Ne osvaja\u0161 ti Velebit, Velebit osvaja tebe
\nFotografije i rije\u010di ne mogu do\u010darati Velebit. Kamen pod nogama, udar vjetra, zrake sunca, kapi ki\u0161e\u2026 mogu.
\nUpoznao sam se s Velebitom prije 16 godina. Odmah sam krenuo \u017eestoko. Sveto brdo pa Hajdu\u010dki i Ro\u017eanski kukovi. Zahvaljuju\u0107i mojem prijatelju iz Siska, prehodao sam VPP. Zavi\u017ean \u2013 Paklenica tj. Oltari – Paklenica te nakon toga svaki dio Velebita zasebno. S godinama, shvatio sam da ne\u0161to nedostaje. Po\u010detak i kraj, Vratnik i Krupa. Od VPP-a pro\u0161le su godine, a do\u0161le i nove kile. Ne planinarim toliko aktivno i \u017eestoko kao nekada. Sama pomisao na hodanje cijelim Velebitom me jako uznemirila. Koliko god sam to \u017eelio, bojao sam se ho\u0107u li mo\u0107i. I tako sam \u0161est mjeseci proveo planiraju\u0107i taj pothvat. Kolege koji su trebali i\u0107i sa mnom radi raznih obveza morali su odustati. Ostali smo sami Velebit i ja.
\nKako sam planirao pohod u rujnu, dva mjeseca prije pojavilo se dvoje planinara koje sam upoznao na jednodnevnom izletu na Kizu. Ana Jeli\u0107 i Hrvoje Paukovi\u0107. I gle \u010duda, oboje se zakva\u010dili za moju ideju. Ana Jeli\u0107 iz na\u0161eg sv. Patrika i Hrvoje Paukovi\u0107 iz PDS Velebit pomogli su mi u ostvarenju mog sna.<\/p>\n
Dan 1.
\n09.09.2016.
\nVl\u010d. Duje Kurtovi\u0107 vozi nas do prijevoja Vratnik. Dok Duje i ja slu\u0161amo i \u201crazvaljujemo se\u201d na bubnjarske dionice najboljeg hrvatskog bubnjara D.\u0160., Ana i Hrvoje \u0161utljivo sjede na zadnjem sjedalu. Eto nas na Vratniku. Zavr\u0161no pakiranje ruksaka, stezanje gojzerica, dotezanje gurtni\u2026 Kao u filmu Rambo II u onoj bazi pred okr\u0161aj s negativcima. Samo \u0161to mi kre\u0107emo u avanturu, a ne u okr\u0161aj. A Duji je sve smije\u0161no, ne vjeruje kuda mi to idemo. Kroz smijeh nas je blagoslovio prije polaska u stilu \u201eljudi, vi niste normalni, Bog nek vas \u010duva\u201d. Zakon!!!!
\nHodamo cca 5 sati do Oltara. Prolazimo kroz livade, \u0161ume, ostatke napu\u0161tenih sela. Divimo se tim zapu\u0161tenim kamenim gra\u0111evinama koje pokazuju koliko je tu \u017eivota bilo davnih dana. Na Oltarima ostavljamo svoj prvi trag, naljepnicu na\u0161eg HPD-a Sv. Patrik. Do Zavi\u017eana smo hodali cca 3-4 sata. Na nekim dijelovima staze markacije su bile skrivene raslinjem ili ih nije ni bilo, ali uspijevamo na\u0107i pravi put.
\nNa Zavi\u017eanu nas toplo do\u010dekuje obitelj Vuku\u0161i\u0107 s ve\u0107 prije naru\u010denim grahom s kobasicama. Velebitsko pivo dalo je to\u010dku na i. U domu susre\u0107emo Dance, Engleze, Nijemce\u2026svi u nekim svojim pustolovinama. Dive se Hrvatskoj i Velebitu. Toga dana do Zavi\u017eana nismo sreli niti jednog planinara na stazi pa je dru\u017eenje u domu nadoknadilo taj nedostatak.<\/p>\n
Dan 2.
\n10.09.2016.
\nBu\u0111enje u 5:45. Prije svitanja se \u017eelimo spakirati i doru\u010dkovati. \u010ceka nas 8-9 sati hoda od Zavi\u017eana do skloni\u0161ta na Skorpovcu. Premu\u017ei\u0107eva staza uvijek ostavlja bez daha. U Rossijevom skloni\u0161tu radimo pauzu, sre\u0107emo Nijemce koji putuju od Slovenije preko Hrvatske pa dalje do Bosne i Srbije. Malo po brdima pa malo po gradovima. Sti\u017eemo na Alan gdje nas \u010deka ru\u010dak uz pivo i kavu. Dvojica njema\u010dkih motorista, fascinirani na\u0161im putem, tra\u017ee me naljepnicu Patrika i lijepe je na kofer motora. Nakon Alana, otvaraju nam se predivni vidici prema Rabu. Svako malo \u201copalim\u201d koju fotku. Kao da sam prvi put tu. Na izvoru Korita ispod \u0160atorine susre\u0107emo zanimljivu obitelj Smojver. Baka od 75 godina, k\u0107er s mu\u017eem i unuka. Do\u0161li su na Radlovac obi\u0107i rodnu grudu. Od okreti\u0161ta blizu Skorpovca do Radlovca ima skoro 2 sata hoda. Bilo je zanimljivo slu\u0161ati njihove pri\u010de iz pro\u0161losti. Na Skorpovcu nas do\u010dekuje legendarni i svim planinarima poznati Tihomir aka Guja aka Mr\u0161avi aka Tiho. \u010clan HPD-a Sv. \u0160imun iz Marku\u0161evca koji je u skloni\u0161tu proveo CIJELU GODINU!!! \u010cuva, pazi i odr\u017eava skloni\u0161te koje planinarima nudi sav mogu\u0107i komfor. Plinski \u0161tednjak, krevete s madracima, izvorsku vodu, natkriveno lo\u017ei\u0161te\u2026. Upoznajemo se s planinarima iz Nizozemske i s interesantnim Po\u017ee\u017eanima koji su ro\u0111eni u Skorpovcu te su kao djeca s roditeljima odselili trbuhom za kruhom u Po\u017eegu. Tako saznajem da je moj dragi profesor fizike iz osnovne \u0161kole (pok. Joso Vrban) upravo iz Skorpovca. Na\u017ealost, tada\u0161nja komunisti\u010dka vlast primorala je cijeli taj kraj na iseljenje. Skorpovac, Radlovac, Konjsko, Dabrovi\u2026<\/p>\n
Dan 3.
\n11.09.2016.
\nOpet rano bu\u0111enje. \u010ceka nas dosta hodanja i penjanja. Iako je nebo najavljivalo ki\u0161u, odlu\u010dujemo napustiti Premu\u017ei\u0107evu stazu i krenuti na Budakovo brdo iznad Skorpovca. Nakon 2-2,5 sata sti\u017eemo na vrh i vidimo Ba\u010di\u0107 kuk kako nas zove. Znamo da se ne smijemo penjati na kuk ako stijene budu imalo mokre od magle ili ki\u0161e. Po dolasku pod kuk, vidimo kako nam se sunce na vrhu smije\u0161i i govori da slobodno do\u0111emo. Nakon Ba\u010di\u0107 kuka prolazimo pored sru\u0161enog lje\u010dili\u0161ta Andrije \u0160tampara, znanstvenika, specijalista higijene i socijalne medicine. Ajme\u2026.kakvo zdanje u brdu. Spu\u0161tamo se natrag na Premu\u017ei\u0107ku i preko Dabarske kose prema Ba\u0161kim O\u0161tarijama. U planinarskom domu Vila Velebita \u010dekaju nas moja supruga Zrinka i njezine dvije prijateljice. Donijele su nam svje\u017ee namirnice i lonac svje\u017ee skuhane guste povrtne juhe s komadima piletine. Mislili smo kako \u0107e nam ostati za sutra za doru\u010dak. Ali nije \uf04a. Tu\u0161, spavanje na madracima, Velebitsko pivo\u2026koji luksuz. No svakom luksuzu do\u0111e i kraj. Ruksaci su sada te\u017ei nego na po\u010detku jer nas \u010dekaju \u010detiri dana bez civilizacije.<\/p>\n
Dan 4.
\n12.09.2016.
\nDan kada smo \u201cprevarili\u201d Velebit. Skloni\u0161te na \u0160ugarskoj dulibi se obnavlja. Ako \u017eelimo do\u0107i do Stapa u jednom danu, \u010deka nas 12-13 sati napornog hoda. Neizvedivo. Limitirani smo vremenom, a Velebit nas zove. Dobar prijatelj organizirao nam je prijevoz od Ba\u0161kih O\u0161tarija do Jelove Ruje. Hodamo do Panosa, napu\u0161tene radarske baze za srednji Jadran. Ogromno betonsko zdanje koje od Domovinskog rata stoji i propada. HPS i HGSS mogli bi preuzeti taj objekt i napraviti \u010dudo, ali o\u010dito nema interesa. Na putu prema Stapu, Ana susre\u0107e prvog, vrlo malog poskoka. Dok smo mi dotr\u010dali, poskok je nestao u travi.
\nDa se ispri\u010damo Velebitu na \u201cvaranju\u201d, prije dolaska na Stap penjemo se na Debeli kuk s kojeg nam se pru\u017eaju pogledi na kuk Stapinu, Malo i Veliko Rujno, Sveto brdo\u2026. Boravak na Stapu u Tatekovom skloni\u0161tu uvijek je idili\u010dan. Proplanak okru\u017een bedemom stijena. Izvor pitke vode nadomak skloni\u0161ta svakom planinaru stavlja osmijeh na lice. S obzirom da smo do sada svaki dan imali jedan kuhani obrok, na Stapu smo prvi put palili plinsko kuhalo. Ravioli, \u010daj, kava\u2026ma \u0161to ti srce po\u017eeli. Idemo rano na po\u010dinak jer nas sutra \u010deka dug i naporan dan.<\/p>\n
Dan 5.
\n13.09.2016.
\nSkoro pa kao Milena iz pjesme Novih fosila\u2026.bu\u0111enje prije 6h. Izlazak sunca nam omogu\u0107ava fenomenalne kadrove za fotografiranje kod kuka Stapina. Dolazimo do skretanja za Kamenu galeriju gdje ostavljamo ruksake i spremamo se na razgledavanje djela umjetnika Vjetra i Vode. Kako izgleda Kamena galerija? Morat \u0107ete sami do\u0107i i vidjeti. Kru\u017ena staza po nao\u0161trenim i izbru\u0161enim stijenama. Pokoja sajla i aluminijske ljestve olak\u0161avaju nam obilazak. Jo\u0161 sat \u2013 dva u\u017eivamo u hladu \u0161ume jer nas o\u010dekuje \u017eega na Malom i Velikom Rujnu. Tako je i bilo. Vjetar je tek malo puhao no sunce ga je nadja\u010dalo. Slijedilo je cca 7 km hoda po suncu i ravnici. Na jednom mjestu kupine su nam odvratile pa\u017enju pa smo malo \u201cgablali\u201d. Kod kapelice Gospe od Rujna radimo pauzu za ru\u010dak. \u0160terna uz kapelicu uvijek je puna ledene vode. Uspio sam na trenutak i \u201eubiti oko\u201c jer znam \u0161to me \u010deka. Uspon na Buljmu koji me svaki put potpuno iscrpi. Tako je bilo i ovaj put. Na Strugama smo zatekli mno\u0161tvo planinara, a nije vikend. Nisam nikada toliko ljudi vidio na Strugama. Upoznajemo se sa zanimljivim ljudima\u2026 Jedan od njih pravit \u0107e nam ugodno dru\u0161tvo sljede\u0107a 2 dana. Gospodin Davorin Fahn. Mo\u017eete pratiti njegov blog na FB. O Davorinu bi se dala knjiga napisati.<\/p>\n
Dan 6.
\n14.09.2016.
\nRanim jutrom kre\u0107emo na najspektakularniji dio na\u0161eg pohoda. Vaganski vrh i Sveto brdo. Grand finale!!! Na izvoru Marasovac uzimamo zalihe vode i kre\u0107emo ka najvi\u0161em vrhu Velebita. Na vrhu nas Davorin slika sa zastavom na\u0161eg Patrika. Osje\u0107am ponos. Hod po hrptu otvarao je brojne vidike\u2026 Dolazimo do mjesta pogibije Ozrena Luki\u0107a, pripadnika Planinske satnije, speleologa, geologa iz Zadra. Po njemu je Lukina jama dobila ime. Na You Tube-u pogledajte Velebitsku pri\u010du, dokumentarni film o planinarima, alpinistima GSS-ovcima koji su kao dragovoljci branili na\u0161u svetu planinu. Svaki planinar i ljubitelj Velebita mora pogledati taj film. Sti\u017eemo na Sveto brdo, a Ana koja je uvijek daleko ispred nas, radi nam ice caffe. Ma kakav MasterCard\u2026 Svet brdo, ono je neprocjenjivo. Planiramo no\u0107iti na Zlatinom skloni\u0161tu na Libinju pa se spu\u0161tamo prema Du\u0161icama gdje \u0107emo se opskrbiti novim zalihama vode. Netom prije izvora vode kod Du\u0161ica, nebo se otvorilo i odjednom\u2026led!!! Zatr\u010dali smo se do Jurjevi\u0107evih stanova nedaleko od izvora da se sklonimo od leda. Zgurali smo se pod mali krovi\u0107 koji nam je \u0161titio glave i dio tijela od ki\u0161e i leda. Shvativ\u0161i da ne\u0107emo sti\u0107i do izvora, bocama smo hvatali vodu koja se slijevala s krova. Ki\u0161a je lagano prestajala i odlu\u010dili smo ostati u skloni\u0161tu na Du\u0161icama zajedno s Davorinom koji se ondje malo prije nas sklonio od ki\u0161e. Du\u0161ice su bile pun pogodak. Pe\u0107 na drva, grijanje, su\u0161enje robe, kuhanje ve\u010dere, ugodno dru\u017eenje i upijanje Davorinovih pustolovnih pri\u010da. Tu smo ve\u010der napokon imali i susret s puhovima kojih, za \u010dudo, nije bilo ni na Stapu ni na Strugama. Ujutro su nam \u010dak i pozirali za fotografiranje.<\/p>\n
Dan 7.
\n15.09.2016.
\nPolazak prema Libinju uz vrta\u010de pune magle. Kakvi prizori. Napu\u0161tamo markacije i spu\u0161tamo se prema makadamskoj cesti koja \u0107e nas voditi do Tulovih greda. Prolazimo pored brojnih napu\u0161tenih, ali i aktivnih pastirskih stanova. U mislima sam nekako tu\u017ean jer vi\u0161e ne\u0107emo \u201cozbiljno\u201c planinariti. Hodamo nekoliko sati do kri\u017eanja s famoznom Majstorskom cestom podno Tula. Ostavljamo ruksake i penjemo se na Tulove grede. Iako smo nedavno tu bili, o\u010daravaju nas kao da smo prvi puta tu. S vrha zovem svog prijatelja Ton\u010dija da iz Maslenice krene po nas i Ton\u010di nas do\u010dekuje sa svojim prekrasnim belgijskim ov\u010darom i hladnim Retro pivama. Tu se rastajemo s Davorinom, izmjenjujemo kontakte. Voze\u0107i se u autu postajem tu\u017ean jer nema planinarske staze dalje do Crnopca i spusta sa Crnopca do Krupe. Mo\u017ee se samo kilometrima makadamskom cestom jer je to podru\u010dje i dalje minski sumnjivo.
\nDolazimo u Maslenicu na no\u0107enje gdje nas Ton\u010di i njegova supruga Irena \u010daste kasnim ru\u010dkom. Ro\u0161tilj, pala\u010dinke, pivo, vino\u2026 I vo\u017enja \u010damcem do u\u0161\u0107a Zrmanje u more. Zaslu\u017eeno gu\u0161tanje poslije toliko hodanja. Budu\u0107i da smo odustali od uspona na Crnopac radi tehni\u010dkih i vremenskih ograni\u010denja, sutra nas \u010deka\u2026..<\/p>\n
Dan 8.
\n16.09.2016.
\n\u2026..kanjon Krupe. Ton\u010di nas iz Maslenice vozi do sela Ravni Golubi\u0107 gdje se strmo spu\u0161tamo na samo u\u0161\u0107e Krupe u Zrmanju. Cijelim putem hranili smo se divljim smokvama i kupinama. Hranu koju smo ponijeli nismo ni pipnuli \uf04a. Iako je Krupa brdska rijeka, pada odluka na kupanje koje je bilo puno smijeha i zadovoljstva. Dolazimo do Kudinog mosta i u\u0161\u0107a rje\u010dice Krnjeze u Krupu. Naravno, odabiremo atraktivnu i zahtjevnu stazu po sajlama i klinovima iako nije bila toliko zahtjevna. Dovoljno je malo spretnosti i snage. Svaki zavoj, svako polje i suhozid uz korito Krupe ostavljaju bez daha. Nakon 5h hoda dolazimo do sela Krupa. Staza zavr\u0161ava pod samim pravoslavnim manastirom. Vratili smo se u Maslenicu i ostatak dana proveli na pla\u017ei i na terasi obitelji Deli\u0107 u\u017eivaju\u0107i u svje\u017ee ulovljenim oradama.<\/p>\n
Jesmo li zaista prehodali cijeli Velebit? Jedan dio nismo. Nismo stigli. Nismo osobe koje su tr\u010dale za nekom nagradom ili statusom me\u0111u planinarima. U sedam dana hodali smo od Vratnika do Tulovih greda. Dvodnevne ture spajali smo u jednodnevne. Neki od nas su ve\u0107 bili na Crnopcu , a neki \u0107e ga uskoro osvojiti. Velebit nam nikamo ne\u0107e pobje\u0107i. Treba ga voljeti i po\u0161tivati. Nikako podcjenjivati.
\nI zapamtite, ljudska noga samo kro\u010di Velebitom. Ne osvaja ga. Velebit osvaja vas!!!<\/p>\n
(Josip Lukini\u0107)<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ne osvaja\u0161 ti Velebit, Velebit osvaja tebe Fotografije i rije\u010di ne mogu do\u010darati Velebit. Kamen pod nogama, udar vjetra, zrake sunca, kapi ki\u0161e\u2026 mogu. Upoznao sam se s Velebitom prije 16 godina.Read More…<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":687,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1],"tags":[],"class_list":["post-686","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-ekosspiritus"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/686","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=686"}],"version-history":[{"count":2,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/686\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":689,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/686\/revisions\/689"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/687"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=686"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=686"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=686"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}