1.i 2. travnja 2017. godine održan je 59. Planinarski križni put, čime smo ušli u godinu kada ova pobožnost obilježava trideset godina od nastanka, davne 1987. u Samoborskom gorju. Udruga Ekosspiritus iz Samobora pohod je organizirala od Bedenice, preko Marije Bistrice do Svetog Ivana Zeline.
Mladi iz Bedenice koji su nas pozvali u svoj kraj i pripremili trasu, baš pravu planinarsku, kroz prekrasne vizure šuma i livada, bili su topli i susretljivi domaćini svakome od oko 400 sudionika koji su hodali ova dva dana. Najveći broj hodača bio je iz zagrebačke nadbiskupije, od kojih se posebno isticala velika grupa studenata zagrebačkog SKAC-a. Četrdesetak mladih došlo je iz Bjelovarsko – križevačke biskupije. S nama su tradicionalno bili planinari iz HPD „Lipa“, a ovaj put pridružila se i skupina iz HPD-a „Vitez“ iz Bosne i Hercegovine; oba društva uspostavljaju prijateljske i planinarske veze s HPD „Sv. Patrik“ koje djeluje unutar udruge Ekosspiritus, te sudjeluje u organizaciji ovih pohoda. Kao posebni dragi gosti ponovno je stigla skupina iz Donje Austrije, predvođena p. Josefom, benediktincem iz samostana u Maria Roggendorfu, šezdesetak kilometara od Beča.
Geslo pohoda odabrano je iz nedjeljnog evanđelja: „Odvalite kamen!“ (Iv 11, 39). O toj temi su govorili propovjednici, razmatrala se na tradicionalnoj postaji šutnje preko priče vjeroučitelja Nikole Kuzmičića i bila je poticaj za razmišljanje i micanje svih kamena spoticanja koje skupljamo u svojim životima.
Nakon cijele subote u hodu, pod toplim suncem i uz puno druženja, upoznavanja i uspostavljanja veza i odnosa, u kasno popodne kolona se s vrha kalvarije spustila u svetište Majke Božje Bistričke, gdje su domaći mladi sa rektorom svetišta Domagojem Matoševićem pripremili okrepu za sudinike, te smještaj na noćenje u osnovnoj školi. Na večernji program okupili smo se u bazilici, gdje je vlč. Matošević kao uvod u euharistiju imao katehezu na temu „svetog nezadovoljstva“. Poticao je mlade da otkriju u svom životu, u svojoj okolini i društvu u kojem žive ono područje na kojem mogu djelovati i mijenjati stvari na bolje, nezadovoljni njihovim sadašnjim stanjem. Velika skupina svirača obogatila je euharistijsko slavlje, a mladi su u ovom tradiocionalnom hrvatskom marijanskom svetištu obišli oltar Majke Božje i stavili svoje molitve do njenih nogu, u njeno srce. Marija Bistrica je živnula tu večer dok su se mladi u skupinama družili, pjevali i obogaćivali jedne druge svojom blizinom i prisutnošću.
U godini obilježavanja velikog jubileja, kao poseban znak zahvale Gospodinu, bila je i mogućnost cjelonoćnog klanjanja u kapeli sv. Petra, gdje su se molitelji cijelu noć izmjenjivali u štovanju pred Presvetim. U tom tonu, tonu zahvale i blagoslivljanja, održana je je i jutarnja nedjeljna molitva u bazilici, koju je na temelju jutarnje Časoslova toga dana pripremila i vodila vjeroučiteljica Katarina Pučar. Nedjeljni hod bio je još bogatiji i iz koraka u korak se moglo osjetiti kako skupina stranaca koji su se ovdje okupili sve više postaje zajednica, kako voli naglašavati vjeroučitelj Radovan Librić, voditelj pobožnosti. S dolaskom u Sveti Ivan Zelinu do zadnjeg mjesta je popunjena župna crkva, a završnu euharistiju je vodio vlč. Zoran Grgić – Grga, povjerenik za mlade. Kao što je župnik i župna zajednica u Bedenici, na početku pohoda za sudionike pripremila doručak, tako se u Zelini za večeru i oproštaj pobrinuo župnik te župe. Velikodušnost uvijek prati pohode planinarskog križnog puta. Ljudi rado daju ono što imaju.
Naš stari običaj izvlačenja „anđela čuvara“, osobe za koju ćemo moliti do sljedećeg pohoda, ovaj put smo obogatili s idejom da se međusobno na ovaj način susretnu i upoznaju ljudi sličnog godišta. Posebno je zanimljiva bila skupina „vetrerana“, onih preko 35 godina, koji pokazuju da se u planinarskom križnom putu za mlade može uklopiti svaki čovjek, dovoljno mlad i hrabar u srcu. Ionako znamo da se samo srcem dobro vidi, da je bitno očima nevidljivo.
Glavni moliteni naglasak ovog 59. pohoda bile su duhovne misli bl. Alojzija Stepinca. Iz njegovog bogatog opusa izdvojili smo 14 rečenica na temelju kojih je vjeroučiteljica Katarina Pučar napisala tekstove postaja križnog puta koji su se razmatrali po postajama. Kao što je Isusova muka aktualna u svim našim životima, baš svaki dan, pokazalo se da su i borbe koje je blaženik imao u svoje vrijeme i te kako prisutne i u ovom našem vremenu. Da bi još više naglasili njihovo bogatstvo žene iz udruge „Sv. Izidor Seljak“ izvezle su ih metodom križića na platnu i tako je nastala mala izložba za koju se nadamo da će kroz vrijeme biti izložena u brojim župama naše biskupije koje za to pokažu interes. Mladi su u mislima Alojzija Stepinca pronašli i inspiraciju i novu snagu, a kako je srce pohoda bilo baš u Mariji Bistrici, gdje se neki sjećaju veličanstvenog mislog slavlja na kojem je on proglašen blaženim, sve molitve i nade išle su u smjeru što skorijeg proglašenja blaženika svetim.
Svaka duša ljepote gladna, ljubavi žedna mogla se nasititi na ovom hodu, ovoj pobožnosti koje u duhu povezuje sada već tisuće hodočasnika diljem naše domovine, tražitelje planinaske duhovnosti koji su kroz proteklih trideset godina otkrili važnost molitve i žrtve kao jednog od puteva prema Gospodinu.
Posebno zahvaljujemo svima koji su svoje vrijeme i talente ugradili u ovaj pohod. Hvala Marku koji je bio dobri duh 59. Planinarskog križnog puta i njegovoj obitelji – vjerujemo da će sada ponovno imati malo više vremena za vas. 😉 Zahvaljujemo Nenadu na svakom „Nitko ne ide ispred križa!“ i „Usporite tempo“ i „Znam da ti još uvijek možeš nositi križ i da ti nije teško, ali i on bi želio svoju priliku“ – pokušat ćemo biti bolji. 😉 I njegovoj ženi Marini koja je svojim idejama obogatila neke od tekstova postaja križnog puta. Hvala i Mateji na svim mailovima koje je poslala, kao i na tekstovima o crkvama i križevima koje je pripremila za tisak u knjižici. Zahvaljujemo Valentinu i Bernardu koji su prije našeg dolaska do savršenstva doveli trasu, a u pohodu bili baš svima na usluzi. Zahvaljujemo Tomici koji ima srce veliko kao i kombi koji je ovaj put stavio na raspolaganje i pratio nas malim gestama velike djelotvorne ljubavi na svakoj od postaji na koju smo došli.
60. planinarski križni put je pred nama. Vraćamo se Samoborskom gorju. Vraćamo se tamo gdje je sve počelo. Drugi vikend u desetom mjestu ponovno smo zajedno. Do onda sve što smo naučili, čuli i vidjeli, sve što nas je dotaklo nosimo u svojim srcima i tom snagom mijenjajmo svijet oko sebe na bolje.
