Kiša je padala, lijevala, potapala. A mi smo kretali na Velebit. Subotnje jutro 28. rujna 2024. godine iz kuće je izvuklo zaista samo najhrabrije. Kako se pokazalo, hrabrost se uvijek isplati. Ne baš posve pun autobus članova i prijatelja Hrvatskog planinarskog društva „Sv. Patrika“ odvažio se poći na put.
Dolaskom u Krasno obišli smo slikovito svetište na brdu, te junački krenuli tražiti jesen u Nacionalnom parku „Sjeverni Velebit“. Parkiralište i nije bilo sasvim pusto, ali tamo su bili uglavnom autobusi, pojedince je vjerojatno preplašilo vrijeme, za što, kako se pokazalo, i nije bilo pravog razloga. Nakon smještaja u planinarski dom na Zavižanu oblaci su se odvaljali nekamo na drugu stranu planine, pa smo mogli izaći na otvoreno. Obišli smo Kosu, popeli se na Balinovac, spustili u Botanički vrt, pomolili se kod kapelice sv. Ante. Navečer su dva stola bila krcata proizvodima za zajednički agape, a druženje se nastavilo sve dok kućni red nije oglasio da je vrijeme za spavanje.
Nadali smo se lijepoj i sunčanoj nedjelji, ali ponovno su oblaci i magla zakrili svaki pogled kroz prozore. Junački smo se zaletjeli u snažnu buru po Premužićevoj stazi sve do Rossijeve kolibe. Bilo je hladno, da. Ali sunce je ipak došlo, pogledi se otvorili, radost se pojačala. Neki su si uzeli vremena, drugi se požurili da stignu na oproštajno piće u planinarskom domu, ali svi, od djece do umirovljenika, uspješno su zaokružili dan.
Nedjeljnu svetu misu pohodili smo u Nacionalnom svetištu Svetog Josipa u Karlovcu, gdje nas je pozdravio rektor, mons. Antun Sente.
Izlet je organizirao Radovan, a vodila ga je vremenska prognoza kojoj smo se prilagođavali i zaista izvukli najbolje iz posljednjeg vikenda rujna, stvarajući uspomene i planove za budućnost.

Galeriju fotografija pogledajte na Facebok stranici udruge Ekosspiritus.