Udruga Ekosspiritus i HPD Sv. Patrika iz Samobora održali su u tjednu od 13. – 19. srpnja Ljetni kamp na Velebitu na kojem je sudjelovalo četrdesetak planinara i ljubitelja prirode. Okupljeni sa raznih strana domovine i raznih godišta sve je povezala želja za druženjem, stjecanjem novih iskustava, proširivanjem vidika uspinjući se na planinu, ali i napredujući u međuljudskim odnosima. Nacionalni park Sjeverni Velebit već godinama izlazi u susret dozvolom za održavanjem ovog kampa, što sudionike posve približi njegovim najljepšim dijelovima: Hajdučkim i Rožanskim kukovima, Kozjaku, vrhovima oko Zavižana s pogledom na obalu. Tamo je posve lako zamisliti kako su prva hrvatska plemena ostala očarana kada su im po prvi put pred očima otvorili ti isti prizori kojima se divimo i mi, mnogo stoljeća kasnije.
Posebno obogaćenje kampu bilo je i stalno prisustvo dvojice svećenika: vlč. Roberta Mokrog i vlč. Milana Kerša, koji su svakodnevnim euharistijama i nagovorima boravku na planini pružili posebnu duhovnu notu. Da bi se slavilo Gospodina u vrletima i bespućima Velebita svaki dan nosio se kompletan pribor za misu, uključujući i veliki Misal, što je nekim planinarima dalo i dodatnu priliku za žrtvu. Dugo će se pamtiti improvizirana kuhinja na 1200 metara nadmorske visine koja je zajedničkim naporima uspjela proizvesti delicije poput kotlovine, čobanca i janjetine, ali i desert poput palačinki. Nemoguće je zaboraviti dugačke vruće dane i večernje pokušaje ugrijavanja uz logorsku vatru, podnevne odmore na putu prema vrhuncima kada se jedva čekalo sjesti u hladovinu borika, ledenu planinsku vodu koja kao da stvara ovisnost zbog koje će se barem neki uvijek vraćati na to mjesto.
Vilovito stijenje Velebita uvijek nas iznova podučava novim stvarima o ljepoti, izdržljivosti, upornosti, a zatim i o nama samima, ljudima koji nas okružuju i našem Bogu. Bez obzira upustimo li se u tu pustolovinu samo jednom ili je uvijek iznova ponavljamo, sigurno je samo to da nikako ne možemo ostati jednaki i nepromijenjeni, a takva promjena može biti samo cilj svakog istinskog kršćanskog života.