi gromove, neki posve blizu\u2026 Napravili snjegovi\u0107a, sakupili ne\u0161to ljekovitih trava\u2026 \u010citali i razmi\u0161ljali i molili i upoznavali se i\u2026 dan koji kao da je imao vi\u0161e sati od prosje\u010dnoga.
\nNa\u0161e doma\u0107ice u planinarskom domu Alessia, Maria Antonietta i Sonia divile su se na\u0161oj grupnoj dinamici. A iskreno, i sami smo bili malo u \u010dudu kako se stvari mogu dobro poslo\u017eiti, kako se mogu dobro slagati ljudi razli\u010ditih podrijetla i godi\u0161ta, razli\u010ditih zanimanja i karaktera i \u017eivotnih pri\u010da\u2026 Samo se treba usuditi. Cijelo vrijeme smo bili zahvalni Tomislavu koji je kao vo\u0111a ovoga izleta sve to tako dobro zamislio i proveo u djelo.
\nPETAK, 8. 8. 2014.
\n\u201e\u0160utnja je \u010desto ja\u010da i od rije\u010di, ali pjesma ru\u0161i sve, i tebe \u0107e tu\u0107i vjetrovi razni, ali ne daj da slome te\u2026\u201c
\nDogovor je bio da deset do \u0161est ujutro svi mobiteli zazvone svojim uobi\u010dajenim melodijama i tako nas probude u dan koji nas je morao vratiti ku\u0107ama. Spremanje, doru\u010dak i zajedni\u010dka fotografija ispred doma, a onda silazak, bolnih le\u0111a, jo\u0161 bolnijih koljena\u2026 Znate one planinare s po\u010detka pri\u010de, koji hodaju sa smije\u0161kom i ska\u010du s kamena na kamen? Da, opet ih nije bilo. Ali bili smo mi, tako nesavr\u0161eni i skloni ranama, ali opet posve svoji, posve sretni\u2026
\nRu\u010dak smo imali dogovoren u mjestu Bastia u podno\u017eju planine, a prije toga smo se malo pro\u0161etali po trgovini planinarskom opremom\u2026 \u0160to je bilo koliko zabavno, toliko i korisno iskustvo. Najbolji materijalni suvenir koji planinar mo\u017ee donijeti s planinarskog izleta je neki novi komad opreme. Pa svaki put kad ga vidi\u0161, obu\u010de\u0161, obuje\u0161, dotakne\u0161, sjetit \u0107e\u0161 se onih dana u Italiji, kada je nebo bilo posve blizu\u2026
\nPopodne nas je put doveo na obale jezera Lago di Santa Croce (jezero sv. Kri\u017ea), koje smo danima gledali s visine u njegovoj zelenoj rasko\u0161i, a onda smo napokon dobili priliku zakora\u010diti u njega. Zaroniti, zaplivati, zaigrati se, opustiti se, podjetinjiti, plutati\u2026 Male stvari. Slo\u017eene jedna do druge na\u010dine ogromnu razliku.
\nDolazak ku\u0107i sa stvarno dobrih izleta nikad nije posve lagan, ali i to smo uspjeli promijeniti. Kao posljednju postaju na putu na\u0161li smo se kod Anite, jo\u0161 jednom slave\u0107i Boga, jo\u0161 jednom se odu\u0161evljavaju\u0107i i u\u010de\u0107i i dokazaju\u0107i da je dovoljno samo biti zajedno\u2026 Sve ostalo: svi kilometri, svi koraci, sve rije\u010di, sve ograde, svi strahovi i tuge i boli, sve prolazi, ako su i dok su ljudi zajedno. \u0160utnja je \u010desto ja\u010da i od rije\u010di. I zato se mo\u017ee mnogo govoriti, ali malo re\u0107i o na\u0161im talijanskim danima godine Gospodnje 2014. Tko je bio, pamtit \u0107e. I slagati i \u010duvati uspomene na dnu srca.
\nNekoliko fotografija potra\u017eite na facebook stranici udruge Ekosspiritus. Kako \u0107e pristizati nove, obnavljat \u0107emo album.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
\u201eMy girl, my girl, don\u2019t lie to me,tell me where did you sleep last night. In the pines, in the pines, where the sun don\u2019t ever shine. I would shiver the wholeRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-238","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-izleti-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=238"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":239,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/238\/revisions\/239"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=238"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=238"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=238"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}