Podno Svetog brda na Velebitu, spojilo se nebo sa zemljom!
U zajedništvu, hrvatski policajci, vojnici i planinari, nas 203, odali smo počast herojima Velebita i svim hrvatskim braniteljima. Usponom na Sveto brdo neki su osvarili svoj prvi ozbiljni uspon te su ostali bez riječi. Mogli su se čuti komentari poput: “Toliko ga gledam, a nikako gore.” Svetom misom koju je predvodio svima dobro znani vlč. Duje Kurtović na stanovima Jurjevića, rekli smo veliko HVALA svim poginulim, nestalim i umrlim braniteljima. U propovijedi se svaki sudionik mogao barem malo poistovijetiti s ratnicima koji su branili Velebit. Vrlo oštro, direktno i bez ukrašavanja, vlč. Duje nam je ukazao što znači ostaviti svoje voljene, napustiti svoj dom radi obrane domovine. Radi ljubavi prema čovjeku, domovini i Bogu. No propovijed je bila usmjerena i na mlade planinare koji su kao domoljubi i vjernici, dužni znati o žrtvi hrabrih ratnika s Velebita. Mladi su pozvani da ovakvim pohodima nastave iskazivati svoje poštovanje i vječnu zahvalu hrvatskim braniteljima. Na pohodu su sudjelovali članovi brojnih planinarskih društava i udruga, ali s velikim poštovanjem moramo istaknuti pripadnike postrojbi koji su najviše doprinijeli obrani Velebita: Specijalne jedinice policije, Planinske satnije Velebit i Tigrova. Pohodu su se priključila i petorica branitelja 204. brigade HV-a iz krvlju natopljenog Vukovara. Ovaj pohod je u svim prisutnima dodatno probudio nacionalnu svijest i kršćanski duh te su se mnogi sami prijavili kako žele biti na raspolaganju u organizaciji sljedećeg pohoda koji će se održati 13.6.2020. godine. Po prvi puta, pripadnici Specijalne jedinice policije Grom iz Karlovca, došli su sa svojim suprugama i djecom te su ih na vrlo emotivan način upoznali sa svetom gorom Velebit. Mnogim žestokim specijalcima bile su suze u očima. Svoj dom iz 90-tih pokazali su svojim voljenima. Zamislite, otac s kćeri ili sinom po prvi puta zajedno na Velebitu i to baš na mjestu gdje se ginulo.
Poklonili smo se i žrtvama lovinačkog kraja položivši vijence kod spomenika u Egeljcu. Zajedničko druženje nastavili smo u Svetom Roku uz izvrstan grah i svima nam posebno drago, Velebitsko pivo.
Budućnost ovog i sličnih pohoda isključivo je na nama, mladim planinarima. Mi ne smijemo dozvoliti da se zaborave heroji Velebita kojeg toliko volimo. Naše molitve uz umor, znoj i žuljeve najmanje su što za njih možemo učiniti jer….
“Veće ljubavi nema od ove: da tko život svoj položi za prijatelje.”(Iv 15, 9-17)
Ovaj pohod je prekrasan primjer suradnje našeg planinarskog društva i Udruge Specijalne jedinice policije Grom Karlovačke županije.