Posljednji tjedan sedmog mjeseca, 25. – 29. srpnja 2022. članovi HPD-a „Sv. Patrika“ okupili su se na tradicionalnom duhovno – planinarskom kampu na Sjevernom Velebitu. Taj nacionalni park nam je baza dugi niz godina i nikad mu se nismo prestali radovati.

Okupljali smo se kroz ponedjeljak, strpljivo iščekujući one koji su kasnili. Ako već to morate raditi, vjerojatno nema boljeg mjesta od terase ispred Planinarskog doma Zavižan. Kada se okupila cijela skupina, napravili smo kratku kružnu šetnju Kosa – Balinovac – Botanički vrt. U čudesnoj šumi smo se međusobno upoznali, iako smo sve najzanimljivije jedni o drugima doznali kroz nadolazeće dane. Smjestili smo se u prostorije planinarskog doma, a naša kuharica Anica je do večere već pripremila prvu u nizu svojih čarolija: Gulaš sv. Patrika. Lijepa večer najavila je odličan sljedeći dan.

Misao dana: Stignu na mjesto o kojemu je Bog govorio. (Post 22, 9)

Riječ dana: ŽRTVA

Utorak smo započeli na Premužićevoj stazi koju smo napustili kod Fabinog Dolca kako bi preko Škrbine Drage došli do Velikog Loma. Na Lubenovačkim vratima zamjetna je šteta na crnogorici od potkornjaka, svake godine na sve većoj površini. Veliki Lom je bajkovit kao i uvijek, mjesto starih nostalgija i novih pustolovina. U domu su shvatili kakvo je stanje i naručili cisternu vode i kamion pive, nek’ se nađe…

Misao dana: Što ćeš ti ovdje? (1 Kr 19, 9)

Riječ dana: OBJAVA

Jutro srijede smo proveli gledajući u oblak koji nam je naš domaćin Ivan Vukušić pokazao u smjeru mora. Postajao je sve veći i tamniji, donoseći svjetlosne efekte u vidu munja i zvučne u vidu gromova. Donio je i kišu i tuču. Oko podneva, nevjerojatno, ali sinulo je sunce. Brzo smo navukli gojzerice i napravili kratku turu na vrh Velikog Zavižana, kako bi posjetili runoliste i mušice u klekovini pod vrhom. Sve planove za popodne odgodio je partnerski oblak onom jutarnjem, koji je stigao s druge strane kuće i donio još malo više kiše i vjetra i hladnoće. Bolna koljena i umor nekih sudionika su oduševljeno prihvatili dan društvenih igara s ljubavlju gledajući maglu i vlagu koja je vladala s druge strane čvrsto zatvorenih prozora. Igrali smo se puno, igrali smo svašta, naučili nove trikove, doznali sve zanimljivosti, stvorili zajedništvo od hrpe stranaca. Velika je čarolija u društvenim igrama kada ih se prihvate odrasli ljudi – malo tajni tada može ostati skriveno. Uz večeru smo otvorili butelje vina i bili spremni ostati na Zavižanu zauvijek.

Misao dana: Tad će početi govoriti gorama: ‘Padnite na nas!’ i bregovima: ‘Pokrijte nas! (Lk 23, 30)

Riječ dana: ČUDO

Četvrtak je prevrtljivošću slikovito pokazao što je Velebit. Krenuli smo prema Malom Rajincu kroz oblak, kojeg smo se s nostalgijom sjećali kada nas je sunce ponovno dovelo do dijeljenja kremi za sunčanje na Jezerima. Duhovnu misao dana, koju smo imali svaki dan, uz biblijski citat i riječ dana, održali smo kod ruševina planinske crkve, nekad davno sagrađene od teških ploča kamena vapnenca, a danas obilježene tek grubim drvenim križem. Najhrabriji su do kraja dan odradili savršenu osmicu s rekordno brzim usponom na Pivčevac i drugo tjedno spuštanje u Vukušić snižnicu.

Misao dana: Dobro nam je ovdje biti. (Mt 17, 4)

Riječ dana: UČENICI

U petak ujutro smo se vrlo polako spremali i još sporije opraštali. Nikada se nikome ne ide s Velebita, bez obzira što nas čeka u dolini. Objašnjavali smo motritelju Meteorološke postaje Tomislavu i voditeljici doma Katarini kako ćemo im nedostajati. Možda su nam i povjerovali. U Krasnom smo se opskrbili sirom i posljednju zajedničku molitvu imali u Svetištu Majke Božje od Krasna, s ophodom oko oltara zaokružujući sve lijepo što je tjedan nosio.

Misao dana: Mjesto na kojem stojiš sveto je tlo. (Izl 3, 5)

Riječ dana: SVIJET

Mogla bih vam pisati dugo i detaljno, kako smo dobro jeli; koliko smo se smijali; o odboru za doček na klupici; o Željkovom prepametnom satu i mobitelu i glavi; o Filipovim izgubljenim čepićima za uši i prekratkom krevetu; o Gabrijelinom zvanju u beli; o japankama na bijele čarape; o Darijevim noževima; o Sandrinom tempu; o konjima pod Kosom i Aninom jahanju uz navijače; o Aničinoj ulaznici, o veterankama Ljerki i Diani; o puštanju zmaja; o obitelji Šporec i kako u koloni rasporediti troje djece, a da se ne svađaju; o Ireninom fotoaparatu; o letećim sunčanim naočalama; o Ivičinom sviranju gitare; o pjevanju Bernarde, Monike, Ivone, Mateje i Jane; o dijeljenju graha motoristima; o zvonjenju na kapelici sv. Ante; o Katarininim papirićima s poticajnim pitanjima koji su se vjerojatno raspršili po cijeloj planini i sada nad njima meditiraju neki medvjedi, vukovi i risovi… Čitaju ih, žvaču, razmišljaju ili rade bilo što od toga, što su radili i sudionici Ljetnog kampa na Velebitu 2022. Mogla bih vam pisati dugo i detaljno i znali bi puno, ali ne bi nikada doznali sve. Za sve, rezervirajte tjedan dana pred kraj sedmog mjeseca 2023. godine. Sve najbolje je tek pred nama…

Fotografije pogledajte na Facebook stranici udruge.