Želiš li susresti Uskrslog uputi se na njegov grob. Uzmi nekoliko trenutaka samo za taj cilj. Zaboravi nakratko na sve obveze i probleme koje moraš riješiti. Oni će te i kasnije dočekati. Idi, slijedi u mislima Mariju Magdalenu koja „još za mraka odlazi na grob“ Isusov. Htjela je doći na grob, sjesti pred njega i biti blizu Isusa koji je iz temelja promijenio njezin život. Želi, makar i u boli, biti s Njime. Gleda i iznenađuje se: kamen s groba je dignut!
Do prije koji trenutak vladala je samo strašna žalost, a sada se budi razlog nade. Isus je više puta govorio o svojoj smrti i proslavi, ali ga učenici još nisu mogli ili htjeli razumijeti. Sada kada je „propalo sve“, kada su njihovi snovi o Isusovoj slavi na zemlji doživjeli potpuni poraz; sada iz perspektive Velikog petka i strašnog križa, samo njegove snažne riječi polako proviru iz sjećanja.
Marija kao da još ne vjeruje. Samo trči reći onima kojih se to tiče. Odlazi Petru i drugom učeniku. Oni, čuvši riječi smjesta kreću. Iz nepokrenutosti i slomljenosti rađa se novi poletni korak. Još ne znaju zašto trče, ali vjerojatno se već u dubini, prije nego su toga postali i svjesni rodila NADA. Dolaze na grob. Ulaze. Petar „ugleda povoje gdje leže i ubrus koji bijaše na glavi Isusovoj, ali nije bio uz povoje, nego napose svijen na jednome mjestu“ i ostaje začuđen. Drugi učenik, kojega tradicija smatra evanđelistom Ivanom, gleda i vidi. Njegov pogled je brz poput munje. Gleda očima tijela,a znakovi koje vidi pomažu vidjeti očima njegova srca, očima vjere. On gleda i čita; gleda i razumije; gleda i slavi pobjedu Života. Ivan je po znakovima shvatio ono što će ostali povjerovati kada Isusa uskrslog vide i dotaknu. Ivan je prepun radosti: Isus je pobijedio smrt, Isus je živ! Isusove riječi nisu otišle uprazno. Najveći poraz postaje najveća pobjeda. Žalosno, sumračno jutro obasjalo je Uskrsno svjetlo.
Brate, sestro po vjeri u našeg Gospodina!
Ti najbolje znaš u kakvim okolnostima živiš, što te raduje, a što straši i žalosti. Je li ti tegoba života, problemi koje nosiš, težina križeva i mnoštvo obaveza vjeru učinilo krhkom i slabašnom poput plamička svijeće koju vjetar želi ugasiti. Imaš li vremena i snage uživjeti se u ovo neizmjerno otajstvo pobjede ljubavi i života? Jesi li toliko umoran/na da se više nemaš snage radovati ovom neusporedivom danu? Ako je i tako, ne boj se! Samo zavapi iz svega srca, sjedeći na grobu Isusovu: „Isuse, Gospodine moj, otvori mi oči vjere da progledam!“ „Isuse, Gospodine moj, moja je vjera slabašna kao stijenj što tek tinja, ojačaj je!“ Samo zavapi: „Isuse, moja je vjera poput trske napuknute zaštiti je!“ I ne boj se! On koji je slijepima otvorio oči i tebi će dati novi pogled. On koji je hromima vratio hod i tebi će opet dati snage za nove korake.
Dragi prijatelji pogledajmo kroz prizmu Vazmenog otajstva: muke, smrti i uskrsnuća i zadnje događaje vezane uz naše generale i naš narod. Budimo hrabri jer ni ovaj naš Veliki petak nije kraj. Čekajmo budni uskrsnuće koje mora doći.