Put u Škotsku: 23. – 30.07.2013.
Jedan od programa Zajednice Ekosspiritus u ovoj godini bilo je putovanje u Škotsku.Ostvaren je krajem srpnja, a sudjelovalo je osam sudionika. Pođite s njima na putovanje preko ovog osvrta.
Želeći širiti i proširiti vidike i puteve Sv. Patrika, mala, ali složna družina od 8 članova društva Sv. Patrika i onih koji će to tek postati (JAKOV, Larisa, Tanja, Vladek, Katica, Alan, AnaŠ i AnaK) J, 23. srpnja 2013. krenula je put Škotske – zemlju kilta, dvoraca i viskija, kolijevku golfa, poštanske marke, bankomata, bicikla, telefona i prirodnih ljepota – jezera, klanaca, vodopada, klifova,…
Uzbuđeni i radosni krenuli smo put Pule odakle smo poletjeli put Glasgowa. Bili smo opušteni budući da nam je plan puta unaprijed bio lijepo i pomno pripremljen od strane naših vodiča, Ane Š. i Vladeka J. Zahvaljujemo na tomeJ.
Došavši u Glasgow, stvari nisu za nas krenule baš najbolje. Naime, sletjeli smo na “krivi” aerodrom, a unajmljeni auto/kombi/mini-bus čekao nas je na “pravom”. Međutim, znali smo da se katkad prvi “mačići bacaju u vodu” J, pa nas nije omela ta činjenica, te smo vrijeme čekanja prijevoza iskoristili za upoznavanje i podjelu hrane -suvremene “reliquiae reliquiarum” iz Domovine.
Već na kraju dana krenuli smo put Edinburgha, prijestolnice Škotske, najimpozantnijeg mjesta koje smo posjetili tijekom 7 dana. Odmah da se Škotima “podvučemo pod kožu” jedan predstavnik naše skupine obukao je kilt, znak za Škote i “kockastu” majicu, znak nas Horvata, s natpisom “Karlovačko vs. Whiskey” wink – Bravo za našeg Alanića.
Edinburgh – čaroban je u svojoj raskoši, ali i jednostavnosti. Tako nas je i dočekao. No, dopustio nam je da istražimo svaki njegov kutak i upijemo svaku sliku i zvuk i time postanemo bogatiji. Posjetili smo sve važnije dijelove grada grad koji čini sastavni dio UNESCO-ve svjetske baštine, edinburški dvorac, kafić u kojemu je spisateljica J.K. Rowling napisala prvi roman o Harryju Potteru, njegov Old Town, New Town, katedralu Dv. Gillesa, ulica Royal Mile, škotski parlament,…
Sljedećeg dana nastavili smo našu avanturu posjetivši Stirling – najveći škotski dvorac. 50-ak kilometara sjeverozapadno od Edinburga. Ondje nas dočekala kraljica Mary De Guise, a najviše oduševio prikaz tadašnje, srednjovjekovne kuhinje (vidi se da je na okupu gastro sekcijaJ) iz vremena dinastije Stewart. Stirling je nekadašnji glavni grad Škotske, u kojemu je okrunjena i škotska kraljica Mary Stewart, poznatija kao Mary of the Scots.
Preko Pertha nastavili smo put do palače Scone, povijesnog sjedišta škotskog parlamenta i mjesta gdje se nalazio krunidbeni kamen Stone of desteny , a gdje su se krunili škotski kraljevi i kraljice. Kako su se na tom mjestu krunili kraljevi, “okrunili” smo se i mi kako bismo postali sastavni dio priče o Sconeu. Prošetali smo, gubili po labirintu, ali smo se na kraju i našli J – hvala JakovuJ. Budući da smo bili sretni što smo se našli, odlučili smo i nazdraviti. I to gdje!? u najmanjoj, ali zato i najstarijoj destileriji viskija u Škotskoj – “The Edradour” – gdje smo se upoznali s načinom pripreme i skladištenja Whiskeya.
Istoga dana, posjetili smo i dvorac Blair, te pristigli u pitoreskno mjestašce Fort Augustus, dom slatkog čudovišta Nessie- jezero Loch Ness , gdje smo, zahvaljujući Tanji, ustali ranije i upoznali (ili se podsjetili) kako izgledaju ustave kojima se regulira promet između istočnog i zapadnog dijela škotskih jezera.
Neki su čak, bez imalo straha od čudovišta, umočili svoje papčice u Loch Ness, unatoč tome što je jezero izgledalo kao da je netko u vodu izlio naftu (nije privlačno za kupanac, ali boja očarava /boje se prelijevaju od svjetlo plave do ljubičaste) J.
Toga jutra , spakirali smo svoje “krpice” i veseli i nasmijani krenuli našim prometalom, prema po nekima, najljepšem dijelu Škotske – Isle of Skye – najvećem otoku Škotske. Kako nas je vrijeme služilo tijekom cijelog putovanja, tako smo uživali i na Skyeu. Svoje smo oči “ostavili” ugledavši Kilt Rock – morsku liticu (cliff), planinski lanac Cuillins, kao i neobične oblike stijena: Old Man of Storr i Quiraing. Prošetali smo se nestvarno zelenim površinama, poslikali se, na jednom vrhuncu viknuli Scotlanddddd wink (Alan i Jakov), i gladni se uputili namiriti svoje škembice u mali lučki gradić Portree kojeg krase vesele kućice u raznim bojama. Slatko J.
Tako namireni, i veseli, krenuli smo s otoka put unutrašnjosti, u pravcu mjestašca Fort Williama koji leži u podnožju najviše škotske planine Ben Nevis -1344 m/nm. Mjesto u kojemu su snimani neki vrlo poznati filmovi – Braveheart, Highlander, Rob Roy. U Fort Augustus pristigli smo navečer, prošetali gradićem, pronašli crkvu u kojoj smo sutradan (nedjelja) otišli na misu. Nakon mise, krenuli smo dalje istraživati i usput se diviti prirodnim ljepotama klanca Glencoe po mnogima najljepšem dijelu Škotske, koji je ime dobio po rijeci Coe.
Bilo je čarobno, zelena boja je posebna, izmjenjuju se razne nijanse zelene protkane vodopadima i klancima, planinskim vrhovima, boje koje se prelijevaju, a mi putujemo dalje i pjevamo. Da ne zaboravimo napomenuti, putem smo se zabavljali sami, ali dali smo malo prostora i Thompsonu i Miši J. Tako raspjevani stigli smo na jezero Lomond i posjetili gradić Luss s prekrasnim malim kućicama, okupanima cvijećem. Zaista bajkovito. Prisustvovali smo i škotskom vjenčanju posjetivši župnu crkvu. Padala je kiša i vidjeli smo nasmijana lica vrlo elegantno uređenih sudionika (dame – lijepi šeširi, tokice, a muškarci u tradicionanim kiltovima). E da, čuli smo da se kilt nosi bez gačoka – po PS-u – ali i da postoje samo dvije prilike u kojima je nužno obući “dodatnu opremu”, a to je posjet Kraljici i dan vjenčanja. No, u današnje su vrijeme mišljenja oko nošenja gačoka uz kilt podijeljena, pa ćemo ostaviti svakome na odabir.
Ostavili smo Luss u njegovoj ljepoti, i krenuli prema najvećem škotskom gradu – Glasgowu. Prošetali smo njegovim ulicama, posjetili sveučilišni dio, prekrasnu katedralu iz 13. stoljeća, te groblje na brežuljku koji se nalazi povrh katedrale kojem su pokopani svi ugledniji škoti, a s kojeg se pružaju prekrasne vedute grada. Sljedeće jutro, smo krenuli posjetiti još jedan od prekrasnih škotskih dvoraca – Culzean. Jedan od nama najljepših dvoraca, (najbogatija postava, najljepši i najsačuvaniji eksponati: najveća zbirka oružja (700 eksponata), kada, manikircajg, termofor,…. smješten na litici, i okružen prekrasnim vrtovima, jezerom, lopočima, labudovima i cvjetnim vrtovima.
Povratkom u Glasgow slijedii ugodna večernja šetnja, a već sljedeće jutro se opraštamo sa Škotskom i Škotima i krećemo kući.
Obogaćeni, sretni i nadahnuti vratili smo se u Domovinu i naše putovanje okrunili smo objedom u Rijeci odakle nam dolaze naši Larisa i Jakov Fiume wink!
Uživali smo u svakom trenutku, druženju, šalama, smijehu. Upijali smo svaku riječ i informaciju koja nam je dolazila, i pomno smo – darom vida – bilježili svaki trenutak koji ćemo pamtiti. I, koliko je to u našoj spisateljskoj, fotografskoj i pripovjedačkoj moći, podijelili smo i dijelit ćemo i svama kako biste i vi imali što pamtiti!