Bio je to zaista vikend velikog jubileja. Osjećalo se to u vremenu, prekrasna dva sunčana dana babljeg ljeta. Osjećalo se to u atmosferi, brojnim sudinicima koji su hodali davnih dana i sada se opet okupili ne bi li podijelili svoja sjećanja, svoja iskustva iz vremena kada je planinarski križni put rastao. Osjećalo se to u velikom broju svećenika koji su nam se pridužili još jednom pokazujući da je ovo pobožnost koja je nastala iz Crkve i za Crkvu. Osjećalo se to u milostima koje su svi sudionci primili, što nije neobično, ali je ovaj put bilo baš posebno: bili smo na jubilarnom 60. Planinarskom križnom putu. Bili smo, bili smo…
Jubilej je pao u vikend 14. i 15. listopada 2017. godine. Mjesec dana prije samog pohoda skupina članova HPD „Sv. Patrik“ prošla je orginalnu trasu prvoga pohoda, koja nije mogla biti i dionica hoda jubileja jer je broj hodača sada znatno veći, jer se mora razmišljati i o mjestima za odmor i noćenje… Tako da smo krenuli iz okolice Bregane, iz mjesta Kožlak gdje su nekadašnji sudionici Planinarskog križnog puta svojim donacijama podigli kapelicu sv. Josipa. Kako nas je nadbiskup i pozvao, svoja pastoralna okupljanja usmjerujemo prema mjestima posvećenima ovome svecu, zaštitniku Domovine. Okupilo se oko tristotinjak sudionika, predvođeni svojim animatorima, više vjeoučitelja koji su doveli skupine iz škola u kojima rade, te čak šest svećenika. S nama je opet bio i p. Josef, benedktinac iz Austrije kojeg je ova pobožnost vezala uz Hrvatsku, potaknula da uči hrvatski jezik i da barem dva puta godišnje, u vikendima Planinarskog križnog puta posjeti Hrvatsku i dovede sa sobom svoju subraću i mlade iz okolice Beča. Hodala je i redovnica iz reda Malih sestara koji redovito prate naše pohode – molitvom i hodom. Bilo je tamo djece, bili su roditelji, a bilo je i roditelja s djecom. Postala je ovo pobožnost za sve. Jer slavimo jubilej. A na slavlje su uvijek svi dobro došli.
Kolona je polako prolazila Samoborskim gorjem. Popnemo se na jedno brdo, pa spustimo u dolinu. Popnemo na drugo brdo, pa opet spustimo u dolinu. Bilo je puno penjanja ovaj vikend. Bile su bogate jesenske šume. Mnoštvo kestena je putem pronašlo svoje mjesto u džepovima i torbama hodočasnika. Šuškalo je lišće pod našim nogama. Ljudi su se susretali i upoznavali. Prošli smo mjesta Otruševac, Vrhovčak, Dubravu, Palačnik, Črnec… Već pomalo umorni oko šest sati stižemo u mjesto Rude, gdje je bilo noćenje. Dočekuje nas domaći župnik Darko Banfić i smještamo se na noćenje u sportsku dvoranu. Sa zalaskom sunca penjemo se prema toplim svjetlom osvijetljenom crkvom na brijegu. Sv. Barbara je tamo, vlč. Duje Kurtović koji je predvodio večernje euharistijsko slavlje, a i hodao je cijeli dan, je tamo. I Radovan je tamo. Sudionik prvoga planinarskog križnog puta i voditelj velike većine njih poslije prvoga. Ispričao nam je neke svoje uspomene. Neke detalje iz svih tih šezdeset pohoda koji su za njim i koji su baš svi bili unikatni, posebni, sa brojim anegdotama: nekima smiješnima, nekima koji su tada predstavljale velik problem, nekima nostalgičnima. I ponovio je što već duže vrijeme ponavlja: ova pobožnost treba nove ljude u vodstvu, treba nove ideje i novu snagu. Ako vam je na srcu da se „Idemoooo!“ kolona održi, javite nam se.
U nedjelju ujutro krećemo prema Malom Lipovcu, pa se penjemo na Veliki Lipovec i do ručka stižemo na Cerinu. Prije samog dolaska do planinarskog doma okupljamo se kod najvećeg slapa Samobosrkog gorja – svi sudionici se slažu ispred Cerinskog vira za zajedničku fotografiju na temu: „I ja sam bio na jubilarnom 60. PKPu“. Nije ih bilo lako sve složiti. Pokrili smo svaku slobodnu površinu u i oko potoka i slapa. Naši fotografi su se penjali po drveću i puzali po grmlju na strmini ne bi li dobili najbolji kadar. Zahvaljujemo im se svima na trudu. Njihovo umijeće već možete pregledavati na facebook stranici udruge. Kod planinarskog doma i duhovnog centra „Cerinski vir“ sve sudionike čeka topli gulaš i juha koje su spremile naše kuharice Anica i Branka, a pomogli im Jožek, Vlado, Marija, Dubravka, Željko, Bruno… Bilo je dosta za sve. Karlo je postao najpopularniji čovjek u koloni – ne samo da je vozio popratno vozilo sa razglasom i instrumentima, nego je i vodio šank. Svi su voljeli vidjeti Karla.
Nakon ručka okupljamo se kod križa posvećenog sv. Jurju na Cerini kako bi molili 10. postaju. Predsjednik udruge Ekosspiritus ispred upravnog tijela našem Radovanu poklanja knjigu „Sveta mjesta svijeta“. Odabrali smo je čvrsto uvjereni kako je svako mjesto koje je kroz ovih trideset godina obišla ova pobožnost postalo sveto. I nadamo se da će ih biti još mnogo – već na proljeće kada odlazimo među gradišćanske hrvate. Koliko je ovo bio jubilej svih nas, toliko je ipak na poseban način bio i njegov.
Nastavljamo se dalje penjati i spuštati: preko Slanog Dola i Gradišća stižemo u Samobor. Kod crkve Sv. Mihalja čekaju nas sudionici koji su ovaj vikend hodali u organizaciji Planinarske bratovštine sv. Bernarda. Dvije kolone se spajaju. I biskup Mijo Gorski koji će predvoditi euharistiju je tamo. Sveopće zajedništvo Crkve na djelu. Formiramo procesiju kako je to oduvijek bilo kada je Planinarski križni put završavao u Samoboru, sa svijećama i zastavama i svečanim odorama udruga… Crkva sv. Anastazije je dupkom puna. Okupilo se i dosta ljudi koji nisu hodali, ali su željeli biti dio ovoga slavlja. Zahvaljujemo na onom što je bilo. Najavljujemo ono što će biti… Veliki skup svirača još jednom daje sve od sebe. Tu je naša Tamara, koja je napisala i uglazbila himnu pohoda „Mir počinje osmjehom“, prema geslu sv. Majke Terezije pod kojim smo hodali ova dva dana. Tu je i Maja i Josip i Nenad i drugi Josip… Mario koji je svirao baš cijelo vrijeme u koloni je negdje blizu… Većina njih hoda već godinama, isto traže i očekuju pojačanje… Dođite sa svojim instrumentima, već na proljeće u Gradišće.
Župljani župe Samobor su nas počastili pred crkvom. Još jednom se okupio veliki krug ljudi spremnih da nakon dva dana napornog hoda plešu i pjevaju i slave Gospodina sa svim milostima koje nam daje. A kako volimo reći: sve najbolje je tek pred nama… Zahvaljujemo vam na prvih trideset godina i veselimo se novim pustolovinama.
