Za Boga i svetog Patrika
Prigodom 20. obljetnice osnivanja HPD-a sv. Patrika članovi Društva osam dana produbljivali kršćanski identitet i zajedništvo
Članovi udruge Ekosspiritus i Hrvatskog planinarskog društva sv. Patrika iz Samobora boravili su na hodočašću sv. Patriku u Irsku od 5. do 12. srpnja. Povod za putovanje 27 članova na „Zeleni otok“ bila je 20. obljetnica osnivanja HPD-a sv. Patrika, čiji su članovi izabrali za zaštitnika tog zaštitnika Irske i kršćanskog misionara iz 5. stoljeća, jer nastoje u svojim životima nasljedovati sveca koji je poznat čitavom katoličkom svijetu po svojoj neumornoj evangelizaciji onih koji za Krista nisu dotad čuli.
Osam dana boravka u Irskoj bilo je ispunjeno posjetom povijesnih mjesta važnih uz život sv. Patrika – drevnih samostana, katedrala, fakulteta, razgledom većeg broja muzeja i posjetiteljskih centara, parkova, slikovitih mjesta diljem Irske te zajedništvom koje je za cilj imalo kvalitetan odmor „na zelenim poljanama“. Razgledavanje je započeto u Newgrangu, drevnom neolitskom nalazištu, gdje se tumači prošlost tog kraja na kojem je prije 5200 godina napravljena mogila ili humak, stariji od Stonehengea i egipatskih piramida. Prolazeći obližnju rijeku Boyne prisjetili su se povijesne bitke na toj rijeci 1. srpnja 1690. godine kada je katolički kralj Engleske James II. svrgnut te je nakon te bitke počela dominacija protestantske prevlasti nad Irskom.
U samostanskoj naseobini Monasterboice, koju je u 5. stoljeću osnovao sv. Buite, učenik sv. Patrika, hodočasnici su obišli ruševine samostana i okrugli toranj te groblje na kojem su se sačuvali najznačajniji i najveći keltski križevi iz 10. stoljeća – Muiredachov i Visoki – s isklesanim biblijskim motivima, prepoznatljiv „brend“ Iraca u svijetu.
Obišli su ruševine još jednog samostana koji je nekada bio važno odredište na križanjima drevnih srednjevjekovnih puteva te srce duhovnosti srednjeg vijeka u Irskoj – Clonmacnoise – kojeg je oko 544. godine, uz plovnu rijeku Shannon i blizu uzvišenja Tara, osnovao sv. Ciarán Mlađi. Duhoviti vodič upoznao ih je s važnošću impresivnih ostataka samostana koji sa svojim zidinama, grobnim križevima i kulama svjedoče o nekadašnjem bujnom kršćanskom životu te misionarskom poslanju irskih redovnika koji su uvelike pridonijeli evangelizaciji europskih naroda, što je i na tom mjestu posebno istaknuo 1979. godine tadašnji papa Ivan Pavao II. predvodeći misno slavlje u kapelici koja i danas svjedoči o tom povijesnom pastirskom pohodu rimskoga pape. Ulice Galwaya razveselile su putnike svojom večernjom vrevom i bogatstvom irske gastronomije, a jutarnji pohod mjesnoj neorenesansnoj katedrali Uznesenja BDM na nebo i sv. Nikole, “posljednjoj velikoj kamenoj katedrali u Europi“ izgrađenoj od 1958. do 1965. godine, oduševio je posjetitelje stilskom urešenošću i umjetničkom porukom.
Motivi hridi Mohora u pokrajini Burren često su korištene na fotografijama s kojima se predstavljaju prelijepe irske prirodne znamenitosti. Vjetar koji je s oceana šibao tijela Hrvata samo je pojačao dojmove udara valova na stijene Irske. Sa svom tom geološkom prošlošću, posjetitelji se mogu upoznati u modernom multimedijalnom posjetiteljskom centru, kakve posljednjih godina Irci grade i opremaju uz svaku svoju baštinsku, kulturnu ili prirodnu znamenitost. Zanimljivo je bilo obići i dvorac Bunratty, iz 15. stoljeća, te etnoselo smješteno podno njegovih zidova, u kojem je predstavljen ruralni život stanovnika na Moheru u prošlim stoljećima. Kako je u svakoj kući i ustanovi posjetiteljima pri ruci elokventan i atraktivan tumač, nije puno trebalo da „mjesni učitelj“ i hrvatskih posjetiteljima u svojoj učionici održi sat glazbenog s ubrzanim tečajem pjevanja irskih nazdravica, osobito poznate „Cockles and Mussels“.
Nedjeljnu euharistiju slavili su 7. srpnja u župnoj crkvi sv. Stjepana i sv. Ivana u Castelislandu, a predslavio ju je mons. Nedjeljko Pintarić. Tumačeći nedjeljna čitanja o zahtjevnoj ali važnoj proročkoj službi po kojoj je Bog nazočan i među „rodom odmetničkim“, kao i među onima koji prihvaćaju navještaj Kristove radosne vijesti, istaknuo je povezanost evangelizacije i stvaranja kršćanske kulture u kršćanskim narodima. Osvrnuo se nadalje i na prvi organizirani pohod Hrvata Irskoj kada su od 21. do 26. lipnja 1932. godine sudjelovali na 31. međunarodnom euharistijskom kongresu u Dablinu, s kojeg je dr. Josip Andrić (1894.-1967.) opširnim putopisima u časopisu „Obitelj“ izvještavao hrvatsku katoličku javnost te objavio dva izdanja knjige „Irska. Zeleni otok“.
Ovim hodočašćem odajemo posebno priznanje dr. Andriću prigodom 130. obljetnice njegovog rođenja, jer ni nakon više od osam desetljeća od izdavanja knjige nije nadmašen tako nadahnuto napisan pregled irske povijesti na hrvatskom jeziku, rekao je mons. Pintarić o tom djelu vrhunskog novinarstva, koji je na jasan, informativan, zanimljiv, poučan i jednostavan način opisao tešku borbu irskog naroda za svoj katolički i nacionalni identitet. Razgovor o knjizi tog zaslužnog člana predratnoga Hrvatskog katoličkog seniorata, novinara, književnika i glazbenika, jednog od najboljih i najplodnijih kulturnih stvaratelja negdašnjega hrvatskog katoličkog pokreta i jednog od prvih, i to ponajboljih, modernih hrvatskih katoličkih novinara nastavljen je u mnogim prigodama.
Najveći irski nacionalni par Killarney, u Narrow Roadu, otvorio je svoje puteve planinarima sv. Patrika koji su uz jezera planinarili i planinama Irske, a uz jednu od najpoznatijih panoramskih ruta Europe, „Ring of Kerry“ poluotoka Iveragh, zagazili su i u Atlanski ocean. Ugodna je bila vožnja kroz mala slikovita sela uz Ocean, a jedno od njih, Waterville, znao je često posjećivati i Charlie Chaplin, te su mu se stanovnici odužili prigodnim spomenikom.
Grad Cork, drugi najveći irski grad, u kojem je poznati misionar sv. Finbarr krajem šestog stoljeća potaknut djelovanjem sv. Patrika utemeljio samostan i snažno vjersko središte, prepun je prirodnih i kulturnih ljepota. Smješten na kanalima i dokovima koje povezuje rijeka Lee, uređen je šetnicama, a katolička neogotička katedrala sv. Marije i sv. Ane, posvećena 1808., nalazi se na brežuljkastim obroncima Shandona.
Na iseljavanje brojnih Iraca u inozemstvo, osobito u Ameriku, podsjetio je hodočasnike lučki grad Cobh, nekadašnji Queenstown, iznad kojeg se nadvija velebna katedrala sv. Colmana, posvećena 1919. godine. Iz Cobha su hodočasnici krenuli u Cashel. Uz veličanstvenu srednjevjekovnu kamenu utvrdu Rock of Cashel, njezine ruševne dvorane i katedralu s romaničkim elementima, hodočasnici su se upoznali s poviješću središta munsterske kraljevske obitelji i crkvenih institucija s više od tisuću godina opstojnosti. Sveti Patrik posjetio je Cashel 450. godine te se na ulazu u dvorac nalazi Križ sv. Patrika na kojemu je prikazan njegov dolazak u to važno mjesto. Koliki je značaj tog mjesta govori podatak da ga je posjetila engleska kraljica Elizabeta II u svibnju 2011. godine.
Preko Kilkenya, možda najljepšeg grada u unutrašnjosti Irske, hodočasnici su doputovali u glavni grad Dablin gdje su boravili slijedećih tri dana. Bogatstvo povijesne baštine, kulture, gospodarstva i modernog graditeljstva nudi velike mogućnosti razgledavanja. U srcu grada, katedrala sv. Patrika i katedrala Kristove crkve, koje danas obje pripadaju irskoj Anglikanskoj crkvi, privlače rijeke turista i nude brojne mogućnosti razgledavanje kroz prezentacijske inventivnosti. Katolička „pro-katedrala“ Svete Marije počela se graditi početkom 19. stoljeća, a u kolovozu 2018. godine papa Franjo molio je u njoj prigodom Svjetskog susreta obitelji. Glasovito sveučilište „Trinity College“ sa knjižnicom gdje se čuva Book of Kells, oslikani rukopis četiriju evanđelja iz početka 8. stoljeća, vrhunac „otočkih iluminacija“ u kojima se isprepliće tradicionalna kršćanska ikonografija s keltskim uzorcima . Nezaobilazan posjet pivovari Guinness, koju godišnje posjeti preko milijun posjetitelja, započeo je okupljanjem uz Vrata sv. Jakova, nazvana po obližnjoj crkvi istoimenoga svetca u kojem se nalazi sjedište irskog Camina za hodočasnike u Santiago de Compostellu. U Nacionalnom muzeju Irske izloženo je i djelo hrvatskog kipara Ivana Meštrovića „Djevojka s harfom“ koji je 1927. godine na zamolbu irskog pjesnika Williama Butlera Yeatsa, izradio prijedlog za dizajn prvog kovanog novca Slobodne irske države. Budući da je tada zamolba do Meštrovića stigla prekasno, Irska središnja banka od 1965. Meštrovićevo rješenje koristi za svoj službeni pečat, a više od osam desetljeća nakon izrade, dizajn je iskorišten za izdavanje prigodnog srebrnog kovanog novca u hrvatskoj verziji od 150 KN i irskoj verziji od 15 €, izrađene u Dublinu i u kovnici Hrvatskog novčarskog zavoda u Zagrebu.
Zadnjeg dana hodočašća posjetili su prirodne ljepote parka prirode Wicklow, u čijem se krajobrazu smjestio Glendalough, drevni samostan kojeg je 549. godine osnovao pustinjak sv. Kevin, poznat po mnogim čudesima i opisan u brojnim umjetničkim djelima. Poput mnogih drugih samostana nastalih u tom razdoblju i ovaj je ruševina okružena grobljem, iznad koje se nadvila okrugla kamena kula, kao simbol opstanka i trajanja irske usmjerenosti na nebeske vrijednosti.
Dani hodočašća su brzo prolazili, ispunjeni raznolikim sadržajem i zajedništvima koje su hodočasnici pohranili u svoja srca, zahvalivši Bogu za svoj osobni rast u duhovnosti planine i evangelizacije u današnjem vremenu. Slično takvo hodočašće održano je i 2007.godine za tadašnji naraštaj članova Društva sv. Patrika, a duhovni plodovi takvih zajedništva osjećali su se u narednim godina djelovanja tog malog vjerničkog planinarskog društva. Na završetku hodočašća molili su himan sv. Patriku, koji u zadnjoj strofi pjeva: „Blagoslovi i brani uvijek dragu našu rodnu zemlju, gdje list djeteline i sad cvate, kao dok si ti na zemlji bio. I naša srca, koliko godi mi lutali. Dovijeka će plamtjeti za Boga i svetog Patrika i našu dragu domovinu“.