Dolomiti 2016.
\n\u010clanovi HPD \u201eSv. Patrik\u201c boravili su i ovo ljeto u visokom gorju. Visokom, najvi\u0161em. Tjedan je bio od 1. \u2013 6. kolovoza 2016. Bili smo u tri planinarska doma du\u017e talijanskih Dolomita i upoznali tri lica iste planine, postavili si tri pitanja potaknuti Rije\u010dju Bo\u017ejom, vozili tri automobila hrvatskih registracija, razgovarali na puno vi\u0161e od tri jezika, popeli se preko tri tisu\u0107e metara…
\n\u0160UMA
\nPrvi planinarski dom do kojega smo do\u0161li bio je na dijelu zvanom Monte Rite, na 2183 m\/nv. I bio je to lijep, gotovo luksuzan dom, sa toplim tu\u0161em i nalijep\u0161im usponima. Ljepota je bila u \u0161umi, prekrasnoj, tamno zelenoj, gustoj \u0161umi kroz koju smo se jednostavnom serpetinastom stazom popeli do muzeja u oblacima koji je na tom mjestu sagradio veliki alpinist Reinhold Messner. Jedan od onih koji vole otkrivati planinu i ljude u njoj: \u201e\u010cesto sam imao posla s nepoznatim ljudima. S ljudima \u010diji jezik nisam razumio i \u010dije obi\u010daje nisam poznavao. S njima sam trgovao i jeo. Mnogi su bili spremni pomo\u0107i, svi su bili gostoljubivi i vjerovao sam u ono dobro u ljudima.\u201c (Gola planina) Odmah te prve dane otkrili smo koliko \u0107e jezika biti u upotrebi na na\u0161em izletu: hrvatski, talijanski, njema\u010dki, engleski, a bome se povremeno \u010dulo i malo francuskog. Kako nam je to uspijevalo? Rije\u010di imaju zna\u010denje, ali rije\u010di imaju i zra\u010denje. Pa kada tvoj govor zra\u010di pozitivno i s prihva\u0107anjem i s \u017eeljom da se sporazumije\u0161, uvijek \u0107e\u0161 posti\u0107i ono \u0161to \u017eeli\u0161. Ka\u017eem, nije to toliko do zna\u010denja, nego do zra\u010denja. A prvo pitanje je bilo: \u201e\u0160to \u0107e\u0161 ovdje?\u201c (1 Kr 19, 9 \u2013 13) U ovim oblacima, na ovom vjetru, s ovim ljudima, sa svime \u0161to si ponio u svojim mislima i uspomenama u trenutku kada si se upustio u pustolovinu planine?
\nKAMEN
\nTre\u0107i dan napustili smo svu vegetaciju, sve zelenilo, i u\u0161li u svijet kamena i golih stijena. Dom se zvao Boe H\u00fctte i bio na 2873 m\/nv, neposredno ispod najvi\u0161ega vrha na kojemu smo bili ove sezone: Piz Boe (3152 m\/nv). \u010cesto se \u010duje: osvojili smo vrh. Nije to najboljii izraz za ono \u0161to smo do\u017eivjeli. Ovom mjestu se treba prikrasti i umiliti, tiho i postrance se pribli\u017eiti, skoro pa zatra\u017eiti dopu\u0161tenje. Pa ako vas planina privu\u010de i ako vam se otvori, uvijek na neki neo\u010dekivani na\u010din, tada se mo\u017eete nadati uspjehu, vidicima i osje\u0107aju da ste do\u017eivjeli ne\u0161to veliko. Mo\u017eda \u010dak i nezaboravno. Bilo je tamo mnogo brzih oblaka i vjetra, bilo je hladno, bilo je puno sipara i ne\u0161to sajli, bilo je snijega, bila je ledena voda za umivanje, bio je kri\u017e visok 11 metara, bilo je pitanje: \u201e\u0160to za tebe mogu u\u010diniti?\u201c (Mih 6, 1 \u2013 4. 6) Kada si dovoljno visoko ba\u0161 cijeli svijet je pod tvojim nogama i ba\u0161 sve gleda\u0161 s visine i ne mo\u017ee\u0161 se nagledati tih pogleda, tih dolina i sitnih ku\u0107ica u daljini, auti\u0107a koji promi\u010du uskim cesticama negdje daleko dolje… Novo iskustvo smo do\u017eivjeli i u trenutku kada su nas upozorili da zatvorimo prozore na sobama jer dolazi helikopter s namirnicama. Uglavnom, radi krugove i spu\u0161ta vre\u0107e s hranom, a gazda nam dovikuje, kombinacijom jezika: \u201eDr\u017eite \u0161e\u0161ire, sti\u017ee pivo i vino!\u201c Kamen smo napustili hodaju\u0107i kroz ki\u0161u koja bocka svaki izlo\u017eeni dio tijela i gondolom koju ljulja vjetar stigli u pljusak koji zalijeva prazno parkirali\u0161te sa samo na\u0161im autima na njemu…<\/p>\n
<\/p>\n
LIVADA
\nTre\u0107i dom na mjestu Nevegal, na 1763 m\/nv, trebao je biti odmor i opu\u0161tanje, a postao je mjesto kojemu te\u017eimo hodaju\u0107i kroz oluju, kroz ki\u0161u kakvu nijedna planinarska oprema ne mo\u017ee zaustaviti, mjesto spasa. Do\u0161li smo mokri kao nikada u \u017eivotu i ba\u0161 svu odje\u0107u ra\u0161irili u predvorju doma poku\u0161avaju\u0107i posu\u0161iti gojzerice i jakne koje nemamo \u010dime zamijeniti, a vani je i dalje lijevalo i grmilo i zastra\u0161ivalo. Ali mi smo slavili 5. 8., uz razvijenu hrvatsku zastavu i zvuke gitare i pitanje: \u201eGdje vam je vjera?\u201c (Lk 8, 22 \u2013 25) A kada su se oblaci razi\u0161li, otvorili su se pogledi. Prvo no\u0107ni, na beskrajna svjetla civilizacije, sve do Venecije, a onda sljede\u0107e jutro su se ukazale i na\u0161e planine: U\u010dka i Velebit. Spu\u0161taju\u0107i se na napokon na neku prirodnu nadmorsku visinu stali smo u marijanskom sveti\u0161tu \u201eNostra signora di Lourdes\u201c gdje su izre\u010dene posljednje zahvale za sve \u0161to smo nau\u010dili o sebi i drugima i planini, a uvijek se dogodi kada se \u010dovjek susretne s granicama napora koje je u stanju ulo\u017eiti u ne\u0161to. Ru\u010dak na jezeru sada je ve\u0107 postao tradicija, a automobili prepuni mokre i prljave robe i prljavi i izmu\u010deni planinari znak da smo spremni za krenuti doma…
\nTako smo ove godine u\u010dili od \u0161ume, kamena i livade, ali i od ki\u0161e, rijetkog zraka, neo\u010dekivanih pogleda koji su varirali do ‘Moje pjesme, moji snovi’ do najsurovijih ameri\u010dkih vesterna ili \u010dak spu\u0161tanja na mjesec. I naravno, ljudi. Uvijek ljudi. I Tomislav i Iva, i Anita i Katarina, i Lars i Diana, i Edo i Zvonko, i Ivana i Daria, i Antonio i Mladen, i Ana i Ana. Rije\u010dima Williama Blakea: \u201eVelike se stvari dogode kada se sretnu ljudi i planine.\u201c Znamo to, ve\u0107 godinama. I uvijek se uspijemo iznova iznenaditi. Pa hvala ljudima. Hvala planini. Dok se ne sretnemo opet…<\/p>\n
Fotografije mo\u017eete vidjeti na facebook stranici Ekosspirtusa. \ud83d\ude42<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Dolomiti 2016. \u010clanovi HPD \u201eSv. Patrik\u201c boravili su i ovo ljeto u visokom gorju. Visokom, najvi\u0161em. Tjedan je bio od 1. \u2013 6. kolovoza 2016. Bili smo u tri planinarska doma du\u017eRead More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":638,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[16],"tags":[],"class_list":["post-637","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izleti-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/637","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=637"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/637\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":641,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/637\/revisions\/641"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/638"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=637"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=637"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=637"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}