{"id":949,"date":"2017-07-23T14:56:43","date_gmt":"2017-07-23T14:56:43","guid":{"rendered":"http:\/\/ekosspiritus.hr\/?p=949"},"modified":"2017-07-23T14:56:43","modified_gmt":"2017-07-23T14:56:43","slug":"dogodilo-se-ljetni-kamp-na-velebitu","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/2017\/07\/23\/dogodilo-se-ljetni-kamp-na-velebitu\/","title":{"rendered":"DOGODILO SE: Ljetni kamp na Velebitu"},"content":{"rendered":"<p>Ve\u0107 vi\u0161e od deset godina pokraj lugarske ku\u0107ice na Velikom Lomu u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit svoj ljetni kamp di\u017eu \u010dlanovi HPDa \u201eSv. Patrik\u201c. Ove godine petnaestak sudionika boravilo je u planini od nedjelje, 09. srpnja do subote, 15. srpnja 2017. I bili su to lijepi dani, pro\u017eeti planinarenjem, opu\u0161tanjem, dru\u017eenjem, pjesmom i smijehom, uz duhovni sadr\u017eaj. Zanimljivo je kako \u010dovjek, kada se odrekne svega \u0161to civilizacijski ima u svakodnevici, zauzvrat prona\u0111e ba\u0161 sve \u0161to mu treba.<\/p>\n<p>\u201eSlavim te, O\u010de, Gospodaru neba i zemlje, \u0161to si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima.\u201c (Mt 11, 25)<br \/>\nOkupili smo se u nedjelju na euharistijskom slavlju u Krasnom, kupili ulaznice u upravi Nacionalnog parka koji nam ve\u0107 godinama izlazi u susret dozvolom za kampiranje i krenuli u naru\u010dje planine, prema planinarskom domu Zavi\u017ean. Tamo uvijek isti prekrasni vidici, ista vedra dobrodo\u0161lica, isti dragi ljudi. Nakon ru\u010dka, kre\u0107emo prema Velikom Lomu. Na livadi je visoka trava, o\u010dito se nitko nije ove gdine zadr\u017eavao tamo. Stari sudionici prepoznaju svoja mjesta za \u0161atore, novi ih tek biraju i ispituju. Do ve\u010deri smo se svi smjestili, Tomislav, koji je vodio kamp je objasnio pravila kojih \u0107emo se dr\u017eati i uz prvo paljenje vatre na ognji\u0161tu pustolovina hotela s tisu\u0107u zvjezdica je zapo\u010dela. O\u010dito je ovo mjesto sakriveno od mudrih i umnih, a obavljeno malenima.<\/p>\n<p>\u201eZaista, ovo je ku\u0107a Bo\u017eja, ovo su vrata nebeska!\u201c (Post 28, 17)<br \/>\nSvatko je u ponedjeljak, nakon bu\u0111enja na tom mjestu za izabrane, stao pred misao dana (koju smo stavljali na ku\u0107icu iz dnevne liturgije i koje donosimo u ovom osvrtu) i mogao se samo slo\u017eiti. Na planini boravimo u ku\u0107i Bo\u017ejoj, boravimo tamo gdje su vrata nebeska. Odlazimo u \u0160krbinu Dragu i preko jako lo\u0161e staze u prvom dijelu, prepune sru\u0161enog suhog drve\u0107a, penjemo se prema Premu\u017ei\u0107evoj stazi. Odlazimo na Gromova\u010du i pri\u010damo sve najbolje pri\u010de koje znamo o Velebitu, a sada ih znamo ve\u0107 puno. Planiramo na Rossijevoj kolibi ru\u010dak, ali zati\u010demo veliku gu\u017evu \u2013 manja skupina planinara i velika skupina srednjo\u0161kolaca iz Londona koji svoj izlet imaju upravo na na\u0161oj planini. Sudionici kampa se privremeno razdvajaju \u2013 dio se vra\u0107a u kamp, a ostali produ\u017eujemo do Crikvene. Pogledi se otvaraju, srca se mek\u0161aju, zaboravljamo sve \u0161to nemamo i u\u017eivamo u onom \u0161to nam je darovano. Povratak je taman za vrijeme za misu, pa ve\u010deru, pa gledanje uz vatru i smirivanje misli od svega \u0161to uznemiruje. Topla je ve\u010der, o\u010dekujemo toplu no\u0107.<\/p>\n<p>\u201eAn\u0111eo Gospodnji tabor podi\u017ee oko njegovih \u0161tovalaca da ih spasi.\u201c (Ps 34, 8)<br \/>\nJesu li to u no\u0107i an\u0111eli bili oko na\u0161eg tabora? Sigurno jesu. Jutro se budi iznad borova, sunce dolazi u kamp, a mi se nakon doru\u010dka di\u017eemo na Zavi\u017ean, gdje razmi\u0161ljamo o meteroolo\u0161koj postaji koja na tom mjesu bez prekida djeluje od 1953. godine i vremenu koje ona bilje\u017ei i \u010dudima Velebita, kao \u0161to je snijeg u ba\u0161 svako doba godine. Spu\u0161tamo se u &#8216;Vuku\u0161i\u0107a sni\u017enicu&#8217; da malo osjetimo snijeg u srpnju, da se ne zaboravimo \u010duditi. Slijedi uspon na vrh Piv\u010devac, lijepa \u0161etnja kroz \u0161umu u vrlo vru\u0107 dan, pa povratak preko Jezera opet do doma. Tek jedan auto se nakon planinarenja odmah vra\u0107a u kamp kako bi po\u010deli s pripremom ve\u010dere, a ostali s na\u0161im p. Markom imaju misu u kapelici na Zavi\u017eanu, kojoj se pridru\u017eilo i ne\u0161to planinara. Taman kako je zavr\u0161ila ve\u010dera pokrio nas je neki tamni oblak i preko nas je protutnjila prava velebitska oluja, s munjama i gromovima i obiljem ki\u0161e i vjetra. Neki \u0161atori su izdr\u017eali vi\u0161e, a neki manje dobro. Svi smo se okupili u ku\u0107ici, upalili svije\u0107e, tje\u0161ili se da \u0107e pro\u0107i. I pro\u0161lo je. An\u0111eo Gospodnji tabor podi\u017ee da nas spasi&#8230;<\/p>\n<p>\u201eNaum Gospodnji dovijeka ostaje i misli srca njegova od koljena do koljena.\u201c (Ps 33, 11)<br \/>\nOslu\u0161kujemo misli srca Njegovih i na\u0161ih dok dolazimo na bogati izvor \u017eive vode u \u0160tirova\u010di, pa pijemo, umivamo se, hladimo pive i lubenice&#8230; Bilo je i nekih natjecanja u tome tko mo\u017ee du\u017ee dr\u017eati ruku u vodi. Imali smo mu\u0161ku i \u017eensku kategoriju. Zbog de\u010dki, razumijete. Bilo bi ih sram da shvate koliko su zapravo jako izgubili od \u017eena. Ne znaju oni trpjeti bol. Ne zapravo. :p Penjemo se na predivan travnati vrh \u0160atorinu gdje le\u017eimo u visokoj travi, hvatamo signal kojega gore ima, a susre\u0107emo i usamljenog planinara koji ve\u0107 dva tjedna hoda Velebitom, sam&#8230; I zahvalni smo na tome \u0161to imamo jedni druge, nekoga da s njim slavimo misu, podijelimo ro\u0161tilj koji je za ve\u010deru, ispri\u010damo vic uz vatru, zgrijemo se u \u0161atoru. Vrijeme se mijenja i no\u0107u dolazi \u010duvena velebitska hladno\u0107a. Vadimo dekice i tople \u010darape, vadimo zalihe zagrljaja ne bi li se ogrijali. P. Marko kod ognji\u0161ta izlo\u017ei Presveto na kratko klanjanje i to grije iznutra, kao i prije navedene stvari izvana.<\/p>\n<p>\u201ePutem propovijedajte: &#8216;Pribli\u017eilo se kraljevstvo nebesko!&#8217;\u201c (Mt 10, 7)<br \/>\nDio sudionika ostaje u kampu, jer i to ima svoje \u010dari. Opu\u0161tati se, \u0161etati, \u010ditati, u\u017eivati u ti\u0161ini, odmarati tijelo i du\u0161u. I to se mo\u017ee na Velebitu, sve se mo\u017ee na Velebitu. U kampu pu\u0161e vjetar, a na Zavi\u017eanu ulazimo u gusti oblak od kojega ne vidimo dva metra ispred sebe. Optimisti\u010dno sjedimo u domu i gledamo kroz prozor i na\u0161e strpljenje se nagra\u0111uje \u2013 vidici se otvaraju i mo\u017eemo se uspeti kako smo planirali na Zavi\u017eansku Kosu, pa atraktivan Balinovac, preko livada koje izgledaju ba\u0161 onako kako livada u planini mora izgledati i stijena koje privla\u010de kako stijena i mora privla\u010diti&#8230; Na vrhu hladan vjetar, skrivamo se u \u010dudesnoj \u0161umi u Botani\u010dkom vrtu, a neki se penju i na Veliki Zavi\u017ean. Nakon zajedni\u010dkog ru\u010dka na domu jo\u0161 se jednom odlu\u010dimo pro\u0161etati na Vu\u010djak i shvatimo da vi\u0161e nema niti naznaka lo\u0161eg vremena od jutra. Tako se brzo vrijeme u planini mijenja, tako neprimjetno sve postane bolje. To je na\u010din na koji se pribli\u017eava i kraljevstvo nebesko.<\/p>\n<p>\u201eEvo, ja vas \u0161aljem kao ovce me\u0111u vukove. Budite dakle mudri kao zmije, a bezazleni kao golubovi!\u201c (Mt 10, 16)<br \/>\nPetak je posljednji dan koji \u0107emo cijeli provesti na planini i pomalo dolaze misli \u0161to i tko nas \u010deka kada se spustimo&#8230; Planovi mudri, planovi bezazleni&#8230; Ponovno neki ostaju odmarati u kampu, a ostali se penju preko Lubenova\u010dkih vrata i spu\u0161taju na livadu Lubenovac, najve\u0107u livadu Sjevernog Velebita. Razgledamo pastirske stanove koji su na koncu prili\u010dno spretno uklopljeni u okoli\u0161. Dio ostaje na livadi, a oni najuporniji, oni najznati\u017eeljniji di\u017eu se jo\u0161 jednom na Premu\u017ei\u0107evu stazu (jako lo\u0161e markiran po\u010detak staze, jedva je prona\u0111osmo) i preko Crikvene i Rossijeve kolibe dolaze nazad u kamp. Svi se okupljamo za vrijeme za misu, pa jo\u0161 dugo sjedimo uz vatru upijaju\u0107i iskustvo, pamte\u0107i ga za dane koji \u0107e do\u0107i, jer uz ta sje\u0107anja i najhladniji trenuci mogu postati malo topliji, nje\u017eniji i bli\u017ei.<\/p>\n<p>\u201eNe bojte se dakle. Ta ni\u0161ta nije skriveno \u0161to se ne\u0107e otkriti ni tajno \u0161to se ne\u0107e doznati.\u201c (Mt 10, 26)<br \/>\nNe bojte se dakle. Da, bili smo u Planini i bilo nam je lijepo. Bili smo u planini i u\u010dili o prirodi, o ljudima, o sebi. Bili smo i onda je do\u0161lo vrijeme da se kamp sru\u0161i, stvari pospreme i da se vrati u civilizaciju. \u010cekaju obaveze, \u010deka brzina svakodnevice, \u010dekaju sve stvari koje smo ostavili na tjedan dana. Ali iskustvo ostaje. I kada nam opet bude potrebno, kada se opet po\u017eelimo mira, ti\u0161ine i ljepote, Planini se uvijek mo\u017eemo vratiti. Mudri su oni koji znaju u\u010diniti tako. To je na\u0161a skrivena tajna i sada je dijelimo s vama. Planini se uvijek mo\u017eemo vratiti.<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>Ve\u0107 vi\u0161e od deset godina pokraj lugarske ku\u0107ice na Velikom Lomu u Nacionalnom parku Sjeverni Velebit svoj ljetni kamp di\u017eu \u010dlanovi HPDa \u201eSv. Patrik\u201c. Ove godine petnaestak sudionika boravilo je u planini<a class=\"moretag\" href=\"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/2017\/07\/23\/dogodilo-se-ljetni-kamp-na-velebitu\/\">Read More&#8230;<\/a><\/p>\n","protected":false},"author":2,"featured_media":950,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[14],"tags":[],"class_list":["post-949","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-lkamp-clanak"],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/949","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/users\/2"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=949"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/949\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":951,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/949\/revisions\/951"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media\/950"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=949"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=949"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/ekosspiritus.hr\/index.php\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=949"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}