Sa prvim danima rujna započele su pripreme za planinarski izlet na Vihoraški put. Kako se približavao dan izleta, tako je rasla i neizvjesnost o realizaciji istog zbog vremenskih uvjeta.
U rano subotnje jutro, 7. rujna 2019., okupila se nemala grupa od 52 zaljubljenika u prirodu i krenula na pomalo neizvjesno putovanje. Ranojutarnje razbuđivanje u autobusu prekidala su pitanja uz raspravu, hoće li ili neće? Kiša, naravno! Odluka voditelja o odabiru staze s obzirom na vremenske uvjete, nije bila nimalo laka. Nakon prvog grupnog fotografiranja gdje poziramo vidno odmorni, puni snage, bez ‘muskulfibera’, krećemo odlučno na Vihorašku stazu, po mnogima, najljepši planinarski put u RH. Vrlo brzo pokazalo se da je ta tvrdnja točna. Zaogrnuo nas je predivan mozaik naše prekrasne prirode. Činilo se kao da smo ušli u zemlju čudesa, gdje svako malo nailazimo na neko novo iznenađenje. Slike stabala, vegetacije nalik prašumskoj, stijena, nizale su se pred nama i izazivale poštovanje pred ljepotom koja nam je darovana. Slijedio je prolaz kroz najzahtjevniji dio puta, kroz Ljusku. Pred nama su se našle isklesane stijene koje su se vinule u visine. Sam pogled na njih zaustavljao je dah kao i prolaz preko njih, koji je zaista atraktivan, ali i tehnički zahtjevan zbog oštrih, skliskih stijena, prepreka na kojima je bilo potrebno koristiti sajle i ljestve. U tim trenucima mogli smo si osvijestiti još bliže Božji zahvat u stvaranju ovog kutka prirode. Providio je oslonac za svaki korak na stijeni, za svako uporište noge, ruke – kao što to čini svaki dan u našem životu. Na preprekama pred kojima se javio strah, nesigurnost – dao je snagu, progovorio kroz suputnika – planinara, kroz pruženu ruku, kroz osmijeh koji ulijeva sigurnost.
Nakon 7 sati planinarenja, našli smo se na dobro utabanoj cesti, bez stijena i prepreka, dok smo iza leđa ostavili put koji je zapisao još jednu pustolovinu u našem životu. Planinarski pohod završio je sretno, bez većih ozljeda sudionika, a najavljena kiša nas je na našu radost mimoišla. Uslijedila je još jedna grupna fotografija (kao dokaz da su sve ovčice na broju), na kojoj je ovaj put prisutan umor i ‘muskulfiber’, ali i ono što fotografija ne može zabilježiti – unutarnja radost i ispunjenost zbog Susreta u zajedništvu ovog predivnog planinarskog izleta.
Izlet su vodili Karmela Brkić i Tomislav Šegina.