Projekt Lijepa li si… 2010 godine ponudio je posjet Slavoniji. Zainteresiranih 40-ak sudionika putovalo je u vikendu 29. i 30. svibnja. U subotu ujutro u centru Đakova dočekala nas je Ana, članica HPD-a Sv. Patrik, koja je uz pomoć svoje majke osmislila i vodila razgled po svom rodnom kraju. Zahavaljujemo joj se i čekamo da se i ostali članovi jave i ponude program u mjesta iz kojih oni potječu. Posjet ovom gradu je morao početi od katedrale o kojoj smo čuli mnogo zanimljivosti, a nastavio se u Strossmayerovoj galeriji i muzeju Đakovštine. Nakon dojmljivih podataka o zgradama i povijesti ljudi, popodne smo dojam upotpunili i prirodnim ljepotama koje smo doživjeli u susretu sa životinjama u Državnoj ergeli lipicanaca.
Dogovorena večera bila je pravi slavonski čobanac koji se i nije mogao drugačije jesti nego uz velike količine Osječkog piva. Apsolutno smo prihvatili domaće običaje. Oni najuporniji su na kraju otkrili i „Šokački disko“ – moderna zabava na izvorni šokački način – ako vas put nanese u Đakovo, nikako ne propustite to iskustvo.
Nakon noćenja u školi krenuli smo prema Voćinu, gdje je poznato Marijansko svetište, trenutačno u obnovi, jer je crkva posve srušena za vrijeme Domovinskog rata. Zgrada je izgrađena indentična toj uništenoj, a krajem godine bi trebali završiti i unutarnji radovi. Župnik se pohvalio da je opća starost župljana 17 godina, te da je mjesto vrlo živo i vezano uz život u župnoj zajednici. Nakon slavljenja nedjeljne euharistije čekalo nas je posljednje odredište puta – mjesto Velika. Tamo se obilježavala 20. Smotra folklora „Čuvajmo običaje zavičaja“ na kojoj je sudjelovalo petnaestak društava sa svojim programom koje smo djelomično uspjeli i vidjeti prije nego smo se teško oprostili i krenuli doma.
Natjecanje koje smo održali u pisanju bećaraca je bilo vrlo neizvjesno, uz mnogo orginalnih stihova, ali smo odlučili objaviti nekoliko posebno pogođenih misli, uz nadu da će vam biti zanimljive, ali i korisne i poučne. U svakoj šali ima pola istine? Pa u našoj ima i… da.
Kraljici su četiri konja dali
ma nedam joj da priđe mojoj štali.
Naši dečki svi se cura boje
pa rađe s fotićem stoje.
A mi cure isto smo srameće
pak se to nikamo ne kreće.