Okupljanje je bilo dogovoreno pred glavnim kolodvorom u subotu, 16. 4. 2016. godine u 07:15h. Brat i ja kasnimo 10min, pa o\u010dekujemo ve\u0107u grupu ljudi s ruksacima, koju ne\u0107emo mo\u0107i proma\u0161iti. Pred kolodvorom nema poznatih, a ni nepoznatih s planinarskim ruksacima. Nakon kra\u0107e potrage ugledali smo Karmelu i Mihovila s Anom i Martinom lijevo od glavnog ulaza., “Di su ljudi?” “A eto.. dosta ih otkazalo u zadnji tren”.
\nPodi\u017eemo rezervirane karte, kupujemo \u0107evape i ajvar, pa prema vlaku. Tu nam se pridru\u017euje Nikola i jo\u0161 jedna Ana. Zagreba\u010dka ekipa je kompletirana.
\nIzlazimo na stanici u Ogulinskom Hreljinu, gdje nam se pridru\u017euju Ogulinci, koji \u0107e nas pratiti \u010ditavim putem- Ivan i Zvone, te Valerija, pratiteljica samo do svinjske farme njezina brata, kraj koje nas je po\u010dastila odli\u010dnom kavom u prirodnom ambijentu. Uspon je krenuo kroz Brestovac Ogulinski, put \u0161ume, prema starom gradu Vitunju. Dan idealan za planinarenje. Sun\u010dano, bistro, ni toplo ni hladno. Jedino je vjetar derao nesmiljenom \u017eestinom i prvi i drugi dan, i u podno\u017eju i na vrhu Kleka, \u0161to nije predstavljalo nikakvu smetnju, osim u nekoliko navrata, u kojima nam je na strmoj stazi jak nalet vjetra testirao ravnote\u017eu.. Na starom je gradu Vitunju stari suhozid, ostatak tvr\u0111ave, odli\u010dno poslu\u017eio kao zaklon od vjetra. Lijep pogled na Ogulin, prvi du\u017ei odmor, okrijepa, pa nastavak uspona u smjeru Kle\u010dice.
\nPutem su nas pratile, oku ugodne, boje procvjetalih i svjetlozeleno prolistalih stabala.
\nMarkacije nisu najbolje ozna\u010dene, odnosno, nedostaju na nekim mjestima, gdje bi dobro poslu\u017eile, pa smo se vi\u0161e puta nakon strmog uspinjanja vra\u0107ali nizbrdo i ponovo tra\u017eili pravi smjer. Ta su vra\u0107anja u kombinaciji s prvim znacima umora, stvorila jedva zamjetnu razdra\u017eljivost, koja se malkice poja\u010dala u trenutku kada se pred nama pojavila tabla s natpisom “KLEK 3h”, iako smo netom prije toga zaklju\u010dili kako do vrha ne mo\u017ee biti vi\u0161e od sat vremena hoda. Dojmljivi vidici, grickanje medvje\u0111eg luka i sve o\u010ditije pribli\u017eavanje Kle\u010dici (stopalima diva) brzo su zaustavili daljnje razvijanje nervoze.
\nKle\u010dicu smo zaobi\u0161li s desne strane. Staza je bila dosta strma, pa je na nekoliko mjesta bila potrebna ispru\u017eena ruka onima ne\u0161to manje “vi\u010dnima penjanju”. Ubrzo smo ugledali sam vrh Kleka, a u podno\u017eju vrha iza masivne stijene, planinarski dom u kojem \u0107emo no\u0107iti.
\nPrvo smo se uputili prema domu, zapravo svi osim Nikole, koji je hodao stotinjak metara ispred nas, pa je, budu\u0107i da mu je ovo bio prvi Klek (krivo), zaklju\u010dio da je heliodrom, koji se nazirao pri samom vrhu Kleka, krov planinarskog doma. Mihovil ga je oti\u0161ao potra\u017eiti na vrh, tako da su njih dvojica zapravo prvi osvaja\u010di vrha u ovom pohodu. Smjestili smo se u dom, malo odmorili, Ivan je preuzeo ulogu majstora ro\u0161tilja, uz asistenciju cura, a mi mu\u0161ki romanti\u010dari smo se, zajedno s Anom – neumornom hoda\u010dicom, uputili prema vrhu, pogledati zalazak sunca. Isplatilo se. Pratili smo rast ogromne sjene koja je iz minute u minutu prekrivala sve ve\u0107i dio Ogulina, a koju je pravio Klek, na \u010dijem smo vrhu stajali. Pa nam je to bilo fora. Vratili smo se u dom. \u0106evapi su bili odli\u010dni u kombinaciji sa salatom od svje\u017ee ubranog medvje\u0111eg luka i (vjerojatno ne najsvje\u017eijih) raj\u010dica, koju su cure namije\u0161ale. U domu nam se pridru\u017eio jo\u0161 jedan dragi Ogulinac, Danijel, ponio je i gitaru, ali smo nakon ve\u010dere i pokojeg piva bili preumorni za pjesmu. Sam planinarski dom nalazi se na to\u010dno 1000m nadmorske visine, odnosno 181m ni\u017ee od vrha Kleka. Kapacitet od 42 le\u017eaja (kreveti na kat u potkrovlju), uredna, dobro opremljena kuhinja, vanjski betonski ro\u0161tilj. S jedne je strane dom za\u0161ti\u0107en Klekovom vr\u0161nom stijenom, a s druge je otvoren prema lijepoj vizuri Ogulina i okolice.
\nUjutro smo popili kavu i doru\u010dkovali, dok su vrh obilazile one koje ve\u010der prije nisu pohodile zalazak sunca. Skupili smo se, malo naslikavali pred domom, pa zapo\u010deli spu\u0161tanje prema Kneji. Druk\u010dija, pitomija priroda nego dan ranije, bla\u017ea staza, ne\u0161to manje bistro nebo. Dosta zagreba\u010dkih i lokalnih planinara nam je dolazilo u susret (za razliku od ju\u010dera\u0161njeg uspona, na kojem cijelim putem nismo sreli ni jednog jedinog \u010dovjeka). U blizini Kneje, nabasali smo na osamljenu vikendicu, iz \u010dijeg su nas dvori\u0161ta glasovi iza \u017eivice pozvali da navratimo na pi\u0107e. Grupa od pet mu\u0161karaca, predstavili su nam se kao branitelji s ogulinskog podru\u010dja, na \u010delu sa zapovijednikom ju\u017enog sektora, vlasnikom vikendice. Pokazali su nam neobilje\u017eenu fojbu iz “45, koja se nalazi u neposrednoj blizini vikendice. Simpati\u010dni, “dobro raspolo\u017eeni” doma\u0107ini su nas pozivali da slobodno navratimo, bilo kad: “Nama je ovo kolote\u010dina, a znamo da vama iz grada puno zna\u010di maknut se malo u prirodu, u ti\u0161inu, a i nama je s druge strane, uvijek gu\u0161t podru\u017eit se s novim ljudima. Ajde uzmite kontakt, pa da do\u0111ete , prespavate, ima gore sedam soba”… “Hvala, \u010dut \u0107emo se, \u017eivili!
\nZastali smo u selu Vu\u010di\u0107i, pred samim ulazom u Ogulin, gdje nas je Ivanovova majka okrijepila sokom i kola\u010dima. Ogulinci su nas pro\u0161etali po centru i ukratko nas upoznali s povije\u0161\u0107u grada. Vlak je polazio ne\u0161to iza 16h, pa smo se smjestili u kupee i mahali Ogulincima kroz otvoreni prozor: “Hvala na svemu, vidimo se, puse, zagrljaji, bok, bok”..
\nUmorni i zadovoljni (dozvolit \u0107u si predpostavku da su i drugi dijelili sli\u010dne osje\u0107aje) prepustili smo se vo\u017enji do Zagreba.
\nP.S.
\nZahvale:
\nKarmeli – glavnoj organizatorici izleta
\nEkosspiritusu preko kojeg smo upoznali i zavoljeli ovakvu vrstu izleta.<\/p>\n
(Andrija Vuko\u0161i\u0107)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Okupljanje je bilo dogovoreno pred glavnim kolodvorom u subotu, 16. 4. 2016. godine u 07:15h. Brat i ja kasnimo 10min, pa o\u010dekujemo ve\u0107u grupu ljudi s ruksacima, koju ne\u0107emo mo\u0107i proma\u0161iti. PredRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":549,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-548","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izleti-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/548","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=548"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/548\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":550,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/548\/revisions\/550"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/549"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=548"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=548"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=548"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}