Franački put ili Via Francigena je hodočasnička staza koja prolazi kroz Englesku, Francusku, Švicarsku i Italiju ukupne duljine 2045 km. Prvi put je opisana u knjizi Putovanje sv. Vilibalda iz 725. godine u kojoj se opisuje putovanje Vilibalda, biskupa iz Bavarske, u Rim. Pod imenom „Franački put“ spominje se na pergamentu iz 876. godine koji potječe iz samostana San Salvatore u Monte Amiata (Toskana). Krajem 10. stoljeća nadbiskup Canterburyja Sigeric, koji je i sam bio hodočasnik, potakne papu da se put blagoslovi. Savjet Europe je 1994. godine proglasio Franački put Europskim putem kulture, tako da smo hodali točno u vremenu kada se obilježava trideset godina te obljetnice.
Udruga Ekosspiritus okupila je pedeset hodočasnika koji su u srpnju 2024. godine pješice prošli 120 kilometara ove staze od Viterba do Rima. Koliko znamo, nije bilo druge ovako velike organizirane skupine koja bi se uputila ovom stazom u modernom vremenu, ali svakako se nadamo da nećemo biti posljednji.
Krenuli smo u večernjim satima srijede, 17. srpnja 2024. godine i stali u Nacionalnom svetištu sv. Josipa u Karlovcu. Primio nas je rektor, mons. Antun Sente, i udijelio nam hodočasnički blagoslov. Do jutra četvrtka stižemo u Asiz, gdje sa svećenikom koji hodočasti s nama, vlč. Florijanom Kvetekom, imamo prvu zajedničku euharistiju u Porcijunkuli. Dan iskoristimo za boravak u Asizu, obilazak sakralnih objekata i osobne pobožnosti. Pomalo počinjemo shvaćati veličinu poduhvata u koji smo se upustili, osjećajući talijansko sunce koje nemilice napada.
Popodne se smještamo u Nazareth Residence, hotel u Viterbu koji će nam biti baza sljedeće tri noći. Za grupu ove veličine jednostavno još nema smještajnih kapaciteta u gradićima koje ćemo prolaziti putem. Ako ćete ići u manjoj skupini, mogućnosti su veće.
Hodočašće smo podijelili u pet dnevnih dionica, hodali smo: Viterbo – Vetralla (22 km), Vetralla – Sutri (24 km), Sutri – Campagnano di Roma (24 km), Campagnano di Roma – La Strorta (23 km), La Strorta – Vatikan (20 km). To je dovoljno kilometara da smo dolaskom u Vatikan dobili „Testimonivm peregrinatonis peractae ad limina Petri“ – Svjedočanstvo o hodočašću izvršenom na grob sv. Petra.
Zbog velikih vrućina kretali smo rano ujutro, prije izlaska sunca i iznenadili se svaki dan ljepotom staze koja velikim dijelom prolazi kroz prirodu, ima mnogo zelenila, prirodnog hlada, na nekim mjestima se hoda uz potoke. Službena aplikacija je funkcionalna i precizna, a put dobro označen crveno – bijelim markacijama i putokazima. Veterani španjolskog Camina govore kako nedostaje popratne infrastrukture – nekada treba dugo hodati bez mogućnosti da se dopuni voda ili kupi osvježenje, ali ipak povremeno nailazimo na česme s pitkom vodom ili trgovine i kafiće gdje se može napraviti stanka i u hodočasničku putovnicu dobiti žig kako bi dokazali prolazak staze. Uvjereni smo: kada u većem broju dođu hodočasnici, pojačat će se i sadržaj koji oni traže.
Osim nas, na putu su tih vrućih dana bile uglavnom skupine mladih talijanskih izviđača i pokoji pojedinac. Sigurno je tako zbog doba godine, ali iako vrlo toplo, zbog boravka u zelenilu, nije bilo neizdrživo. Jedini dan kada smo se našli na terenu s manje šuma i drveća, Gospodin je bio milostiv i poslao nam oblake, vjetar, čak i nekoliko kapljica kiše.
Kako smo se približili Rimu, prebacili smo se i u novi smještaj, Dom hrvatskih hodočasnika “Dr. Ivan Merz”, popularni Domus Croata. S nama je cijelo vrijeme bio autobus Samoborčeka, a vozači Lovro i Milan strpljivo su nas vozili na mjesta gdje smo prekinuli hod dan prije i popodne čekali da nas vrate naših tuševima i krevetima. Blagoslovljeni svećenikom u grupi, svaki dan smo slavili euharistiju, molili jutarnju molitvu iz Časoslova, a bilo je i malih katehetskih duhovnih poticaja. Čudnovata grupa, u kojoj su najmlađi hodočasnici još u osnovnoj školi, a najstariji u mirovini, našla je svoj zajednički tempo i učili smo se biti zajedno i poštivati jedni druge.
Nakon pet dana napornog hoda, slijedio je gotovo jednako iscrpljujući program razgleda Vatikana i Rima. Obišli smo sve četiri papinske bazilike grada: Sv. Petra, Svete Marije Velike, Svetog Ivana Lateranskog, Svetog Pavla izvan zidina. Spustili smo se 12 metara pod zemlju u Kalistove katakombe, popeli na 130 metara na kupolu sv. Petra. Molili smo na grobovima svetaca i mučenika, divili se umjetnosti, istraživali hrvatske korijene u Vječnom gradu, klečali na Svetim stubama. U Papinskom Hrvatskom Zavodu Svetog Jeronima primio nas je rektor, vlč. Marko Đurin i progovorio o povijesti mjesta gdje su Hrvati oduvijek dobrodošli. Na povratku smo našli vremena i za posjet Svetom Antunu Padovanskom, što je krasno zaokružilo našu avanturu.
Deset dana je trajalo i dugo i kratko, ali smo ponosni jer ne vjerujemo da je itko prije ostvario ovako zahtjevan, ali i prekrasan program koji je povezao izvorno iskustvo dolaska pješice u centar kršćanstva, a zatim boravak tamo gdje je Crkva nastajala i jačala. Koračajući po stepenicama koje su na mjestima, iako kamene i mramorne, uleknute od bezbrojnih koraka hodočasnika koji su kroz stoljeća njima kročili, osjećali smo se dio velike zajednice okupljene oko naše vjere i bili i ponosni i maleni. Sve u Rimu je dojmljivo do granice opisivoga.
Jednu od najljepših euharistija slavili smo u kripti bazilike sv. Petra, nekoliko metara od groba prvoga pape i osjećali se baš posebno, mistično, povezano s onim što je Crkva značila prije, predstavlja danas i ostaje upućivati zauvijek.
Italija je trenutačno veliko gradilište, sve se priprema za slavlje Jubileja koji dolazi, a čije geslo smo uzeli kao nit vodilju i našega hodočašća: „Gospodine, nauči nas moliti“ (Lk 11, 1). Mnogo će se ljudi sliti u Vatikan kada papa otvori vrata milosrđa na bazilikama, a naša mala žrtva je bila najljepša priprema za veličanstvene trenutke koji su pred nama. Kršćanstvo se danas često obezvređuje, krivo tumači, ne shvaća, kako od onih u Crkvi, tako i od onih van nje. Dobru perspektivu daje nam povratak korijenima, vraćanje na brzinu hoda, što je najprirodnija vrsta kretanja za čovjeka, a to nam daje Franački put. Kroz tempo koračanja imamo vremena naučiti mnogo toga o sebi i svojim sposobnostima, bolje upoznati bližnje koje srećemo i čuti što nam Gospodin govori i kamo nas šalje.
Vjerujemo da će plodovi ovog hodočašća dugo odjekivati u srcima i mislima ljudi koji su na njega pozvani, baš svatko s nekim razlogom.
Posebno smo zahvalni vlč. Florijanu koji je hodao cijelim putem, kukao s nama kada je bilo teško, hrabrio nas i nasmijavao kada je bilo najgore, poticao na ozbiljnost, promišljanje i promjenu kada je bilo najvažnije. Hvala Željku koji je svaki dan brinuo oko pripreme mise i ministrirao i svim čitačima.
Zahvaljujemo Ivi koja je svojim znanjem talijanskog jezika podržala nas neznalice, otvorila nam mnoga vrata i naučila nas kako naručiti pravi talijanski cappuccino, što smo obilato koristili. Spasila nas je Branka koja je liječila žuljeve, iz svoje medicinske torbice izvlačila flastere, zavoje, kreme, savjetovala nas i hrabrila. Veliki doprinos su dali oni koji su brinuli za večernja druženja i nabavljali potrebne materijale da budemo opušteni i da nam bude lijepo. Zahvaljujem alfa muškarcima. Nije ih bilo puno i neki su samo šapćući priznavali svoje godište, ali svi tereti su bili preneseni, sve krize prevladane.
Hodočašće su pripremili i usmjeravali: Tomislav, koji i u Asiz i u Rim dolazi samopouzdano kao da je riječ o njegovom stražnjem dvorištu, zna sve podatke, sve anegdote, odgovore na sva pitanja. Julije koji je otkrio sve relikvije i sve zanimljivosti, brinuo da i posljednji hodači sigurno stignu, postavljao prava pitanja i strpljivo čekao da otkrijemo svoje odgovore. Katarina koja piše ovaj tekst i kao i uvijek ne uspijeva skratiti, jer uvijek se još nešto ima za dodati. To je Via Francigena, put koji se nikada ne prestaje putovati.
Na velikom hrvatskom pješačkom hodočašću u Rim, 17. – 27. srpnja 2024. godine sudjelovali su:
- Blagaić Luka
- Brajković Dunja
- Brkljačić Mirjana
- Brzoja Dario
- Brzoja Dragojka
- Bukovec Mirjana
- Čolić Tanja
- Čučuk Julije
- Delač Matija
- Detelić Marica
- Drača Sanja
- Fabijanić Jasminka
- Franić Gabrijela
- Franić Karlo
- Franić Patrik
- Komesarović Branka
- Kos Dragica
- Kvetek Florijan, vlč.
- Lazar Alen
- Lukić Paško
- Lulić Ljubica
- Marijan Marijana
- Matić Zdravka
- Matijević Milica
- Peretić Blanka
- Perković Tanja
- Perković Višnja
- Perković Željko
- Pivac – Kunac Milena
- Prekrat Bernarda
- Prekrat Monika
- Prišlin Ančica
- Pučar Katarina
- Radiček Ljerka
- Raužan Dragica
- Rosić Ankica
- Sljepćević Helena
- Šegina Tomislav
- Škarica Ivan
- Škarica Milka
- Šop Suzana
- Štriga Iva
- Tomac Ana
- Trbuljak Renato
- Udženija Amelija
- Vincetić Dubravka
- Vukadin Davorka
- Vuksan Valentina
- Vukšić Ante
- Živković Svjetlana
Fotografije možete pogledati na Facebook stranici udruge Ekosspiritus.