U Samoborskom gorju održan je duhovno – radni kamp od utorka 12. do subote 16. srpnja 2016. u organizaciji Hrvatskog planinarskog društva svetog Patrika, udruge Ekosspiritus i mladih koji se okupljaju u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu. Financijskim sredstvima ovaj projekt podupro je grad Samobor.
Vjeroučitelj Radovan Librić, tajnik udruge Ekosspiritus, i Martina Razum – Arapović, predsjednica HPD-a svetog Patrika, osmislili su program uređenja potoka Javorec i najljepšeg slapa u Samoborskom gorju, Cerinskog vira, koji su bili godinama zapušteni, te zatrpani granjem i drvima ostavljenim nakon eksploatacije okolnih šuma. U blizini potoka i slapa smještena je stara zidanica iz prve polovice devetnaestog stoljeća koju je udruga Ekosspiritus obnavljala deset godina, a sada je zgrada i pripadajuće zemljište otvoreno kao planinarski dom i duhovni centar za one osobe koji u ljepoti prirode otkrivaju svoga Stvoritelja. Nakon radova oko obnove zgrade htjelo se je i urediti obližnji slap i potok.
Duhovno – radni ljetni kamp bio je slojevit. Prijepodne su sudionici kampa sudjelovali u čišćenju potoka, slapa, prilaznih putova, te lakšim poslovima u samom planinarskom domu. U popodnevnim satima izvođene su radionice, a misna slavlja tijekom kampa predvodili su: mons . Antun Sente, rektor Nacionalnog svetišta sv. Josipa u Karlovcu, vlč Robert Mokri, duhovnik udruge Ekosspiritus, vlč. Vlado Razum, duhovnik Zagrebačke bogoslovije i vlč. Anđelko Katanec, povjerenik za pastoral migranata i turista Zagrebačke nadbiskupije.
Radni kamp u potpunosti je uspio, a potok i slap te prilazni putovi sada su čisti i uređeni. Na potoku su članovi udruge Ante Blažević i Vlado Kenda, stolari, uredili dva mosta koji će pomoći planinarima pri prelazu potoka kada planinare planinarskim putovima prema Japetiću, najvišem vrhu Samoborskog gorja. Svesrdnu pomoć kampu je dao i gospodin Božo Grgurić, mještanin sela Velikog Lipovca koje se nalazi u blizini slapa. Tjelesnu snagu sudionicima kampa održavale su vrijedne kuharice izmjenjujući se, volontirajući svaki dan u kuhinji. a za kolače su se pobrinule članice Društva sv. Izidora Seljaka, jedne od sekcija udruge Ekosspiritus.
Mladi su iskazali veliku radost što su mogli sudjelovati na ovom projektu te su produbili svoja prijateljstva , naučili neke radne vještine, te se obogatili vjerničkim iskustvom zajedništva, trenucima igre, smijeha i jednostavnog življenja u prirodi nekoliko dana.
Potrebno bi bilo još urediti strmu stazu lijevo od samoga slapa koja se penje uz Cerinski Vir i nastavlja prema Japetiću. Taj dio planinarske staze uvijek unište bujice vode. Potrebno bi bilo napraviti jači zahvat uređenja tog dijela puta da bi se planinari mogli nesmetano uspinjati ili silaziti tim putovima prema svojim odredištima. Planirano je postavljanje i velike table s osnovnim podacima o Cerinskom viru.
Slijedeće godine biti će devedeset godina kako su samoborski planinari „otkrili sam Cerinski vir“, tako lijepu destinaciju za dušu i tijelo svima koji ga posjećuju. Hrvatsko planinarsko društvo svetog Patrika planira obilježiti tu obljetnicu.