DOGODILO SE: Sveta misa pod Svetim Brdom

„Veće ljubavi nitko nema od ove: da tko život svoj položi za svoje prijatelje.“ (Iv 15, 13)

Pod navedenim geslom iz Ivanovog evanđelja okupilo se u to subotnje jutro stotinjak planinara u mjestu Sveti Rok i zabrinuto gledalo u oblacima zavijen Velebit. Prognoza nije bila najbolja, ali je cilj i motiv bio najbolji, pa odustajanje nije dolazilo u obzir. Svi su uspjeli doći do planinarskog skloništa Dušice, a onda su oni najhrabriji krenuli i na sam vrh Svetog Brda. Bilo je mnogo hrabrih, vjetru i oblacima i hladnoći usprkos. Iako je izvorno bila planirana misa na samom vrhu, vremenski uvjeti su to pretvorili u misu ispod brda. Ili je to samo Gospodin odlučio da svi budemo u zajedništvu za taj svečan čin.
Kod spomenika zbjega podvelebitskih sela položena su dva vijenca: veterani u ime branitelja tih prostora i planinari u ime HPD “Sv. Patrik” koji je organizirao cijeli događaj. Dan je završio grahom i druženjem i gledanjem utakmice u Pivnici Pupi u Svetom Roku. Nadamo se da će ovaj dan prijeći u tradiciju, a tko će bolje potaknuti ostala planinarska društva od Josipa koji je organizirao pohod. Pročitajte kako je on doživio ovaj dan:

U subotu, 16.6.2018. kao planinari i kršćani rekli smo jedno veliko hvala. Naš Velebit, kojega toliko volimo, 1991. godine htjela je pregaziti srbo-četnička čizma koja je do tada već nažalost ostavila krvavi trag, kako u Lici i podvelebitskom području, tako i u drugim dijelovima zemlje.
Tada se pokazala hrabrost hrvatskog planinara, policajca i vojnika. Hrvatski planinari, alpinisti i GSS združeni u Planinsku satniju Velebit, uz rame Specijalne policije i Tigrova, zavladali su vrhovima Velebita i spriječili daljnji prodor neprijatelja. Mnogi Ličani morali su preko Velebita bježati kako bi spasili život. U samom zbjegu i tijekom ratnih godina, hrvatski policajci i vojnici dali su svoje živote braneći našu Hrvatsku, naš Velebit.
Kao planinari htjeli smo našem boravku u planini dati neki veći smisao i proći križni put stanovnika Svetog Roka, Lovinca i okolnih sela. Naš hod bio bi nepotpun da s nama nisu bili veterani gore navedenih postrojbi. Upravo su karlovački Gromovi držali položaje od Malog Alana, Dušica do Libinja. Na Dušicama nam se obratio pripadnik Planinske satnije Velebit, gospodin Željko Avdagić, čije su nas riječi svjedočanstva ostavile bez daha. Svećenik Duje Kurtović, koji je predvodio euharistijsko slavlje, kroz propovijed nas je podsjetio da naši branitelji nisu i nikad ne smiju biti margina našeg drustva, već ponos hrvatskog naroda.
Gospodin Željko Hajtok okupio je veterane Tigrova koji su na velebitskom ratištu izgubili svog legendarnog zapovjednika Damira Tomljenovića Gavrana. Gospodin Miro Palajsa, koji je i strastveni planinar, okupio je svoje Gromove – Specijalna policija Karlovac. S nama su hodali 9.GB Vukovi, 2.GB Gromovi i branitelji iz drugih postrojbi, a putem smo sreli i članove zadarske HVIDRE.
Po silasku sa Svetog brda, zajedno smo položili vijence kod spomenika zbjega Lovinčana uz stihove pjesama “Iznad polja makova” i “Ratnici svjetla”.

Ovim pohodom poručili smo:
Za njih se pomoli,
nek’ mi braća znaju

Heroji se nikad ne zaboravljaju