Putovima vjere sv. Ivana Pavla II., sv. Faustine i sv. Maksimilijana Kolbea 6. – 12. srpanj 2026
U godini dok kao udruga obilježavamo dvadeset i pet godina bogatog djelovanja, u kojem je bio i cijeli niz lijepih putovanja diljem Europe, okrunili smo niz zahvalnim hodočašćem u Poljsku, zemlju svetaca i katoličke vjere gdje smo se cijelo vrijeme osjećali prihvaćeno i baš kao da smo doma, svoji među svojima. U autobusu hodočasnika bili su članovi raznih sekcija udruge i prijatelji, a vodila nas je turistička agencija Smisao života i njihov pratitelj putovanja Boris.
Nakon noćne vožnje stigli smo u gradić Oświęcim i u župnoj crkvi Blažene Djevice Marije imali svoju prvu zajedničku euharistiju koju je, kao i sve nadolazeće, vodio duhovnik udruge, vlč. Robert Mokri. Nakon toga odlazimo u muzej logora Auschwitz, gdje nam lokalni vodiči ocrtavaju priču o boli, smrti i okrutnosti, ali i snazi, vjeri i nadi koja postoji i u najtragičnijim okolnostima.
Prognoza najavljuje kišu, ali ona pada dok smo u autobusu. Takva neka zaštitnička ruka ostat će cijelo vrijeme nad nama. U večernjim satima dočekuje nas hodočasnički smještaj kod hrvatskih Monfortanaca u Čestohovi koji će nam postati dom sljedećih nekoliko dana.
Jutro započinjemo euharistijom u kapeli hodočasničkog doma od koje je kratka šetnja do svetišta Jasna Gora sa slikom Gospe Czestohowske. Uključujemo se u hodočasnički šušur i razgledavamo kapelu sa slikom Gospe, baziliku, riznicu – neki se penju i na zvonik. Zajedno molimo križni put prema tekstu Tomislava Ivančića. Svuda je obilje restorana, slastičarnica, suvenirnica, ali i molitvenih i meditativnih kutaka, kipova i poticaja. Upoznajemo se s prostorom i međusobno.
Sljedeći dan odlazimo do Niepokalanowa – grada Bezgrješne koji je utemeljio sveti Maksimilijan Kolbe. U kapelici u kojoj je često molio i svetac ovoga mjesta slavimo euharistiju, zatim posjećujemo muzej koji nam približava život i djelo sv. Maksimilijana i njegove braće. Redovnik koji nam je domaćin govori samo poljski i opet se nekako razumijemo. Popodne nastavljamo prema glavnom gradu Poljske Varšavi prije koje upadamo u prilično tipičnu prometnu gužvu, ali opet imamo vremena za kratak razgled: Kraljev put, Stari grad, Kraljevski dvorac, katedrala Sv. Ivana. Grad koji smo tek dotakli i u koji bi se isplatilo vratiti.
Novi dan i novo snažno svetište: ono Božjega milosrđa gdje je Isus Sv. Faustini Kowalskoj povjerio poslanje naviještanja Božjega milosrđa cijelom svijetu. Slavimo zajedničku euharistiju, a zatim imamo dovoljno vremena za razgled reprodukcije svetičine sobe, ali i molitvu na grobu gdje se danas nalaze njezine relikvije i istraživanje raznih zakutaka i ovog mjesta koje je preplavljeno mirom i sabranošću. Preplavljeni smo porukom: „Isuse, uzdam se u Tebe“. Dalje putujemo za Krakow, grad na UNESCOVOM popisu mjesta svjetske baštine, obilazimo prostrani glavni gradski trg i okolne bazilike. Oko nas su nevjerojatne mase turista, a ponuda je toliko široka i raznolika da svatko može pronaći ono što ga veseli. Promijenili smo i smještaj, sada noćimo u hotelu malo van gradske gužve, oko kojega je mir i zelenilo i srne koje promiču između drveća.
Nakon nekoliko dana čuđenja svemu što se nalazi na površini zemlje, vrijeme je i za spuštanje u podzemlje. Posjećujemo Wieliczku, rudnik i muzej soli, s oko tristo kilometara podzemnih hodnika. Stoljećima se iz njega vadila sol, a danas svojim podzemnim dvoranama, kapelicama i skulpturama isklesanima u soli svjedoči o bogatoj rudarskoj tradiciji i ljudskoj domišljatosti. Dalje od turističkih ruta, u mirnoj kapelici, slavimo euharistiju u koju nas ispitom savjesti uvodi vjeroučitelj Radovan Librić, tajnik udruge. Da želimo biti sol zemlje i svjetlost svijeta potiče nas i sljedeće svetište: novi moderni kompleks sv. Ivana Pavla II., koji svojim dojmljivim mozaicima, brojnim kapelicama i molitvenim prostorima poziva hodočasnike da se zadrže u tišini, razmatranju i molitvi. U crkvi se nalazi kutija u koju vjernici ubacuju svoje molitvene nakane koje se svaki dan čitaju i prikazuju na misi. Vraćamo se još jednom i Krakowu – danas se penjemo u dvorac Wawel gdje je i katedrala svetih Stanislava i Vaclava, stoljećima mjesto krunidbe i ukopa poljskih kraljeva.
Prije nego što krenemo kući, posljednji dan započinjemo svečanom nedjeljnom euharistijom u svetištu sv. Ivana Pavla II. Povratak na mjesto koje nas je već jednom nadahnulo doživljavamo kao posebnu milost i lijep skori završetak našega hodočašća, ali čeka nas još posebna poslastica: Wadowice, rodno mjesta pape sv. Ivana Pavla II. Obilazimo multimedijalni muzej u papinoj rodnoj kući i crkvu njegova krštenja, koju je kao dijete svaki dan gledao kroz prozor svoje sobe. Mnogi u nekoj od slastičarnica probaju i kremovky – kolač koji je papa volio kao dječak.
Tim je program potpuno zaokružen, dojmovi nanizani jedni uz druge i trebat će mnogo dana da se slegnu, a primjer vjere sv. Ivana Pavla II., sv. Faustine i sv. Maksimilijana Kolbea daju poticaj da svi nalazimo načine kako svjedočiti kršćanstvo u svakom danu svoga života. Poljska je još uvijek zemlja koja na to snažno potiče i tako smo je i doživjeli. Nadamo se da će sve izrečene molitve i iskustva dati članovima naše udruge poticaj za nastavak djelovanja i u vremenu koje dolazi.
Zajedničke fotografije možete preuzeti s poveznice: