Djeca su kao i proteklih godina došla na vrata i pitala mogu li pjevati i plesati za repu.Naravno da smo im radosno dozvolili jer nam je drago da se nastavlja tradicija obilaska djece po kučama u fašničkoj večeri. Tako je od davnine. Djeca iz sela, iz susjedstva idu od vrata do vrata i plešu i pjevaju za dobar urod tekuće godine. Za dobru repu, dobro zelje….
Na kraju njihovog nastupa slijedi darivanje. Koji novćići. Ako obiđu pedesetak kuća djeca će dobiti u džep oko 150 kuna.Lijepa svota za đeparac. Ljudi su darežljivi.
Prema običaju ponudili smo ih krafnama kojih ima u svakoj kući na fašnik.Uzeli su i stavili u košaru, lijepo zahvalili i otišli…
Sutradan sam s prvim zrakama sunca krenuo pješice na posao.Jutro je nakon fašnika. čista srijeda.Pepelnica.Idući do autobusa pješice primijetio sam u grabi, kraj nogostupa odbačene krafne.Vjerojatno one koje smo darovali jučer navečer djeci.Možda ste pomislili da moja mama ne radi baš osobite krafne.No , uvjeravam vas u suprotno.Moja mama radi izvrsne krafne.Najbolje koje sam ikada jeo iz domaće kuhinje.Djeca su uzela a nije im bilo potrebno. Bilo im je žao odbiti. A onda su ih bacili.
Prizor me podsjetio na realnost liturgijskog vremena u koje smo ušli u želji pripreme za Vazam. Natrpali smo se svim i svačim. Nosimo s sobom bespotrebne stvari i događaje.Natovarili su nas i mi sami sebe baš kao i mi djecu na fašnik krafnama.Nosimo bezvezne frustracije,događaje koji nas opterećuju, razmirice koje traju godinama, strahove, bespotrebne tračeve i ogovaranja za koje nismo imali srca reći da nam nisu potrebni.No nažalost ništa ne odbacujemo.Nosimo ih i hod nam je sve teži. Sve nas to pritišće i guši.Nosimo realnost svoje Domovine koju prikazuju kao posrnulu zemlju gdje je tisuće gladnih i siromašnih.Možda takva slika odgovara nekima. Ne vidim je takvu.Još imamo obilje hrane na stolu i većina ljudi koju poznajem ne oskudijeva s ničim.Guše nas vijesti o hitnosti prijevremenih izbora koji bi se trebali održati a bez prijedloga tko bi nas dalje vodio. Opet isti ljudi s istim ciljem, samo iz druge stranke.
Korizma je prilika da odbacimo sve navezanosti, truleži, sve ono što nas opterećuje i ono što u našem životu smrdi i čega se sramimo pred drugima.Korizma je vrijeme kada želimo Život uzeti u svoje ruke.
Kad bi se bar mogle u grabama kraj puta naći maske koje je potrebno skinuti pred Kristom u tijeku pripreme za Njegovo i naše uskrsnuće.
Silazeći iz školskog autobusa dječak Karlo,dječak šestog vjeronaučnog godišta, ponudio me je s krafnama koje je donio u vrećici preostalih od jučerašnjeg fašničkog pohoda po kućama svoga sela.Odbio sam jer sam postio. Čista srijeda je.
Kad sam kasnije razmislio bilo mi je žao što nisam uzeo. Nadam se da nisu negdje u grabi.
Radovan Librić