Dana 30.05.2025. u ranim jutarnjim satima ekipa s 2 kombija s 18 članova krenula ja na planirani izlet na Čvrsnicu.

Od silne želje, htjenja i iščekivanja neki su i prespavali, ali ipak stigli na startnu poziciju. Dolaskom na granični prelaz  policajac se malo čudi našem razlogu putovanja da idemo planinariti. Na samom ulasku u  Banja Luku pogled usmjeravamo na Petričevac – ogromnu crkvu koja se vidi sa ceste. Nošeni dobrom voljom kucamo na vrata župne kuće u nadi da će nam netko barem otključati vrata crkve koju je posjetio  sv. Ivan Pavao II. Čovjek odjeven u civilu (župnik)  prima nas pomalo iznenađen našim dolaskom. Kroz razgovor sa njime propitkujemo ga kako Banjalučka biskupija danas živi iako znamo da je  već neko vrijeme  nakon rata „reliquiae reliquiarum“. Podatci su poražavajući ali život ide dalje.

Putovanje nastavljamo kanjonom do mjesta  Podmilačje,  u kojem se nalazi svetište sv. Ive, gdje okrjepljeni tijelom Kristovim, vodom sa izvora i povijesnim saznanjima od fra Filipa Koradže slušamo riječi „Dolazeći Ivanu dolazimo do Krista na kojeg on neprestano ukazuje“. Tu ostavljamo župnika, hodajuću enciklopediju, i nastavljamo putovanje do kraljevskog  grada Jajca. Tamo je krunjen posljednji kralj Bosne Stjepan Tomašević, 17. studenog 1461. godine, u crkvi sv. Marije čiji se zemni ostaci danas čuvaju u franjevačkom samostanu u Jajcu. Od mnoštva ponude za razgledavanjem većina se odlučuje posjetiti franjevački samostan koji je riznica povijesti, činjenice koje svatko tumači na svoj način. Neki od nas okrijepili su se i  bosanskih ćevapima za okrepu tijela.

Nakon Jajca prolazimo manjim  gradovima, te stižemo do zelenog prostranstva Kupresa i prekrasne crkve sv. Obitelji, a nismo zaboravili posjetiti niti  spomenik kralja Tomislava  u Tomislavgradu. U večernjim satima stižemo  u PD Pločno gdje nas dočekuje dobri domaćin Mario s izvrsnim gulašom. U blizini doma smještena je i duhovna oaza svima poznata Masna Luka gdje ponekad brzi prst i nije tako brz da bih se prijavili za seminar.

U jutarnjim satima okrjepljeni duhom i tijelom ekipa odlazi u više visine s kao naručenim vremenom pogodnim za pješačenje. Staza idealna, nimalo  dosadna. Planinarski dom prima svoje najavljene planinare na smještaj/konak. Hajdučka vrata  na visini od 2000 metara  nadmorske visine su nas dočekala otvorenih vrata, a pogled u daljinu neopisiv riječima. Nakon ugodne prespavane noći ekipe odlazi na obližnji vrh Vilinec čija staza nije zahtjevna, a s vrha se pruža prelijepi pogled na Prenj i ostale planinske vrhove. Nakon uspinjanja uslijedilo je i lagano spuštanje i povratak u PD Masna Luka gdje nas je dočekao naš domaćin sa roštiljem. U potrazi za nedjeljnom sv. misom dolazimo u Posušje.

 Dani su brzo prolazili puni sadržaja i prelijepih pejzaža da je već brzo došlo vrijeme za pakiranje i povratak doma. Na samom odlasku toga jutra  posjećujemo mjesta  opjevana u tekstovima  pjesama koje svi dobro poznajemo. Povijesne okolnosti ostavile su tragove koji su vrijedni vizionari dostojanstveno obilježili na spomen stradalih na tim prostorima. Grob Dive Grabovčeve  te njezina rodna kuća i na kraju pogled za pamćenje koji ćemo svi još dugo pamtiti.  Na kraju ovog putovanja citat /misao fra Grge Martića: „Teško domu bez ljubavi bardske, ko i Bosni bez zemlje Hrvatske“.