Geslo je obećavalo: „Oni koji se uzdaju u Gospodina, hodaju ne umarajući se.“(usp. Iz 40, 31), ali znali smo da naš čeka vikend u Samoborskom gorju. Svi su bili znatiželjni što će se na kraju dogoditi. 12. i 13. listopada 2024. bio je vikend zanimljivih iskustava i velikih iznenađenja, kakve često spremaju Planinarski križni putevi.
Noć prije pohoda neumorno je padala kiša, što je donijelo nešto blata i padova, ali kao što nas ova pobožnost uči, najvažnije je krenuti i uvijek iznova ustajati, nastavljati dalje.
Okupili smo se u baroknoj crkvi sv. Mihalja u Samoboru gdje nas je dočekala vrijedna zvonarica Mirica Rubinić pripremivši doručak i nudeći prvo ohrabrenje za sve pred nama. Uz meditacije Tomislava Ivančića nekako je lakše bilo uspeti se na Palačnik, a zatim i na Oštrc, najviši vrh srednjeg grebena Samoborskog gorja. Ručak uz planinarski dom obnovio je snage, a pogledi na raskošne jesenske šume stvarali radost u srcu i čuđenje u umu. Prošli smo kroz sela Mali i Veliki Lipovec i dosegnuli toplu gostoljubivost Planinarskog doma „Cerinski vir“, mjesto noćenja. Kuharica Anica i domar Vlado pripremili su sve za hodočasnike, i večeru i madrace za spavanje. Nakon desetljeća noćenja po podovima sportskih dvorana svi smo priznali kako okupljanje manje skupine hodočasnika ipak ima svoje velike prednosti. Za katehezu vjeroučitelj Radovan izložio je bogatstvo raspela u vlasništvu udruge i sudionici su među njima prepoznali onaj „svoj“ križ, koji nam uvijek nekako prirodno dođe u život. Putem nabrani kesteni pucketali su na peći na drva i večer je bila kao iz nekih prošlih vremena, uz kamin i druženje, smijeh i uspoređivanja iskustva i sjećanja.
Nedjeljno jutro započeli smo molitvom Časoslova u kućnoj kapeli „Sv. Izidora Seljaka“, te uz pojačanje u broju sudionika odmah junački krenuli brutalnim usponom prema Šipačkom Bregu. Naučili smo: ako selo u imenu ima ‘Breg’, ne piše nam se dobro. Kraj siromašan stalnim stanovništvom oživjeli su brojni sakupljači gljiva i kestena, kao i skupina tražitelja smisla koji slijede križ. Da, ipak smo se malo umarali, ali nismo odustajali. To je ljepota pobožnosti koja je 74. put poškakljala lice zemlje, baš tamo gdje je i niknula.
Preko Dragonoša i Jarušja stižemo u zaselak Gluščić Breg, gdje je na inicijativu stanovnika i uz potporu udruge Ekosspiritus podignuto novo raspelo na kojem je kopija lika Krista kojeg je prije pedesetak godina za Nacionalno svetište Majke Božje Bistričke izradio p. Wolfgang Krogler, kartuzijanac iz Pleterja. Lik trpećeg Krista, zgrčenog tijela koje je patnički pribijeno na križ, ostat će trajan spomen na prolazak ovog pohoda, upozoravajući sve prolaznike kako velike muke daruju i velike milosti. Križ je blagoslovio upravitelj župe Noršić Selo, na čijem teritoriju se nalazi, vlč. Josip Čulig, a misu je predvodio mons. Nedjeljko Pintarić. Članovi društva „Sv. Izidora Seljaka na misi su sudjelovali u tradicionalnim samoborskim narodnim nošnjama, a okupio se i velik broj vjernika.
Domaćini su sve počastili večerom, a bilo je i žive glazbe i plesa. Radosti su se samo slagale jedna na drugu. Prijateljstvo, zajedništvo i duhovnost donio nam je i ovaj pohod. Kako se onda ne bi okupili i na onom sljedećem, koji se već nazire u željama i planovima…
Galeriju fotografija pogledajte na facebook stranici udruge Ekosspiritus